Kada sam imao 21 godinu, jedini jezik koji sam govorio bio je engleski, što je tipično za ljude iz zemalja gdje se govori engleski, i imao sam mnogo razloga za vjerovati da će tako i ostati. Bio sam uvjeren u to, jer nisam imao nikakvog prirodnog talenta, imao sam vrlo slabo pamćenje, nisam mogao putovati, bio sam prestar, osjećao sam se prestaro i bio sam siguran da ću ići na živce izvornim govornicima i osramotiti se. I povrh svega, u školi su mi slabo išli jezici. Međutim, dobio sam priliku baciti se na jezike nakon što sam diplomirao sa diplomom inženjera elektrotehnike, još uvijek govoreći samo engleski, odselio sam u Španjolsku. Mislio sam, to je to! To je rješenje, živjeti u toj zemlji. Ne! Nakon šest mjeseci u Španjolskoj, nisam znao ništa španjolskog. Razumna osoba bi odustala u tom trenutku i shvatila poantu, Ja nisam baš razuman. Počeo sam razmišljati ako promijenim svoj pristup i ako promijenim svoj stav, možda uspijem poboljšati svoje jezične sposobnosti. I ono što me potaknulo da započnem sa učenjem jezika je bilo to da sam upoznao poliglota. Poliglot je netko tko govori više jezika. I prvi puta kada upoznate nekoga takvog, ne preostaje vam ništa drugo nego da budete impresionirani. Tako imamo, naprimjer, Richarda iz Velike Britanije, i postoji jedan video na internetu gdje on govori 16 jezika. Dopustite da vam pokažem jedan isječak. Tu ga možete vidjeti govori francuski estonski češki i katalonski što je vrlo impresivno. Tu je i Luca iz Italije, i tu ga možete čuti kako govori: njemački i portugalski. Također, tu je i Susana, koja se ovdje služi: talijanskim ruskim, i također sam jednom vidio vrlo impresivan video jednog 16-godišnjaka iz Amerike koji se zove Tim, i koji u jednom videu govori 20 jezika, i ovdje ga možete vidjeti kako govori: wolof, jidiš, hebrejski, arapski, turski, swahili i hindski. Dakle, wow! Upravo nekog ovakvog sam upoznao i bio sam iznimno impresioniran. Pomislio sam, "I ja želim biti takav!" Ali razlog zbog kojeg sam htio biti takav je da ljudi misle kako sam pametan, da ih impresioniram, i kako sam upoznao tog poliglota kad sam došao u Španjolsku, sa tom površnom motivacijom, jer bi bilo cool naučiti jezik, nisam uspio. I ono što sam naučio nakon tih 6 mjeseci je jedan od najvećih problema koji se pojavljuju kod učenja jezika što ni ne znamo, a to je motivacija. Mnogi imaju pogrešne motive za učenje jezika. Učimo jezik da bi prošli neki ispit, da napredujemo u karijeri ili, u mom slučaju, radi površnih razloga, da impresioniramo ljude. I ono što sam otkrio je da je poliglotima koje ste vidjeli u ovim isječcima glavni razlog za učenje jezika strast za taj jezik. Imaju strast za literaturom, za filmovima, za to da mogu čitati na tom jeziku i naravno, koristiti ga s ljudima. I kad sam promijenio prioritete, da želim koristiti jezik zbog ljudi, mogao sam naučiti te jezike. Međutim, postoje neke stvari za koje mnogi misle da ih ograničavaju u učenju jezika. I zato sada želim proći kroz.. Mislim da postoji 5, pitao sam mnoge, postoji 5 glavnih razloga zašto se nikad ne bi upustili u učenje jezika. Hajde da vidimo koji su to. Prvi je taj da nemaju gen ili talent za jezike. Gen ili talent za jezike, što to uopće znači? Mislim, to je često samo osobno proročanstvo. U mom slučaju, dok sam učio jezik kroz odrastanje, ili u 6 mjeseci neuspjelog učenja španjolskog, samo sam si govorio: "Nemam gen za jezike, pa nema smisla da se uopće trudim." Zato što se nisam trudio Nisam naučio jezik, to je začarani krug, a sve je samo u vašoj glavi. Ne postoji gen za jezike, svi ga imamo. Ali na trenutak zamislimo ljude kojima ide bolje nego nama, jer ipak to viđamo u školama, neki ljudi napreduju brže od ostalih. Recimo da postoji neka urođena sposobnost koja bi nekome dala 20% prednosti nad drugima. Odlično za njih! Ali to ne znači da vi to ne možete, to samo znači da morate dati 20% više od sebe. I