Hej, čestitamo, upravo ste dobili na lutriji, samo što nagrada nije novac ili luksuzno krstarenje. Već pozicija u državnom zakonodavstvu u Vašoj zemlji. A niste jedino vi srećni dobitnik. Sve vaše kolege zakonodavci izabrani su na isti način. Ovo vam se možda čini kao čudan način upravljanja vladom, a kamoli demokratijom. Izbori su ovaploćenje demokratije, zar ne? Pa vidite, stari Atinjani koji su stvorili ovu kovanicu, imali su drugačiji stav. U stvari, izbori su igrali samo malu ulogu u demokratiji Atine, gde su građani volonteri uz pomoć nasumične lutrije dolazili na pozicije. Za razliku od predstavničkih demokratija današnjice, gde glasači biraju predvodnike koji donose zakone i odlučuju u njihovo ime, u petom veku pre nove ere, Atina je bila direktna demokratija koja je podsticala široko učešće pomoću principa ho boulomenos, ili ko god želi. To znači da je bilo ko od oko 30000 odgovarajućih građana moglo da prisustvuje Eklesiji, narodnoj skupštini koja se sastajala nekoliko puta mesečno. U načelu, bilo ko od njih oko 6000 koji su prisustvovali svakoj sednici imao je prava da se obrati svojim sugrađanima, da predloži zakon, ili da podnese javnu tužbu. Naravno, grupa od 6000 ljudi koji pokušavaju da pričaju u isto vreme nija mogla da sačinjava delotvornu vladu. Tako da se sistem u Atini oslanjao i na 500 članova koji su upravljali savetom zvanim Bule, gde su postavljali dnevni red i ocenjivali predloge, uz još na stotine porotnika i sudija koji su se bavili pravnim pitanjima. Umesto da budu izabrani ili postavljeni, ljudi na ovim pozicijama birani su pomoću lutrije. Ovaj postupak nasumičnog odabira poznat je i kao žreb. Jedini koji su birani na izborima bili su oni koji su vršili funkcije za koje je bilo potrebno znanje, kao što su generali. Ali, smatralo se da su to aristokratije, odnosno vladavine najboljih, za razliku od demokratija, vladavine većine. Kako je nastao ovakav sistem? Demokratija se javila u Atini nakog dugog perioda društvene i političke tenzije obeleženog sukobima u plemstvu. Moć koja je nekada pripadala eliti, kao što je govor u skupštini i uvažavanje glasova, proširila se na obične građane. A sposobnost običnih građana da izvrše ove zadatke s pravom je postala centralno obeležje demokratske ideologije u Atini. Umesto da bude privilegija, učešće građana bilo je obaveza svih građana, uz žrebove i stroge odrednice koji su sprečavali formiranje vladajuće klase ili političkih partija. Po standardima XXI veka, atinska vladavina većine isključivala je veliki broj ljudi. Žene, robovi i stranci nisu mogli biti punopravni građani, a kada isključimo one koji su premladi da bi služili, grupa odgovarajućih Atinjana spada na tek 10-20% ukupnog stanovništva. Neki drevni filozofi, uključujući i Platona, omalovažavali su ovaj oblik demokratije, kao anarhiju kojom upravljaju budale. Ali danas ova reč ima tako pozitivnu konotaciju, da veoma širok spektar različitih režima polaže pravo na nju. Istovremeno, neki dele Platonovu sumnjičavost u vezi sa mudrošću gomile. Mnoge moderne demokratije rešavaju ovaj problem tako što građani biraju one koje smatraju kvalifikovanima za donošenje zakona u njihovo ime. Ali to sa sobom nosi probleme, kao što je uticaj bogatstva, i pojava profesionalnih političara sa interesovanjima koja se razlikuju od njihovih birača. Da li bi oživljavanje izbora pomoću žreba moglo voditi ka efikasnijoj vladi uz veću raznolikost i reprezentativnost zakononodavnog tela? Ili da li moderna politička služba, kao što je atinska Vojna komanda, zahteva stručno znanje i veštine? Verovatno ne morate držati palčeve kako biste osvojili mesto u vladi svoje zemlje. Ali, u zavisnosti od toga gde živite, ipak možete bit izabrani za učešće u poroti, skupštini građana, ili savetodavnom telu, što su sve primeri toga kako je demokratski princip iza žreba preživeo do danas.