Zahvaljujem, g. Alexandere, 
senatore Murray,

i uvaženi članovi odbora,

na prilici da danas govorim.

Dobro jutro svima.

Kako je navedeno, 
zovem se Ethan Lindenberger,

i pohađam 4. razred 
Srednje škole Norwalk.

Moja majka zagovara necijepljenje,

vjeruje da cjepiva uzrokuju autizam, 
oštećenja mozga

te da ne doprinose zdravlju 
i sigurnosti zajednice,

unatoč činjenici 
da je znanstvena zajednica

već mnogo puta to opovrgnula.

Nikad nisam primio cjepiva

protiv bolesti poput ospica,
vodenih kozica, čak ni dječje paralize.

No u prosincu 2018. godine

počeo sam nadoknađivati 
propuštene imunizacije,

usprkos majčinu protivljenju.

što je dovelo do priče
koju vam danas ovdje mogu ispričati,

na čemu sam vrlo zahvalan.

Da bih pojasnio zašto sam došao
i o čemu želim govoriti,

želim vam ispričati više
o svom životu i odrastanju.

Odrastao sam uz majčina uvjerenja

da su cjepiva opasna.

Otvoreno je govorila o tome.

Na internetu i u razgovorima

izražavala je zabrinutost,

a njezina su uvjerenja 
nailazila na kritike.

S vremenom se u meni 
pojavilo tračak sumnje

i počeo sam si postavljati pitanja

zbog reakcija koje je majka izazivala.

No to je bila slijepa ulica.

Želim da shvatite,

kako se bližio polazak u srednju školu

i počeo sam kritički promišljati,

shvatio sam da podaci
koji idu u prilog cjepivima

nadmašuju sve bojazni.

Počeo sam voditi debatne klubove u školi

i tragati za istinom iznad svega.

Uvidio sam odliku debata

i razgovora općenito,

kad govorimo o kontroverznim raspravama.

Čini se da uvijek postoje 
dva suprotstavljena razmišljanja.