otkrio sam da, barem u mom slučaju, kada se trudim još više, mogu dostići prirodno nadarene i čak ih prestići. Dakle, nedostatak talenta nije dobar izgovor. Sljedeći razlog je da ste prestari da naučite novi jezik. Itekako sam to osjetio jer do svoje 21. godine, nisam naučio nijedan jezik, i mnogi od nas misle da djeca... njihovi mozgovi su programirani da bolje uče jezike. No, igra li neurologija ovdje ikakvu ulogu? Ili je možda u pitanju okolina u kojoj dijete uči jezik? Pa, jedno istraživanje na sveučilištu u Haifi u Izraelu je otkrilo da su u normalnim uvjetima, odrasli bolji u učenju jezika od djece. To zvuči nevjerojatno, ali sve se svodi na vašu okolinu, motivaciju, entuzijazam i podršku koju dobijete od drugih ljudi. I kad razmislite, odrasli uče iz dosadnih, starih i prašnjavih knjiga i rade dosadne gramatičke vježbe, dok se djeca igraju u jeziku, zabavljaju se u njemu. I kad sam otkrio da moram živjeti kroz jezik, ne da moram učiti jezik, nego živjeti kroz njega, tada sam postao mnogo uspješniji. Dakle, nitko nije prestar da nauči jezik. Upoznao sam ljude u svojim šezdesetima koji su počeli učiti jezik i uspjeli u tome. Sljedeći izgovor koji ljudi imaju, je da ne mogu otputovati u tu zemlju trenutno. Pa, možda 20 godina unazad to bi bio valjan razlog, ali danas je svijet manji nego što mislite. Zahvaljujući Internetu, možemo se povezati sa izvornim govornicima na cijeloj planeti, a čak ćete nekad naići i na slučajeve gdje oni žele naučiti vaš jezik, i onda novac nije nikakav problem, jer vi malo njih učite i malo oni vas uče. Ali ako i zaboravimo Internet, mnogo nas živi u gradovima koji su međunarodni, čak i više nego što mislimo, i dok sam putovao po Americi, došao sam u grad Columbus u Ohio-u, i upoznao sam jednog jako zanimljivog poliglota Mosesa, koji radi nešto što se zove "leveling up", a to je odlazak na neko javno mjesto i potraga za strancima s kojima može vježbati jezik. I u tome sam mu se pridružio u jednom trgovačkom centru u Columbusu, gdje smo imali priliku vježbati dvanaest različitih jezika, i tu možete čuti jezike koje govori: kantonski, ovdje govori kambodžanski, i vidite kako je ovaj čovjek cijenio njegov trud. Tako da jezik zapravo možete naučiti bilo gdje, i htio sam vidjeti gdje je granica tako da je moj posljednji projekt bio odlazak u središte Brazila, od svih mjesta, da naučim egipatski arapski. I uspio sam u tome, jer iako tamo nije bilo Egipćana, otišao sam na Skype i razgovarao jedan do dva sata dnevno i postigao sam razgovornu razinu znanja jezika. Dakle ne! Ako niste u mogućnosti putovati, to nije dovoljno dobar izgovor. Sljedeći razlog kojeg ljudi spominju je da imaju loše pamćenje za učenje vokabulara. Tako sam i ja razmišljao jer su moji počeci učenja španjolskog uključivali velik popis riječi kroz koje sam prolazio i koje bi vrlo brzo zaboravio. Međutim, istraživanje o kapacitetu memorije je otkrilo da je bolje kad te riječi ponavljate dovoljno često i za to postoji tehnika "intervalnog ponavljanja" gdje ponovite riječ tik prije nego ju zaboravite. I to izgleda kao ova krivulja zaborava, gdje je crvena linija ono što se događa kad prvi put vidite neku riječ ali da bi ona ostala u vašoj glavi trajno samo ju ponovite da budete sigurni, recimo dan kasnije, pa onda tjedan kasnije pa onda mjesec kasnije. I postoje aplikacije za vaše mobitele i besplatni programi na internetu koji vam mogu pomoći tempirati to sve. I to je odlično, ali možete učiti riječi još brže i bolje ako spojite tu tehniku sa tehnikom slikovnih asocijacija. Primjerice, želim naučiti da se na španjolskom "stati u nešto" kaže "caber". Mogu li si zamisliti da je teško ugurati medvjeda(eng. bear) u taxi(eng. cab)? "Cab-bear" je "caber", što znači "stati u nešto". I to napravite sa mnogim riječima i s vremenom to postane vrlo lako i jako brzo naučite vokabular. Dakle ne, loše pamćenje nije dobar izgovor. Sljedeći