Zašto se benzinske postaje uvijek grade
pored drugih benzinskih postaja?
Zašto se mogu dugo voziti
i ne naići na kafić
i onda naletjeti na tri na istom uglu?
Zašto se trgovine, autoradionice
i restorani
uvijek nalaze u grupama
umjesto da su raširene kroz
društvo?
Dok postoji nekoliko čimbenika
koji bi mogli pomoći u odlučivanju
gdje će biti vaš posao,
klasteri sličnih tvrtki mogu biti
objašnjenje na jednostavan način
nazvan Hotellingov Model
Prostornog natjecanja.
Zamislite da prodajete sladoled na plaži.
Vaša plaža je duga jednu milju
i nemate konkurencije.
Gdje biste postavili kolica
da prodate najviše sladoleda?
U sredini.
Šetnja od pola milje možda je
previše za neke ljude
na svakom kraju plaže,
ali vaša kolica poslužuju
maksimalan broj ljudi.
Jednog dana se pojavite na poslu
baš dok vaš rođak Teddy stiže na plažu
sa svojim kolicima za sladoled.
Zapravo, prodaje
potpuno isti sladoled kao i vi.
Slažete se da ćete
podijeliti plažu na pola.
Kako bismo osigurali da
mušterije ne moraju hodati daleko
stavljate kolica četvrt milje južno
od centra plaže,
u sred vašeg teritorija.
Teddy postavlja četvrt milje
sjeverno od centra,
u sred Teddy teritorija.
S ovim dogovorom, svi južno od vas
kupuju sladoled od vas.
Svi sjeverno od Teddya kupuju od njega,
i 50% ljudi na plaži između
hoda do najbližih kolica.
Nitko ne hoda više od četvrt milje,
i oba prodavača prodaju
polovici posjetitelja plaže.
Teoretičari igre smatraju
ovo optimalnim rješenjem.
Minimizira broj koraka koji
bilo koji posjetitelj treba napraviti
kako bi došli do kolica sa sladoledom.
Sljedećeg dana, kada stignete na posao,
Teddy je postavio kolica na sred plaže.
Vratite se na vašu lokaciju
četvrt milje južno od centra
i dobijete 25% mušterija
koje su južne od vas.
Teddy i dalje dobije sve mušterije
sjeverno u Teddy teritoriju,
ali sada dijelite 25% ljudi
između dvojih kolica.
Trećeg dana sladolednog rata,
dolazite rano na plažu
i postavljate kolica u centru
Teddyevog teritorija,
pretpostavljajući da ćete posluživati 75%
gostiju na plaži s južne strane,
ostavljajući vašem rođaku da prodaje
25% mušterija sjeverno.
Kada Teddy dođe,
postavlja se južno od vas
i tako ukrade sve južne mušterije,
i ostavlja vam malu grupu ljudi na sjeveru.
Da vas ne nadmaši, mičete se 10 koraka
južno od Teddya da vratite mušterije.
Kada napravite pauzu,
Teddy se pomiče 10 koraka južno od vas
i ponovno krade sve mušterije
na kraju plaže,
Kroz čitav dan
oboje se nastavljate pomicati južno
prema većini mušterija,
dok oboje eventualno ne završite
na sred plaže,
leđa o leđa, svaki služi 50%
ljudi na plaži željnih sladoleda.
U ovom trenutku vi i vaš rođak
dosegli ste ono što teoretičari
zovu Nashova ravnoteža -
točka gdje nijedno od vas
ne može poboljšati svoj položaj
ako mijenjate trenutnu strategiju.
Vašu originalna strategija,
gdje ste oboje četvrt milje
od sredine plaže,
nije trajala jer nije bila ravnoteža.
Bilo tko od vas mogao je pomaknuti kolica
prema drugom da proda više sladoleda.
Sada kad ste na sredini plaže,
ne možete se približiti
najudaljenijim mušterijama
bez da naškodite trenutnim mušterijama.
No, više nemate
društveno prihvatljivo rješenje,
jer mušterije s oba kraja plaže
moraju hodati dalje nego što je potrebno
da bi se osladili.
Razmislite o svim
lancima brze prehrane,
buticima odjeće,
ili prodavačima mobitela u tržnom centru.
Mušterije će biti bolje poslužene
raspoređivanje usluga kroz zajednicu.
Ali ovo poslove ostavlja ranjivima
agresivnoj konkurenciji.
U stvarnom svijetu mušterije
dolaze iz različitih smjerova,
i trgovine su slobodne
natjecati se sa marketinškim strategijama,
diferencirajući linije proizvoda
i snižavajući cijene,
ali u srcu njihove strategije,
tvrtke žele zadržati konkurenciju
što je bliže moguće.