Kada sam imao 21 godinu, jedini jezik
koji sam govorio bio je engleski,
što je tipično za ljude iz zemalja
gdje se govori engleski,
i imao sam mnogo razloga za vjerovati
da će tako i ostati.
Bio sam uvjeren u to,
jer nisam imao nikakvog prirodnog talenta,
imao sam vrlo slabo pamćenje,
nisam mogao putovati,
bio sam prestar, osjećao sam se prestaro
i bio sam siguran
da ću ići na živce izvornim govornicima
i osramotiti se.
I povrh svega, u školi
su mi slabo išli jezici.
Međutim, dobio sam priliku
baciti se na jezike
nakon što sam diplomirao
sa diplomom inženjera elektrotehnike,
još uvijek govoreći samo engleski,
odselio sam u Španjolsku.
Mislio sam, to je to!
To je rješenje,
živjeti u toj zemlji.
Ne!
Nakon šest mjeseci u Španjolskoj,
nisam znao ništa španjolskog.
Razumna osoba bi odustala u tom trenutku
i shvatila poantu,
Ja nisam baš razuman.
Počeo sam razmišljati
ako promijenim svoj pristup
i ako promijenim svoj stav,
možda uspijem poboljšati
svoje jezične sposobnosti.
I ono što me potaknulo da
započnem sa učenjem jezika
je bilo to da sam upoznao poliglota.
Poliglot je netko tko govori više jezika.
I prvi puta kada upoznate nekoga takvog,
ne preostaje vam ništa drugo
nego da budete impresionirani.
Tako imamo, naprimjer,
Richarda iz Velike Britanije,
i postoji jedan video na internetu
gdje on govori 16 jezika.
Dopustite da vam pokažem jedan isječak.
Tu ga možete vidjeti
govori francuski
estonski
češki
i katalonski
što je vrlo impresivno.
Tu je i Luca iz Italije,
i tu ga možete čuti kako govori:
njemački
i portugalski.
Također, tu je i Susana,
koja se ovdje služi:
talijanskim
ruskim,
i također sam jednom
vidio vrlo impresivan video
jednog 16-godišnjaka iz Amerike
koji se zove Tim,
i koji u jednom videu govori 20 jezika,
i ovdje ga možete vidjeti kako govori:
wolof,
jidiš,
hebrejski,
arapski, turski,
swahili
i hindski.
Dakle, wow!
Upravo nekog ovakvog sam upoznao
i bio sam iznimno impresioniran.
Pomislio sam, "I ja želim biti takav!"
Ali razlog zbog kojeg sam htio biti takav
je da ljudi
misle kako sam pametan,
da ih impresioniram,
i kako sam upoznao tog poliglota
kad sam došao u Španjolsku,
sa tom površnom motivacijom,
jer bi bilo cool naučiti jezik,
nisam uspio.
I ono što sam naučio nakon tih 6 mjeseci
je jedan od najvećih problema
koji se pojavljuju kod učenja jezika
što ni ne znamo,
a to je motivacija.
Mnogi imaju pogrešne motive
za učenje jezika.
Učimo jezik da bi prošli neki ispit,
da napredujemo u karijeri
ili, u mom slučaju,
radi površnih razloga,
da impresioniramo ljude.
I ono što sam otkrio
je da je poliglotima koje ste
vidjeli u ovim isječcima
glavni razlog za učenje jezika
strast za taj jezik.
Imaju strast za literaturom, za filmovima,
za to da mogu čitati na tom jeziku
i naravno, koristiti ga s ljudima.
I kad sam promijenio prioritete,
da želim koristiti jezik zbog ljudi,
mogao sam naučiti te jezike.
Međutim, postoje neke stvari
za koje mnogi misle
da ih ograničavaju u učenju jezika.
I zato sada želim proći kroz..
Mislim da postoji 5,
pitao sam mnoge,
postoji 5 glavnih razloga zašto se
nikad ne bi upustili u učenje jezika.
Hajde da vidimo koji su to.
Prvi je taj da nemaju
gen ili talent za jezike.
Gen ili talent za jezike,
što to uopće znači?
Mislim, to je često samo
osobno proročanstvo.
U mom slučaju,
dok sam učio jezik kroz odrastanje,
ili u 6 mjeseci neuspjelog
učenja španjolskog,
samo sam si govorio: "Nemam gen za jezike,
pa nema smisla da se uopće trudim."
Zato što se nisam trudio
Nisam naučio jezik,
to je začarani krug,
a sve je samo u vašoj glavi.
Ne postoji gen za jezike,
svi ga imamo.
Ali na trenutak zamislimo ljude
kojima ide bolje nego nama,
jer ipak to viđamo u školama,
neki ljudi napreduju brže od ostalih.
Recimo da postoji neka urođena
sposobnost koja bi nekome dala
20% prednosti nad drugima.
Odlično za njih!
Ali to ne znači da vi to ne možete,
to samo znači da morate
dati 20% više od sebe.