razlog, i mislim da je on najveći, je da ljudi govore, kako će ići na živce izvornim govornicima. I to jednostavno nije istina. Bio sam svugdje, razgovarao sa mnogim ljudima i kad se želim služiti njihovim jezikom, presretni su, uživaju slušajući me kako se trudim! I imam osjećaj, pogotovo odrasli, kada učimo jezik želimo da sve bude savršeno da sve bude točno, a perfekcionizam je loša stvar kod učenja jezika, jer je jezik način na koji komuniciramo, način na koji upoznajemo nove ljude i kulture, i kada to shvatite sasvim je u redu raditi greške! Moj je cilj napraviti 200 grešaka dnevno jer tada znam da nešto postižem, znam da koristim jezik! Osramotite se, izađite, razgovarajte u redu je. Što mislite, gdje sam bolje učio jezik: ovdje? ili ovdje? (Smijeh) Dakle, svatko može naučiti novi jezik kada ga koristi sa ljudima, i u redu je početi ga koristiti rano, što je zapravo jako važno, da ne čekate vrijeme kada ćete biti tečni u korištenju tog jezika. Možete sa njim započeti prije nego što možda mislite, a to vam otvara mnoga vrata u različite kulture. Primjerice, nakon što sam naučio Arapski u Brazilu, otišao sam u Egipat duboko u Saharu i sjeo u pijesak sa jednim Egipćaninom, gdje smo popili čaj, i lijepo popričali.. (Arapski) (Arapski) i tu govorim kako je Egipat velik i prostran, ne svodi se sve samo na trg Tahrir u Kairu. I dok sam razgovarao s njim, rekao sam pokoju krivu riječ svako malo konjugirao krivi glagol, ali to je u redu, jer sam čak i na razgovornoj razini jezika vodio fascinantan razgovor s njim. To sam radio i sa drugim kulturama i jezicima i čak sam uspio naučiti malo američkog znakovnog jezika. Ovdje vidite kako me Juliana pitala zašto nisam naučio irski znakovni jezik, i rekao sam joj da dok sam u Irskoj želim poboljšati svoj irski i keltski kojeg onda mogu govoriti ovdje: (Na irskom) to sam bio na irskom radiju govorio o svojim putovanjima i tako dalje i irski sam učio 10 godina u školi a nisam mogao reći najosnovniju rečenicu. Međutim, kao odrasla osoba, vratio sam se u Irsku i počeo koristiti jezik kao početnik. I to mi je pomoglo da dostignem ovu razinu. I u redu je biti početnik, u redu je biti na razgovornoj razini, ali kad se baš upustite u to, prijeđete na novu razinu, tada možete postići puno više. Recimo, moj francuski je dosta dobar, i španjolski i još neki. Radio sam kao profesionalan prevoditelj i recimo ovdje razgovaram na francuskom: (Na francuskom) i to je ono što je svima u mislima kada krenu učiti jezike, "To želim, želim dostići tu visoku profesionalnu razinu i imati duboke filozofske razgovore." i to je fantastično i da, impresivno je kada vidite takve ljude. Ali umjesto da smo impresivni, mislim da je puno bolje prihvatiti početnu razinu učenja jezika. I jedno od najboljih iskustava koje sam doživio, je bilo u Kini, u vlaku, 2000 kilometara duboko u Kini, započeo sam jednostavan razgovor sa "Kako se zoveš?" i na kraju sam saznao svoje kinesko ime u tom vlaku, i evo kako je to izgledalo: (Na kineskom) "Kako se zoveš?" "Benny." (Na kineskom) "Nemam kinesko ime." i onda suputnik kaže, "Tvoje ime je Pun Li." jer to zvuči kao tvoje ime i znači sposobnost ili vještina. I vidite, mogu voditi taj razgovor, čak i sa osnovnim znanjem kineskog. I imam sposobnost, imam vještinu da naučim jezik. Ali uvijek sam ju imao, svi ju uvijek imamo. I razlog zašto imam tu vještinu nije jer sam rođen s njom, a drugi nisu, već je to odluka koju sam donio. I problem s kojim se suočavamo je osjećaj da je bolje da učimo i pripremamo se kako bi jednog dana mogli pričati, jer ako krenemo prerano s pričanjem svijet će se urušiti zbog silne frustracije koju uzrokujemo ljudima. Sedam je dana u tjednu i "jednog dana" nije jedan od njih. Ja kažem, umjesto da vidimo hoće li se svijet urušiti, jedan cijeli novi svijet će započeti ako krenemo učiti novi jezik. Zato se nadam da ćete pokušati. Hvala. (Pljesak)