Da li ikada razmišljate o tome koliko su okeani važni u našem svakodnevnom životu? Okeani prekrivaju dve trećine naše planete. Daju polovinu kiseonika koji udišemo. Ublažavaju nam klimu. Obezbeđuju i poslove, lekove i hranu, uključujući 20 odsto proteina za prehranu celokupne svetske populacije. Ljudi su ranije mislili da su okeani toliko ogromni da na njih neće uticati ljudske aktivnosti. Pa, danas ću vam govoriti o ozbiljnoj realnosti koja menja naše okeane, a zove se acidifikacija okeana ili zli blizanac klimatskih promena. Da li ste znali da okeani apsorbuju 25 procenata celokupnog ugljen-dioksida koji oslobađamo u atmosferu? To je samo još jedna sjajna usluga koju pružaju okeani, jer je ugljen-dioksid jedan od gasova staklene bašte koji izazivaju klimatske promene. Ali kako nastavljamo da pumpamo sve više i više ugljen-dioksida u atmosferu, više ga se rastvara u okeanima, a to je ono što menja hemiju naših okeana. Kada se ugljen-dioksid rastvara u morskoj vodi, prolazi kroz niz hemijskih reakcija. Srećom po vas, danas nemam vremena da ulazim u detalje vezane za hemiju, ali reći ću vam da, što više ugljen-dioksida ulazi u okean, pH vrednost morske vode opada. To u suštini znači da postoji povećanje kiselosti okeana. Čitav ovaj proces naziva se acidifikacija okeana i dešava se uporedo sa klimatskim promenama. Naučnici prate acidifikaciju okeana više od dve decenije. Ove brojke predstavljaju važan vremenski niz sa Havaja i gornja linija pokazuje stalno povećanje koncentracija ugljen-dioksida, ili gasa CO2, u atmosferi. Ovo direktno nastaje kao rezultat ljudskih aktivnosti. Linija ispod pokazuje porast koncentracije ugljen-dioksida koji se rastvara na površini okeana, što možete videti da raste istom brzinom kao i ugljen-dioksid u atmosferi otkad su merenja otpočela. Linija na dnu zatim pokazuje promenu u hemiji. Što je više ugljen-dioksida ulazilo u okean, pH vrednost morske vode je opadala, što u suštini znači da je došlo do porasta kiselosti okeana. Naučnici u Irskoj takođe prate acidifikaciju okeana - naučnici na Morskom institutu i Nacionalnom irskom univerzitetu u Galveju. Mi takođe uočavamo acidifikaciju iste brzine kao i ovi glavni vremenski nizovi u okeanima širom sveta. Dakle, ovo se dešava na našem pragu. Sada bih htela da vam dam primer načina na koji prikupljamo podatke da bismo pratili promene u okeanu. Najpre prikupljamo veliki deo naših uzoraka usred zime. Kao što možete pretpostaviti, na Severnom Atlantiku nas pogađaju ozbiljne oluje, tako da ovo nije za one među vama koji dobijaju morsku bolest, ali prikupljamo vrlo vredne podatke. Spuštamo ovaj instrument sa strane broda i tu su senzori koji su postavljeni na dnu koji nam mogu dati informacije o okolnoj vodi, kao što su podaci o temperaturi ili rastvorenom kiseoniku. Onda možemo prikupiti uzorke morske vode u ovim velikim bocama. Počinjemo sa dna, što može biti na dubini od preko četiri kilometara tik od našeg kontinentalnog praga, i uzimamo uzorke u pravilnim intervalima sve do površine. Donesemo morsku vodu na palubu, a zatim je možemo analizirati ili na brodu ili nazad u laboratoriji u pogledu raznih hemijskih parametara. Ali zašto bi nas bilo briga? Kako će acidifikacija okeana uticati na sve nas? Pa, evo zabrinjavajućih činjenica. Već je došlo do povećanja kiselosti okeana od 26 procenata od preindustrijskog vremena, što