Ljudsko društvo je vrlo složeno i osjetljivo, te je izgrađeno na raznim stupovima. Jedan on njih su pčele medarice. Jedan od tri obroka koje ljudi konzumiraju omogućavaju upravo pčele medarice. One su toliko važne da kada bi sve pčele izumrle, Tisuće biljaka bi uslijedile, što bi uzrokovalo smrt glađu milijuna ljudi u idućim godinama. Povrh toga, pčele imaju ogroman ekonomski učinak. Vrijednost biljaka koje pčele zaprašuju svake godine iznosi oko 265 milijardi američkih dolara. Hrana koju uzimamo zdravo za gotovo bi bez njih jednostano prestala postojati, ili bi došlo do masovnog pada u proizvodnji hrane kao što su jabuke, luk, bundeve, ali i biljke koje koristimo za hranjenje stoke te koje su, dakle, iznimno važne za proizvodnju mlijeka i mesa. Einsteina često citiraju da je rekao, "Ako pčele izumru, ljudi će uslijediti nekoliko godina kasnije." Iako u stvarnosti to vjerojatno nije njegova izjava, u njoj se nalazi dosta istine. Zabrinjavajuće je, ali pčele medarice su počele nestajati. Milijuni košnica su izumrli u prethodnih nekoliko godina. Pčelari diljem svijeta su doživjeli godišnji gubitak od 30-90% njihovih kolonija. Samo u SAD-u, broj pčela je u stalnom opadanju. Od 5 milijuna košnica u 1988. pali su na 2,5 milijuna danas. Od 2006. godine zamijećen je fenomen zvan sindrom izumiranja kolonija (CCD sindrom) u mnogim državama svijeta. I nismo potpuno sigurni što ga uzrokuje. Ali sigurni smo da je vrlo ozbiljan. Kroz prethodnih nekoliko desetljeća pčele su doživjele invaziju vrlo opasnih neprijatelja. Paraziti kao iz horor filmova, kao što su Acarapis woodi, mikroskopske gnjide koje inficiraju dišne puteve pčela. Tu polažu jajašca i hrane se tekućinama svojih žrtava, značajno ih oslabe i provedu čitav život unutar pčela. Ili Varroa destructor, parazit s prikladnim nazivom jer se može reproducirati samo u košnicama pčela i jedan je od najvećih neprijatelja pčela. Ženka parazita ulazi u ćeliju s jajašcima i liježe svoja jajašca na ličinku pčele neposredno prije no što se ličinke učahure i prije nego što radilice zatvore ćeliju s voštanom kapicom. Jajašca se izležu i mladi paraziti zajedno s njihovom majkom hrane se pčelom u razvoju u sigurnosti zatvorene ćelije. Pčela u ovoj fazi uglavnom još nije ubijena, samo oslabljena, tako da ima dovoljno snage da se probije kroz voštanu kapicu i izađe iz ćelije. Kada to napravi, također oslobađa i sve parazite koji su s njom bili u ćeliji, koji se sada mogu slobodno raširiti po košnici i započeti cijeli proces ispočetka, u ciklusima koji traju oko 10 dana. Njihov broj raste eksponencijalno, i u nekoliko mjeseci ovo može dovesti do raspada čitave košnice. Jednom kada izađu iz ćelije, odrasli paraziti se također hrane tekućinama iz pčela i time ih značajno oslabe. Da bi stvar bila još gora, također prenose viruse koji još više naštete pčelama i mogu dovesti do porodiljnih defekta kao što su kržljava krila. Ali pčelama prijete i druge opasnosti, kao što su virusi i gljivice. U normalnim okolnostima, ove pojave bi trebale biti rješive i nisu dovoljne da objasne ogroman broj umirućih pčela. Prethodnih godina uvedeni su novi insekticidi koji imaju smrtonosne posljedice na pčele. Neonikotinoidi, porodica tvari sličnih nikotinu, odobreni su u ranim 90-im godinama kao alternativa tvarima kao što su DDT. Oni napadaju insekte tako što im oštećuju živčani sustav. Danas su oni najrašireniji insekticidi na svijetu. Globalno, 2008. prodano je 1,5 milijardi eura neonikotinoida, što predstavlja 24% globalnog tržišta insekticidima. U 2013. godini, neonikotinoidi su korišteni na oko 95% usjeva kukuruza i uljane repice u SAD-u, te na velikoj većini voća i povrća, kao što su jabuke, višnje, breskve, naranče, bobice, zeljasto povrće, rajčice, krumpiri, žitarice, riža, orasi, grožđe i mnogi drugi. Pčele dolaze u kontakt s toksinom dok skupljaju pelud ili kroz kontaminiranu vodu, te često donesu materijal u košnicu, gdje se on akumulira i može ubiti cijelu koloniju. Ovi toksini štete pčelama na nekoliko groznih načina. U dovoljno visokim dozama, može doći do konvulzija, paralize i smrti. Ali čak i u manjim dozama može biti smrtonosno. Može doći do toga da pčela izgubi orijentaciju te odleti u divljinu, izgubi se i umre sama, odvojena od košnice. Ako se ovo događa dovoljno često, košnica može izgubiti mogućnost da se samostalno održava. Znamo da su neonikotinoidi štetni za pčele i da hitno trebamo alternativu za njih, ali stalnim odgađanjem toga zarađuju se milijarde dolara. Čini se da studije koje sponzorira kemijska industrija magično pokazuju mnogo manju štetnost u usporedbi sa studijama koje provode nezavisni znanstvenici. Postoji još faktora koji dovode do smrti pčela kao što su genetska jednolikost, monokulture usjeva, neadekvatna prehrana zbog prenapučenosti, stres uzrokovan ljudskim aktivnostima, te drugi pesticidi. Svaki od ovih faktora za sebe je veliki problem za pčele, ali svi zajedno najvjerojatnije uzrokuju CCD sindrom. A s povećanom aktivnošću parazita u zadnjim desetljećima, pčele se sada bore za opstanak. Bila bi katastrofa kada bi izgubili ovu borbu. Ovo je problem koji moramo riješiti ako želimo nastaviti živjeti s relativnim izobiljem i raznolikošću hrane. Ljudska vrsta duboko je povezana sa Zemljom i ostalim bićima na njoj, čak i ako se pretvaramo da nije tako. Moramo se početi bolje brinuti o svojem okolišu, ako ne zato da bismo sačuvali ljepotu prirode, onda barem da osiguramo vlastiti opstanak. Ovaj video sponzorirala je Australska akademija znanosti, koja promovira i podržava izvrsnost u znanosti. Saznajte više na http://www.nova.org.au/ Bio je užitak raditi s njima, pa pogledajte njihov web-site. Naši video uradci su također mogući zbog vaše podrške na Parteonu. Nedavno smo prešli važnu prekretnicu zbog koje ćemo imati još jedan dodatni video u srpnju. Ako nas želite podržati i postati dio Kurzgesagtove Ptičje Vojske, posjetite našu Parteon stranicu! Nedavno, YouTube kanal Field Day dao nam je priliku da napravimo nešto drugačije: kratak video o Igri prijestolja. Pogledajte ga na njihovom kanalu!