I otkrio sam da, barem u mom slučaju,
kada se trudim još više,
mogu dostići prirodno nadarene
i čak ih prestići.
Dakle, nedostatak talenta nije dobar izgovor.
Sljedeći razlog
je da ste prestari da naučite novi jezik.
Itekako sam to osjetio
jer do svoje 21. godine,
nisam naučio nijedan jezik,
i mnogi od nas misle da djeca...
njihovi mozgovi su
programirani da bolje uče jezike.
No, igra li neurologija
ovdje ikakvu ulogu?
Ili je možda u pitanju okolina
u kojoj dijete uči jezik?
Pa, jedno istraživanje na
sveučilištu u Haifi u Izraelu
je otkrilo da su u normalnim uvjetima,
odrasli bolji u učenju jezika od djece.
To zvuči nevjerojatno, ali sve
se svodi na vašu okolinu,
motivaciju,
entuzijazam i podršku
koju dobijete od drugih ljudi.
I kad razmislite,
odrasli uče iz dosadnih,
starih i prašnjavih knjiga
i rade dosadne gramatičke vježbe,
dok se djeca igraju u jeziku,
zabavljaju se u njemu.
I kad sam otkrio da
moram živjeti kroz jezik,
ne da moram učiti jezik,
nego živjeti kroz njega,
tada sam postao mnogo uspješniji.
Dakle, nitko nije prestar da nauči jezik.
Upoznao sam ljude u svojim
šezdesetima koji su počeli učiti jezik
i uspjeli u tome.
Sljedeći izgovor koji ljudi imaju,
je da ne mogu otputovati
u tu zemlju trenutno.
Pa, možda 20 godina unazad
to bi bio valjan razlog,
ali danas je svijet
manji nego što mislite.
Zahvaljujući Internetu,
možemo se povezati sa izvornim
govornicima na cijeloj planeti,
a čak ćete nekad naići i na slučajeve
gdje oni žele naučiti vaš jezik,
i onda novac nije nikakav problem,
jer vi malo njih učite i malo oni vas uče.
Ali ako i zaboravimo Internet,
mnogo nas živi u gradovima
koji su međunarodni, čak
i više nego što mislimo,
i dok sam putovao po Americi,
došao sam u grad Columbus u Ohio-u,
i upoznao sam jednog jako
zanimljivog poliglota Mosesa,
koji radi nešto što se zove "leveling up",
a to je odlazak na neko javno mjesto
i potraga za strancima
s kojima može vježbati jezik.
I u tome sam mu se pridružio u jednom
trgovačkom centru u Columbusu,
gdje smo imali priliku vježbati
dvanaest različitih jezika,
i tu možete čuti jezike koje govori:
kantonski,
ovdje govori kambodžanski,
i vidite kako je ovaj čovjek
cijenio njegov trud.
Tako da jezik zapravo
možete naučiti bilo gdje,
i htio sam vidjeti gdje je granica
tako da je moj posljednji projekt bio
odlazak u središte Brazila,
od svih mjesta,
da naučim egipatski arapski.
I uspio sam u tome,
jer iako tamo nije bilo Egipćana,
otišao sam na Skype
i razgovarao jedan do dva sata dnevno
i postigao sam razgovornu
razinu znanja jezika.
Dakle ne!
Ako niste u mogućnosti putovati,
to nije dovoljno dobar izgovor.
Sljedeći razlog kojeg ljudi spominju
je da imaju loše pamćenje
za učenje vokabulara.
Tako sam i ja razmišljao jer su
moji počeci učenja španjolskog
uključivali velik popis riječi
kroz koje sam prolazio
i koje bi vrlo brzo zaboravio.
Međutim, istraživanje o
kapacitetu memorije
je otkrilo
da je bolje kad te riječi
ponavljate dovoljno često
i za to postoji tehnika
"intervalnog ponavljanja"
gdje ponovite riječ
tik prije nego ju zaboravite.
I to izgleda kao ova krivulja zaborava,
gdje je crvena linija ono što se događa
kad prvi put vidite neku riječ
ali da bi ona ostala u vašoj glavi trajno
samo ju ponovite da budete sigurni,
recimo dan kasnije,
pa onda tjedan kasnije
pa onda mjesec kasnije.
I postoje aplikacije za vaše mobitele
i besplatni programi na internetu
koji vam mogu pomoći tempirati to sve.
I to je odlično,
ali možete učiti riječi još brže i bolje
ako spojite tu tehniku
sa tehnikom slikovnih asocijacija.
Primjerice, želim naučiti
da se na španjolskom
"stati u nešto" kaže "caber".
Mogu li si zamisliti
da je teško ugurati
medvjeda(eng. bear) u taxi(eng. cab)?
"Cab-bear" je "caber",
što znači "stati u nešto".
I to napravite sa mnogim riječima
i s vremenom to postane vrlo lako
i jako brzo naučite vokabular.
Dakle ne, loše pamćenje
nije dobar izgovor.
