Živi sustavi prisutni su nekoliko biliona godina
a tako će nastaviti i u budućnosti.
U živom svijetu nema odlagališta.
Umjesto toga, materija se prelijeva.
Otpad jedna vrste hrana je za drugu,
energiju daje Sunce,
stvari rastu, pa umiru,
a hranjive tvari se sigurno vraćaju u tlo.
I to funkcionira.
No, mi ljudi prihvatili smo linearan pristup.
Uzmemo, proizvedemo i bacamo.
Došao je novi mobitel, pa stari bacamo.
Stroj za pranje rublja više ne radi, pa kupujemo drugi.
Svako put kada tako činimo,
koristimo iz ograničene količine resursa
a često pritom proizvodimo i toksičan otpad.
To dugotrajno jednostavno ne može funkcionirati.
Pa, što može?
Ako prihvaćamo da cikličan model živog svijeta funkcionira,
možemo li promijeniti naš način razmišljanja
tako da i mi provodimo kružnu ekonomiju?
Počnimo biološkim ciklusom:
Kako naš otpad može stvoriti vrijednost, a ne ju smanjiti?
Ponovnim promišljanjem i redizajniranjem proizvoda i njihovih dijelova.
I pakiranja u kojima dolaze.
Možemo kreirati sigurne i razgradljive meterijale
koji pomažu u rastu drugih stvari.
kako kažu u filmovima:
"U izradi ovog materijala nisu izgubljeni nikakvi resursi."
Pa, što ćemo onda sa strojevima za pranje rublja, mobitelima, hladnjacima?
Znamo da se oni ne razgrađuju.
Ovjde govorimo o drugačijoj vrsti promišljanja:
Način kruženja vrijednih meterijala
polimera i legura
tako da zadrže svoju kvalitetu
i nastave biti korisni
i nakon isteka valjanosti pojedinog proizvoda.
Što kada bi današnji proizvodi postali sirovine budućnosti?
To ima komercijalnog smisla.
Umjesto kulture 'baci i zamijeni' na koju smo navikli
prihvatili bi 'vrati i obnovi'
gdje su proizvodi i njihovi sastavni dijelovi
dizajnirani kako bi bili rastavljeni i obnovljeni.
Jedno od rješenja možda je u načinu
na koji gledamo vlasništvo.
Što kada mi zapravo nikada ne bismo posjedovali naše aparate?
Mi jednostavno od proizvođača dobivamo licencu.
Spojimo sada ta dva krug zajedno.
Zamislite da oblikujemo proizvode
koji bi bili vraćani njihovim proizvođačima,
njihove tehničke sirovine ponovno bi se koristile,
a njihovi biološki dijelovi poboljšavali poljoprivrednu vrijednost.
I zamislite da te proizvode proizvodimo i prevozimo
koristeći obnovljivu energiju.
Ovdje imamo model koji dugoročno gradi prosperitet.
A dobra vijest je
da već postoje kompanije koje počinju usvajati ovaj način rada.
No, kod kružne ekonomije ne radi se o tome
da jedan proizvođač promijeni jedan proizvod.
Radi se o tome da se sve međupovezane kompanije
koje tvore našu infrastrukturu i ekomomiju
udruže zajedno.
Radi se o energiji.
Radi se o ponovnom promišljanju samog operativnog sustava.
Imamo fantastičnu priliku da otvorimo
nove perspektive i nove horizonte.
Umjesto da ostanemo uhvaćeni u zamku frustracija sadašnjosti
uz kreativnost i inovaciju
mi zaista možemo
nanovo osmisliti i oblikovati našu budućnost.