Bilo je vrijeme Pasha, i mi smo bili

u jednoj sobi u Jerusalemu.

Svi smo se zajedno molili.

Molili smo se za pokajanje i poniženost,

i priznavali smo svoje grijehe.

Mi smo takođe tragali
za vizijama Gosporada,

snagom i Svetim Duhom.

Tu je bio nevjerovatan osjećaj jedinstva

dok smo se neposredno zajedno molili.

Odjednom se pojavio zvuk divljeg vjetra,

koji je napunio sobu, gdje smo mi sjedili.

Onda su govori vatre sišli
i ta vatra se slegla na ljude.

Sveti Duh je popunio sve ljude u sobi.

Prisjetite se, dakle,
da su za vrijeme Pasha

ljudi dolazili iz mogih
zemalja, da se mole

i sada, odjednom, svi su mogli
da čuju evanđelje na svom jeziku.

Ishod ovoga je,
da se 3.000 ljudi priključilo

vijernicima za jedan dan.

Ljudi su se odali

učenju apostola i društvu--

lomljenju hljeba i molitvama.

Svaki dan bi se sastajali
u dvorovima hrama.

U svojim kućama su
zajedno lomili hljeb i jeli,

i broj spašenih se svaki dan povećavao.