Zamislite da vas jednog dana pozovu pred vladinu komisiju. Iako niste počinili bilo kakav zločin, niti ste formalno gonjeni za nešto, iznova vas ispituju o političkim stavovima, optužuju za nelojalnost i zahtevaju da okrivite prijatelje i saradnike. Ako ne budete sarađivali, rizikujete odlazak u zatvor ili gubitak posla. Baš ovo se desilo u Sjedinjenim Državama tokom 1950-ih kao deo kampanje razotkrivanja navodnih komunista. Nazvana po njenom najzloglasnijem izvršiocu, pojava poznata kao makartizam je uništila hiljade života i karijera. Više od deceniju, američke političke vođe su gazile demokratske slobode u ime njihove zaštite. Tokom 1930-ih i 1940-ih, u Sjedinjenim Državama je postojala aktivna, ali mala komunistička partija. Njen značaj je mešovit. Dok je igrala ključne uloge u većim progresivnim borbama za prava radnika i građana, takođe je podržavala Sovjetski Savez. Od početka se Američka komunistička partija suočavala s napadima od strane konzervativaca i poslovnih vođa, kao i liberala koji su kritikovali njene veze s ugnjetačkim sovjetskim režimom. Tokom Drugog svetskog rata, kad su SAD i SSSR bili saveznici protiv Hitlera, neki američki komunisti su zapravo špijunirali za Ruse. Kada je izbio Hladni rat i špijunaža obznanjena, počelo se gledati na domaći komunizam kao na opasnost po nacionalnu bezbednost. Međutim, pokušaj da se ukloni pretnja uskoro se pretvorio u najdužu i najrasprostranjeniju epizodu političkog ugnjetavanja u američkoj istoriji. Podstaknuta mrežom birokrata, političara, novinara i poslovođa, kampanja je krajnje preuveličavala opasnost od komunističke subverzije. Ljudi iza nje su maltretirali svakoga ko je bio osumnjičen da ima političke stavove levo od centra ili je povezan s nekim ko je imao iste. Ako ste okačili modernu umetnost na svoje zidove, imali multikulturalni društveni krug ili ste potpisali peticiju protiv nuklearnog oružja, baš ste vi mogli da budete komunista. Počevši od kasnih 1940-ih, direktor FBI-a Dž. Edgar Huver je koristio resurse svoje agencije da lovi osumnjičene za komunizam i da ih ukloni sa bilo kakve uticajne pozicije unutar američkog društva. A uski kriterijum koji su Huver i njegovi saveznici koristili kako bi proveravali federalne uposlenike se proširio na ostatak zajednice. Uskoro, holivudski studiji, univerziteti, proizvođači automobila i hiljade drugih javnih i privatnih poslodavaca su nametali iste političke testove muškarcima i ženama koji su radili za njih. U međuvremenu, kongres je sprovodio sopstveni lov na veštice pozivajući na sud stotine ljudi da svedoče pred istražnim telima, poput Kuće komiteta neameričkih aktivnosti. Ako bi odbili da sarađuju, mogli su da odu u zatvor zbog nepoštovanja ili što je bilo uobičajenije, da ih otpuste i stave na crnu listu. Ambiciozni političari, poput Ričarda Niksona i Džozefa Makartija su koristili slična saslušanja kao partijsko oružje, optužujući demokrate da su popustljivi prema komunistima i da su namerno predali Kinu Komunističkom bloku. Makarti, republikanski senator iz Viskonsina je postao ozloglašen jer se razmetao novim spiskovima navodnih komunista unutar Stejt departmenta. Podstaknut od strane drugih političara, nastavio je da pravi skandalozne optužbe, izvrćući ili podmećući dokaze. Mnogi građani su ružili Makartija dok su ga drugi hvalili. A kad je izbio Korejski rat, činilo se da je Makarti oslobođen sumnji. Čim je postao predsedavajući u senatovom trajnom potkomitetu za istrage 1953. godine, Makartijeva nesmotrenost se povećala. Njegovo istraživanje vojske je konačno okrenulo javnost protiv njega i umanjilo mu je moć. Makartijeve kolege iz senata su ga cenzurisali i umro je manje od tri godine kasnije, verovatno zbog alkoholizma. Te je i makartizam okončan. Uništio je stotine, ako ne hiljade, života i drastično je suzio američki politički spektar. Šteta koju je naneo demokratskim institucijama je bila dugoročna. Sve su prilike da je i među demokratama i republikancima bilo onih koji su znali da su antikomunističke čistke bile krajnje nepravedne, ali su strahovali da će direktnim otporom ugroziti svoje karijere. Čak ni Vrhovni sud nije uspeo da zaustavi lov na veštice, opraštajući ozbiljna kršenja ustavnih prava u ime nacionalne bezbednosti. Da li je domaći komunizam bio stvarna pretnja amerčkoj vladi? Možda, ali mala. Međutim, reakcija na nju je bila tolika da je nanela više štete od same pretnje. A ako bi se pojavili novi demagozi u neizvesnim vremenima koji bi napadali nepopularne manjine u ime patriotizma, da li bi se ovo moglo ponovo desiti?