Živi sustavi prisutni su
nekoliko biliona godina
a tako će nastaviti biti i u budućnosti.
U živom svijetu nema odlagališta.
Umjesto toga, materije teku.
Otpad jedna vrste hrana je za drugu,
energiju daje Sunce,
stvari rastu, pa umiru,
a hranjive tvari se sigurno vraćaju u tlo.
I to funkcionira.
No, mi ljudi
prihvatili smo
linearan pristup:
Uzmemo, proizvedemo i bacamo.
Došao je novi mobitel,
pa stari bacamo.
Stroj za pranje rublja više ne radi,
pa kupujemo drugi.
Svako put kada tako činimo,
koristimo iz ograničene količine resursa
a često pritom proizvodimo
i toksičan otpad.
To dugotrajno jednostavno
ne može funkcionirati.
Pa, što može?
Ako prihvaćamo da cikličan model
živog svijeta funkcionira,
možemo li promijeniti naš
način razmišljanja
tako da i mi provodimo kružnu ekonomiju?
Počnimo biološkim ciklusom:
Kako naš otpad može stvoriti vrijednost,
a ne ju smanjiti?
Ponovnim promišljanjem i redizajniranjem
proizvoda i njihovih dijelova.
I pakiranja u kojima dolaze.
Možemo kreirati sigurne
i razgradljive meterijale
koji pomažu u rastu drugih stvari.
kako kažu u filmovima:
"U izradi ovog materijala
nisu izgubljeni nikakvi resursi."
Pa, što ćemo onda sa strojevima za pranje
rublja, mobitelima, hladnjacima?
Znamo da se oni ne razgrađuju.
Ovdje govorimo o drugačijoj vrsti promišljanja:
Način kruženja vrijednih meterijala
polimera i legura
tako da zadrže svoju kvalitetu
i nastave biti korisni
i nakon isteka valjanosti
pojedinog proizvoda.
Što kada bi današnji proizvodi
postali sirovine budućnosti?
To ima komercijalnog smisla.
Umjesto kulture 'baci i zamijeni'
na koju smo navikli
prihvatili bi 'vrati i obnovi'
gdje su proizvodi i njihovi sastavni dijelovi
dizajnirani kako bi bili rastavljeni i obnovljeni.
Jedno od rješenja možda je u načinu
na koji gledamo vlasništvo.
Što kada mi zapravo nikada
ne bismo posjedovali naše aparate?
Mi jednostavno od proizvođača
dobivamo licencu.
Spojimo sada ta dva krug zajedno.
Zamislite da oblikujemo proizvode
koji bi bili vraćani njihovim proizvođačima,
njihove tehničke sirovine ponovno bi se koristile,
a njihovi biološki dijelovi
poboljšavali poljoprivrednu vrijednost.
I zamislite da te proizvode
proizvodimo i prevozimo
koristeći obnovljivu energiju.
Ovdje imamo model
koji dugoročno gradi prosperitet.
A dobra vijest je
da već postoje kompanije
koje počinju usvajati ovaj način rada.
No, kod kružne ekonomije ne radi se o tome
da jedan proizvođač promijeni proizvod.
Radi se o tome da se sve međupovezane kompanije
koje tvore našu infrastrukturu
i ekomomiju
udruže zajedno.
Radi se o energiji.
Radi se o ponovnom promišljanju
samog operativnog sustava.
Imamo fantastičnu priliku da otvorimo
nove perspektive i nove horizonte.
Umjesto da ostanemo uhvaćeni u zamku
frustracija sadašnjosti
uz kreativnost i inovaciju
mi zaista možemo nanovo osmisliti
i oblikovati našu budućnost.