Zahvaljujem, g. Alexandere, 
senatore Murray,

i uvaženi članovi odbora,

na prilici da danas govorim.

Dobro jutro svima.

Kako je navedeno, 
zovem se Ethan Lindenberger,

i pohađam 4. razred 
Srednje škole Norwalk.

Moja majka zagovara necijepljenje,

vjeruje da cjepiva uzrokuju autizam, 
oštećenja mozga

te da ne doprinose zdravlju 
i sigurnosti zajednice,

unatoč činjenici 
da je znanstvena zajednica

već mnogo puta to opovrgnula.

Nikad nisam primio cjepiva

protiv bolesti poput ospica,
vodenih kozica, čak ni dječje paralize.

No u prosincu 2018. godine

počeo sam nadoknađivati 
propuštene imunizacije,

usprkos majčinu protivljenju.

što je dovelo do priče
koju vam danas ovdje mogu ispričati,

na čemu sam vrlo zahvalan.

Da bih pojasnio zašto sam došao
i o čemu želim govoriti,

želim vam ispričati više
o svom životu i odrastanju.

Odrastao sam uz majčina uvjerenja

da su cjepiva opasna.

Otvoreno je govorila o tome.

Na internetu i u razgovorima

izražavala je zabrinutost,

a njezina su uvjerenja 
nailazila na kritike.

S vremenom se u meni 
pojavilo tračak sumnje

i počeo sam si postavljati pitanja

zbog reakcija koje je majka izazivala.

No to je bila slijepa ulica.

Želim da shvatite,

kako se bližio polazak u srednju školu

i počeo sam kritički promišljati,

shvatio sam da podaci
koji idu u prilog cjepivima

nadmašuju sve bojazni.

Počeo sam voditi debatne klubove u školi

i tragati za istinom iznad svega.

Uvidio sam odliku debata

i razgovora općenito,

kad govorimo o kontroverznim raspravama.

Čini se da uvijek postoje 
dva suprotstavljena razmišljanja.

Druga strana uzvraća protutvrdnjom 
ili opovrgava vašu

i uvijek se nečim uzvraća u debatiranju.

Iako to možda općenito vrijedi,

ne vrijedi u raspravi o cjepivu.

To sam rekao majci.

Da nije u pravu.

Više sam puta razgovarao s njom

i pokušao objasniti da su cjepiva sigurna,
da se trebam cijepiti.

Pokazao sam joj CDC-ove članke

u kojima piše da tvrdnje
da cjepiva uzrokuju autizam

i iznimno opasne posljedice

nisu točne.

Jednom prilikom,
kad sam joj pokazao

CDC-ove podatke o tome
o tome da cjepiva ne uzrokuju autizam,

odgovorila je kako oni žele 
da mi to mislimo.

Informacije je uzimala 
sa skepsom i zabrinutošću.

Slični razgovori pokazali su mi

da su dokazi na strani cjepiva

bili, pa i na anegdotalnoj razini,

mnogo jači 
od duboko ukorijenjenih dezinformacija

u koje je vjerovala majka

i danas želim govoriti o tome.

U borbi protiv epidemija bolesti

informacije igraju najvažniju ulogu.

Majka bi tražila odgovore
u antivakserskim grupama i stranicama,

tražeći dokaze za obranu,

umjesto kod liječnika 
i vjerodostojnih izvora.

To može izgledati zlonamjerno

zbog svih opasnosti 
koje donosi necijepljenje,

ali nije riječ o tome.

Moja majka to je činila
iz ljubavi prema svojoj djeci

i svoje zabrinutosti.

Netočne se informacije šire

i za to nema opravdanja.

Ali duboko u sebi znam

da sam se usprotivio majci
uz ljubav i poštovanje.

I dalje objašnjavam da su informacije

koje ona nudi netočne.

Tvrdnje o tome da cjepiva
uzrokuju autizam, oštećenja

i da epidemija ospica

nije zabrinjavajuća pojava u Americi

objavljivali su izvori
u kojima se ona informirala.

Određeni pojedinci i organizacije,

koje šire takve netočne informacije,

pokušavaju zastrašiti javnost
radi sebičnih interesa

i to čine iako znaju
da informacije nisu točne.

Iskoristili su majčinsku ljubav i brigu

da bi progurali svoje ideje
i uznemirili javnost bez pravog temelja.

Američki narod 
najprije bi se trebao pozabaviti

takvim izvorima dezinformacija.