Ako radiš pravilno, treba da zvuči ovako: TIK-tat, TIK-tat, TIK-tat, TIK-tat, TIK-tat, TIK-tat. Ako radiš pogrešno, zvučaće kao: tik-TAT, tik-TAT, tik-TAT. [Mala stvar. Velika ideja.] [Kira Gant o preskakalici] Vijača je tako jednostavan predmet. Može da se napravi od užeta, štrika, kanapa. Ona je nekako uvijena. (Smeh) Ne znam kako to da objasnim. Ono što je bitno je da ima određenu težinu i da ima taj neki zvuk biča. Nije poznato odakle vijača potiče. Postoje neki dokazi da je nastala u antičkom Egiptu, Fenikiji, a da su je zatim u Severnu Ameriku preneli holandski naseljenici. Vijača je postala hit kada je ženska odeća počela da bude uža i kada su nastale pantalone. Tako su devojčice mogle da preskaču vijaču jer im se suknje nisu kačile za užad. Dadilje su učile decu da preskaču vijaču. Čak su i prethodno porobljena afrička deca na predratnom Jugu preskala vijaču. Pedesetih godina dvadesetog veka u Harlemu, Bronksu, Bruklinu, Kvinsu mogli ste da vidite na trotoarima mnogo devojčica kako preskaču užad. Ponekad bi uzele dva užeta i okretale ih zajedno kao jedno, ali su mogle i da ih odvoje i okreću jedno ka drugom kao mutilicu. Vijača je bila tačna kao metronom - tik, tik, tik, tik - i na taj ritam mogle su se dodavati rime, ritmovi i pesmice. Ta užad su stvarala prostor u kojem smo mogli da doprinesemo nečemu, a taj prostor je bio mnogo veći od komšiluka. Dupla holandska vijača ostaje moćan simbol kulture i identiteta za tamnopute žene. Od 1950-ih do 1970-ih devojčice nisu mogle da se bave sportom. Dečaci su igrali bejzbol, košarku i fudbal, a devojčice to nisu smele. Mnogo toga se promenilo, ali u to doba, devojčice su vladale igralištima. One su se potrudile da dečaci nemaju sa tim veze. To je bio njihov prostor, prostor ženske moći. Tu su one mogle da briljiraju. Ali mislim da je i za dečake, jer su oni načuli te pesmice i zbog toga su, mislim, mnogi hip-hop umetnici koristili rečenice koje su čuli u pesmicama tamnoputih devojčica. (Pevanje) Hladan, gusti šejk, pravi se da znaš da okrećeš, riblji file, četvrt funte, pomfrit, leden, gusti šejk, pravi se da znaš da skačeš. Singl „Gramatika kantrija" od Nelija je dobio nagradu Gremi jer su ljudi već znali: „Vozimo se, dušo, dole, dole, niz tvoju ulicu u Rejndž Roveru...“ To je početak pesme „Dole, dole, dušo, dole, dole, na rolerkosteru, draga, draga dušo, nikad te neću pustiti.“ Svako ko je odrastao u bilo kom crnačkom urbanom društvu prepoznao bi tu muziku. I tako je ta pesma unapred bila hit. Dupla holandska vijača je održala ove pesme i održala je recitacije i pokrete koji idu uz njih, što je prirodno za ono što ja zovem „kinetička oralnost“ - govor usta i govor tela. To je nešto sto se prenosi sa kolena na koleno. Na neki način vijača pomaže u ovom prenošenju. Potreban je neki predmet da bi se prenosilo sećanje. Dakle, vijaču možete koristiti za razne stvari. Ona postoji u raznim kulturama. I ja smatram da je istrajala jer ljudi imaju potrebu da se pokreću. I smatram da ponekad najjednostavniji predmeti imaju najkreativniju upotrebu.