Živi sustavi prisutni su 
nekoliko biliona godina

a tako će nastaviti biti i u budućnosti.

U živom svijetu nema odlagališta.

Umjesto toga, materije teku.

Otpad jedna vrste hrana je za drugu,

energiju daje Sunce,

stvari rastu, pa umiru,

a hranjive tvari se sigurno vraćaju u tlo.

I to funkcionira.

No, mi ljudi

prihvatili smo 
linearan pristup:

Uzmemo, proizvedemo i bacamo.

Došao je novi mobitel,

pa stari bacamo.

Stroj za pranje rublja više ne radi,

pa kupujemo drugi.

Svako put kada tako činimo, 
koristimo iz ograničene količine resursa

a često pritom proizvodimo
i toksičan otpad.

To dugotrajno jednostavno 
ne može funkcionirati.

Pa, što može?

Ako prihvaćamo da cikličan model 
živog svijeta funkcionira,

možemo li promijeniti naš 
način razmišljanja

tako da i mi provodimo kružnu ekonomiju?

Počnimo biološkim ciklusom:

Kako naš otpad može stvoriti vrijednost, 
a ne ju smanjiti?

Ponovnim promišljanjem i redizajniranjem 
proizvoda i njihovih dijelova.

I pakiranja u kojima dolaze.

Možemo kreirati sigurne 
i razgradljive meterijale

koji pomažu u rastu drugih stvari.

kako kažu u filmovima:

"U izradi ovog materijala 
nisu izgubljeni nikakvi resursi."

Pa, što ćemo onda sa strojevima za pranje 
rublja, mobitelima, hladnjacima?

Znamo da se oni ne razgrađuju.

Ovdje govorimo o drugačijoj vrsti promišljanja:

Način kruženja vrijednih meterijala

polimera i legura

tako da zadrže svoju kvalitetu

i nastave biti korisni

i nakon isteka valjanosti 
pojedinog proizvoda.

Što kada bi današnji proizvodi 
postali sirovine budućnosti?

To ima komercijalnog smisla.

Umjesto kulture 'baci i zamijeni' 
na koju smo navikli

prihvatili bi 'vrati i obnovi'

gdje su proizvodi i njihovi sastavni dijelovi 
dizajnirani kako bi bili rastavljeni i obnovljeni.

Jedno od rješenja možda je u načinu 
na koji gledamo vlasništvo.

Što kada mi zapravo nikada 
ne bismo posjedovali naše aparate?

Mi jednostavno od proizvođača 
dobivamo licencu.

Spojimo sada ta dva krug zajedno.

Zamislite da oblikujemo proizvode 
koji bi bili vraćani njihovim proizvođačima,

njihove tehničke sirovine ponovno bi se koristile,

a njihovi biološki dijelovi 
poboljšavali poljoprivrednu vrijednost.

I zamislite da te proizvode 
proizvodimo i prevozimo

koristeći obnovljivu energiju.

Ovdje imamo model 
koji dugoročno gradi prosperitet.

A dobra vijest je

da već postoje kompanije

koje počinju usvajati ovaj način rada.

No, kod kružne ekonomije ne radi se o tome
da jedan proizvođač promijeni proizvod.

Radi se o tome da se sve međupovezane kompanije
koje tvore našu infrastrukturu

i ekomomiju

udruže zajedno.

Radi se o energiji.

Radi se o ponovnom promišljanju
samog operativnog sustava.

Imamo fantastičnu priliku da otvorimo
nove perspektive i nove horizonte.

Umjesto da ostanemo uhvaćeni u zamku
frustracija sadašnjosti

uz kreativnost i inovaciju

mi zaista možemo nanovo osmisliti
i oblikovati našu budućnost.