je direktno posledica ljudskih aktivnosti. Ukoliko ne počnemo da smanjujemo ispuštanje ugljen-dioksida, očekujemo povećanje kiselosti okeana od 170 procenata do kraja ovog veka. Mislim, ovo obuhvata živote naše dece. Ova stopa acidifikacije je 10 puta brža nego ijedna acidifikacija u našim okeanima tokom više od 55 miliona godina. Dakle, život u našim morima nikada ranije nije prolazio kroz promene tako velikom brzinom, tako da bukvalno nismo mogli da znamo kako će se sa tim izboriti. Dogodila se prirodna acidifikacija pre više miliona godina koja je bila mnogo sporija od onoga što uočavamo danas, a to se poklopilo sa masovnim izumiranjem mnogih morskih vrsta. Dakle, da li smo se u tom pravcu uputili? Pa, možda. Studije pokazuju da neke vrste zapravo dobro funkcionišu, ali mnoge pokazuju negativnu reakciju. Jedna od stvari koje veoma zabrinjavaju je što, dok se povećava kiselost okeana, smanjuje se koncentracija karbonatnih jona u morskoj vodi. Ovi joni su u suštini gradivni materijal za mnoge morske vrste, za izgradnju njihovih ljuštura, na primer, kod kraba ili školjki, ostriga. Još jedan primer su korali. Njima su takođe potrebni ovi karbonatni joni u morskoj vodi za stvaranje koralne strukture kako bi izgradili koralne grebene. Kako se kiselost okeana povećava i koncentracija karbonatnih jona smanjuje, ovim vrstama je teže da proizvedu svoje omotače. Čak i na nižim nivoima mogu početi da se rastvaraju. Ovo ovde je pteropod; zove se morski leptir. To je važan izvor hrane u okeanu za mnoge vrste, od račića do lososa, pa sve do kitova. Ljuštura pteropode je stavljena u morsku vodu sa pH vrednošću koju očekujemo do kraja ovog veka. Nakon svega 45 dana na ovoj veoma realističnoj pH vrednosti, možete videti da se ljuštura skoro potpuno rastvorila. Dakle, acidifikacija okeana može uticati direktno kroz lanac ishrane - i pravo na naš tanjir. Mislim, ko ovde voli školjke? Ili lososa? Ili mnoge druge vrste riba čiji bi izvor hrane u okeanu mogao bio pogođen? Ovo su hladnovodni korali. A da li ste znali da zaista imamo hladnovodne korale u irskim vodama, nedaleko od našeg kontinentalnog praga? Oni podržavaju bogatu bioraznolikost, uključujući neka važna ribolovna područja. Predviđa se da će do kraja ovog veka 70 posto svih poznatih hladnovodnih korala u celom okeanu biti okruženo morskom vodom koja rastvara njihovu koralnu strukturu. Poslednji primer koji imam su ovi zdravi tropski korali. Oni su stavljeni u morsku vodu na pH vrednosti koju očekujemo do 2100. godine. Nakon šest meseci, koral se skoro potpuno rastvorio. Koralni grebeni podržavaju 25 posto celokupnog morskog života u čitavom okeanu. Celokupnog morskog života. Dakle, možete uvideti, acidifikacija okeana je globalna pretnja. Imam dečaka starog osam meseci. Osim ako ne počnemo da usporavamo ovo sada, bojim se da razmišljam o tome kako će naši okeani izgledati kada on bude odrasli čovek. Videćemo acidifikaciju. Već smo ispustili previše ugljen-dioksida u atmosferu. Ali možemo ovo usporiti. Možemo sprečiti najgori scenario. Jedini način da to uradimo je smanjenje naše emisije ugljen-dioksida. Ovo je važno i za vas i mene, za industriju, za vlasti. Moramo da radimo zajedno, da usporimo globalno zagrevanje, usporimo acidifikaciju okeana i pomognemo da se održi zdrav okean i zdrava planeta za našu generaciju i buduće generacije. (Aplauz)