Zašto se benzinske pumpe uvek grade pored drugih benzinskih pumpi? Zašto se vozim kilometrima da bih pronašao kafić, a onda naiđem na tri na istom ćosšku? Zašto bakalnice, auto servisi i restorani uvek postoje u grupama, umesto da budu ravnomerno raspoređeni po zajednici? Iako postoji nekoliko faktora koji mogu da utiču na to gde ćete otvoriti firmu, grupe sličnih kompanija mogu biti objašnjene veoma jednistavnom pričom zvanom Hotelingov model prostorne konkurencije. Zamislite da prodajete sladoled na plaži. Plaža je dugačka 1,5 kilometar i nemate konkurenciju. Gde biste smestili svoja kolica kako biste prodali najviše proizvoda? Na sredinu. Šetnja od pola kilometra možda bi bila preduga za neke ljude sa kraja plaže, ali vaša kolica opslužuju što je više moguće ljudi. Jednog dana dolazite na posao baš u trenutku kada vaš rođak Tedi stiže na plažu sa svojim kolicima sa sladoledom. Zapravo, on prodaje isti sladoled kao vi. Dogovorite se da ćete podeliti plažu na pola. Da vaše mušterije ne bi morale da hodaju daleko postavite svoja kolica na 250 metara od sredine plaže, tačno na sredinu svoje teritorije. Tedi postavi svoja na 250 metara severno od sredine, na sredinu njegove teritorije. Sa ovim dogovorom, svi južno od vas kupuju sladoled od vas. Svi severno od Tedija kupuju kod njega, a preostalih 50% u sredini idu do bližih kolica. Niko ne hoda više od 250 metara, i oba prodavca prodaju polovini ljudi na plaži. Teoretičari igre ovo smatraju socijalno optimalnim rešenjem. Smanjuje maksimalni broj koraka koje posetilac mora da napravi kako bi stigao do kolica sa sladoledom. Sledećeg dana, kada stižete na posao, Tedi je postavio svoja kolica na sred plaže. Vi se vratite na svoju lokaciju, 250 metara južno od sredine i imate 25% mušterija južno od sebe. Tedi i dalje ima sve mušterije severno od svoje teritorije, ali sada delite 25% ljudi između dveju kolica. Treći dan rata sladoledžija, stižete na plažu rano i postavljate svoja kolica na sred Tedijeve teritorije, misleći da opslužujete 75% ljudi na plaži sa vaše južne strane, ostavljajući vašeg rođaka da prodaje preostalim 25% mušterija sa severa. Kad Tedi stiže, stacionira se južno od vas preotimajući sve južne mušterije ostavljajući vas sa grupicom na severu. Kako ne biste bili nadmašeni, pomerate se 10 koraka južno od Tedija kako biste povratili svoje mušterije. Posle ručaka, Tedi se pomerio 10 koraka južno od vas i ponovo vam uzima sve mušterije do kraja plaže. Tokom dana, oboje nastavljate da se periodično pomerate južno, prema masi mušterija, dok oboje konačno ne završite na sredini plaže, leđa o leđa, svaki opluživajući 50% gladnih ljudi na plaži. Tog trenutka, vi i vaš konkurentni rođak dostigli ste ono što teoretičari igre zovu Nešovim ekvilibrijumom - tačka gde niko od vas ne može poboljšati poziciju odstupanjem od trenutne strategije. Vaša prvobitna strategija, gde ste oboje bili 250m od sredine plaže nije urodila plodom jer nije bila Nešov ekvilibrijum. Svako od vas je mogao pomeriti kolica ka drugome kako bi prodao više sladoleda. Sad kad ste oboje na sredini plaže, ne možete pomeriti kolica bliže svom najudaljenijem kupcu bez da naškodite svojim trenutnim kupcima. Međutim, više nemate socijalno optimalno rešenje, jer kupci sa oba kraja plaže moraju da hodaju više nego što je neophodno kako bi se zasladili. Setite se svih lanaca brze hrane, butika tekstila ili kiosaka za mobilne telefone u tržnim centrima. Mušterije bi bile bolje opslužene ako bi se usluge ravnomerno rasporedile u zajednici, ali to čini firmu ranjivom na agresivnu konkurenciju. U stvarnom svetu, mušterije dolaze iz više od jednog pravca i firme su slobodne da se nadmeću sa marketinškim strategijama izdvajanjem svojih linija proizvoda, ili sniženjima, ali kao srž njihove strategije, kompanije vole da drže svoju konkurenciju što je bliže moguće.