Sljedeći razlog,
i mislim da je on najveći,
je da ljudi govore,
kako će ići na živce izvornim govornicima.
I to jednostavno nije istina.
Bio sam svugdje, razgovarao
sa mnogim ljudima
i kad se želim služiti njihovim jezikom,
presretni su, uživaju slušajući me
kako se trudim!
I imam osjećaj, pogotovo odrasli,
kada učimo jezik želimo
da sve bude savršeno
da sve bude točno,
a perfekcionizam je loša
stvar kod učenja jezika,
jer je jezik način na koji komuniciramo,
način na koji upoznajemo
nove ljude i kulture,
i kada to shvatite
sasvim je u redu raditi greške!
Moj je cilj napraviti 200 grešaka dnevno
jer tada znam da nešto postižem,
znam da koristim jezik!
Osramotite se,
izađite, razgovarajte
u redu je.
Što mislite, gdje sam bolje učio jezik:
ovdje?
ili ovdje?
(Smijeh)
Dakle, svatko može naučiti novi jezik
kada ga koristi sa ljudima,
i u redu je početi ga koristiti rano,
što je zapravo jako važno,
da ne čekate vrijeme
kada ćete biti tečni
u korištenju tog jezika.
Možete sa njim započeti
prije nego što možda mislite,
a to vam otvara mnoga
vrata u različite kulture.
Primjerice,
nakon što sam naučio Arapski u Brazilu,
otišao sam u Egipat
duboko u Saharu
i sjeo u pijesak sa jednim Egipćaninom,
gdje smo popili čaj,
i lijepo popričali..
(Arapski)
(Arapski)
i tu govorim
kako je Egipat velik i prostran,
ne svodi se sve samo
na trg Tahrir u Kairu.
I dok sam razgovarao s njim,
rekao sam pokoju krivu riječ
svako malo konjugirao krivi glagol,
ali to je u redu,
jer sam čak i na razgovornoj razini jezika
vodio fascinantan razgovor s njim.
To sam radio i sa
drugim kulturama i jezicima
i čak sam uspio naučiti malo
američkog znakovnog jezika.
Ovdje vidite kako me Juliana pitala
zašto nisam naučio irski znakovni jezik,
i rekao sam joj da dok sam u Irskoj
želim poboljšati svoj irski i keltski
kojeg onda mogu govoriti ovdje:
(Na irskom)
to sam bio na irskom radiju
govorio o svojim putovanjima i tako dalje
i irski sam učio 10 godina u školi
a nisam mogao reći najosnovniju rečenicu.
Međutim, kao odrasla osoba,
vratio sam se u Irsku
i počeo koristiti jezik kao početnik.
I to mi je pomoglo
da dostignem ovu razinu.
I u redu je biti početnik,
u redu je biti na razgovornoj razini,
ali kad se baš upustite u to,
prijeđete na novu razinu,
tada možete postići puno više.
Recimo, moj francuski je dosta dobar,
i španjolski i još neki.
Radio sam kao profesionalan prevoditelj
i recimo ovdje razgovaram na francuskom:
(Na francuskom)
i to je ono što je svima u mislima
kada krenu učiti jezike,
"To želim,
želim dostići tu visoku profesionalnu
razinu i imati duboke
filozofske razgovore."
i to je fantastično
i da, impresivno je kada
vidite takve ljude.
Ali umjesto da smo impresivni,
mislim da je puno bolje
prihvatiti početnu razinu učenja jezika.
I jedno od najboljih
iskustava koje sam doživio,
je bilo u Kini, u vlaku,
2000 kilometara duboko u Kini,
započeo sam jednostavan
razgovor sa "Kako se zoveš?"
i na kraju sam saznao svoje kinesko ime
u tom vlaku,
i evo kako je to izgledalo:
(Na kineskom)
"Kako se zoveš?"
"Benny."
(Na kineskom)
"Nemam kinesko ime."
i onda suputnik kaže,
"Tvoje ime je Pun Li."
jer to zvuči kao tvoje ime
i znači sposobnost ili vještina.
I vidite,
mogu voditi taj razgovor,
čak i sa osnovnim znanjem kineskog.
I imam sposobnost,
imam vještinu da naučim jezik.
Ali uvijek sam ju imao,
svi ju uvijek imamo.
I razlog zašto imam tu vještinu
nije jer sam rođen s njom, a drugi nisu,
već je to odluka koju sam donio.
I problem s kojim se suočavamo
je osjećaj da je bolje da učimo
i pripremamo se kako bi
jednog dana mogli pričati,
jer ako krenemo prerano s pričanjem
svijet će se urušiti
zbog silne frustracije
koju uzrokujemo ljudima.
Sedam je dana u tjednu
i "jednog dana" nije jedan od njih.
Ja kažem, umjesto da vidimo
hoće li se svijet urušiti,
jedan cijeli novi svijet će započeti
ako krenemo učiti novi jezik.
Zato se nadam da ćete pokušati.
Hvala.
(Pljesak)