Saznao sam za haićanski potres preko Skype-a.

Žena mi je poslala poruku,

"Opa, potres",

i onda je nestala na 25 minuta.

Bilo je to 25 minuta potpunog terora

kojeg su osjetile tisuće ljudi diljem Amerike.

Bojao sam se tsunamija.

Ono što nisam shvatio

je da je postojao veći teror na Haitiju,

i to raspad zgrada.

Svi smo vidjeli slike

raspadnutih zgrada na Haitiju.

Ovo su fotografije koje je moje žena uslikala

par dana poslije potresa,

dok sam putovao kroz Dominikansku Republiku do Haitija.

Ovo je nacionalna palača,

istoznačna Bijeloj kući.

Ovo je najveći supremarket na Karibima

na vrhuncu šopingiranja.

Ovo je koleđ za medicinske sestre.

Tamo je studiralo 300 medicinskih sestara.

Opća bolnica u neposrednoj blizini

je izašla uvelike neoštećena.

Ovo je ministarstvo ekonomije i financija.

Svi smo čuli

o ogromnom ljudskom gubitku

potresa na Haitiju,

ali nismo čuli dovoljno

o tome zašto su svi ti životi izgubljeni.

Nismo čuli o

razlogu zbog kojeg su se zgrade srušile.

U konačnici, bile su to zgrade,

a ne potres,

koje su ubile 220.000 ljudi,

koje su ozlijedile 330.000,

koje su raselile 1,3 milijuna ljudi,

koje su odsjekle hranu

i vodu i potrepštine

za cijelu naciju.

Ovo je najveća katastrofa metropolitanskog područja

zadnjih desetljeća.

I to nije bila prirodna nepogoda.

To je bila katastrofa inženjeringa.

AIDG radi na Haitiju

od 2007. godine,

osiguravajući inženjersku i poslovnu potporu

malim poduzetništvima.

I nakon potresa, započeli smo s dovođenjem geoloških inženjera

da bi otkrili zašto su se zgrade srušile,

da bi istražili što je bilo sigurno a što ne.

Radeći sa MINUSTAH-om,

koji je misija ujedinjenih naroda na Haitiju,

s mnistarstvom javnih radova,

s različitim nevladinim udrugama,

proveli smo inspekciju preko 1.500 zgrada.

Proveli smo inspekciju škola

i privatnih rezidencija.

Proveli smo inspekciju medicinskih centara

i skladišta hrane.

Proveli smo inspekciju vladinih zgrada.

Ovo je ministarstvo pravosuđa.

Iza ovih vrata

su Nacionalni Sudski Arhivi.

Momak na vratima, Andre Filitrault,

koji je direktor

centra za istraživanje interdisciplinarnog geološkog inženjerstva

na sveučilištu Buffalo,

je provjeravao da li je sigurno

povratiti arhive.

Andre mi je rekao,

vidjevši pad ovih zgrada

ponovno i ponovno na isti način,

da ovdje nema novog istraživanja.

Ovdje nema ničega što nismo znali.

Točke propadanja su bile iste --

zidovi i ploče koji nisu bili propisno vezani u stupove --

to je krovna ploča koja visi sa zgrade --

gredne strukture,

ili strukture koje su asimetrične,

koje su se tresle i otpale,

loši građevinski materijali,

nedovoljno cementa,

nedovoljno kompresije na blokovima,

glatko betonsko željezo,

betonsko željezo koje je bilo eksponirano vremenu i zahrđalo.

Postoji rješenje

za sve ove probleme.

I znamo kako propisno graditi.

Dokaz toga je došao u Čileu,

skoro poslije mjesec dana,

kada je potres magnitude 8,8

udario Čile.

To je 500 puta

snage od 7,0

koje su udarile Port-au-Prince --

500 puta snage,

ali s ispod tisuću žrtava.

Prilagođeno gustoći naseljenosti,

to je manje od jedan posto

udara haićanskog potresa.

Koje je bila razlika

između Čilea i Haitija?

Seizmički standardi

i ograničeno zidarstvo,

gdje zgrade postaju cjelina --

zidovi i stupovi

i krovovi i ploče

vezani zajedno da bi se međusobno podupirali,

umjesto razlomljavanja u različite skupove i otpadanje.

Ukoliko pogledate ovu zgradu u Čileu,

prepolovljena je,

ali nije pretvorena u hrpu ruševinskog šljunka.

Čileanci su gradili ograničenim zidarstvom

desetljećima.

Trenutačno, AIDG radi s KPFF konzultantskim inženjerima,

Arhitekturom za Čovječanstvo,

kako bi donijela više treninga ograničenog zidarstva

na Haiti.

Ovo je Xantus Daniel.

On je zidar,

samo generalni građevinski radnik, ne nadzornik,

koji je pohađao jedan od naših treninga.

Na svom zadnjem poslu je radio sa svojim šefom,

i započeli su lijevati stupove pogrešno.

Odveo je svog šefa postrance,

i pokazao mu materijal o ograničenom zidarstvu.

Pokazao mu je, "Znate, ne moramo ovo raditi krivo.

Neće nas koštati više

ako napravimo posao na pravi način".

I ponovno su izgradili zgradu.

Povezali su armirani beton kako treba.

Lijevali su stupove kako treba.

I ta zgrada će biti sigurna.

I svaka zgrada

koju izgrade idući naprijed

će biti sigurna.

Da bi osigurali ove zgrade,

nije potreban pravilnik,

potrebno je pružiti ruku

zidarima na lokaciji

i pomoći im naučiti propisne tehnike.

Sada postoje mnoge grupe koje se time bave.

Ovaj momak u odjelu ovdje,

Craig Toten,

progurao je naprijed

dostavu dokumentacije svim grupama koje rade na tome.

Kroz Haiti Rewired,

kroz Build Change, Architecture for Humanity,

AIDG,

postoji mogućnost

posegnuti

prema 30.000, 40.000 zidara

diljem zemlje

i stvoriti pokret propisne izgradnje.

Ako pružite ruku ljudima na lokaciji

na suradnički način

to je izuzetno isplativo.

Za milijarde potrošene na rekonstrukciju,

možete obučiti zidare

za dolare na svakoj kući

koju u konačnici izgrade tokom svog života.

Na kraju, postoje dva načina

kako obnoviti Haiti,

način na vrhu

je način na koji se je Haiti gradio desetljećima.

Način na vrhu

je loša konstrukcija gradnje

koja će propasti.

Način na dnu je ograničena zidarska gradnja,

gdje su zidovi povezani zajedno,

zgrada je simetrična,

i opstat će nakon potresa.

Za svu katastrofu,

ovdje je mogućnost

izgradnje boljih kuća

za sljedeće generacije,

tako da kad sljedeći potres grune,

to će biti katastrofa,

ali ne i tragedija.

(Pljesak)