(Glazba) Za tipičnog školskog dana, bezbrojni sati provedeni su učeći odgovore na pitanja, ali sada, napravit ćemo suprotno. Usredotočit ćemo se na pitanja gdje ne možete naučiti odgovor jer je nepoznat. Mnogo stvari u životu me zanimalo, na primjer: Kako bih se osjećao da sam pas? Osjećaju li ribe bol? A insekti? Je li Veliki prasak bio samo nezgoda? Postoji li Bog? I ako postoji, kako smo sigurni da je to On a ne Ona? Zašto toliko nevinih ljudi i životinja trpi užasne stvari? Postoji li zaista plan za moj život? Treba li budućnost tek biti napisana, ili je već napisana i ne možemo ju vidjeti? Ali onda, imam li slobodnu volju? Mislim tko sam ja zapravo? Jesam li samo biološki stroj? Ali onda, zašto sam svjestan? Što je svijest? Hoće li roboti jednog dana postati svjesni? Mislim, pretpostavio sam da ću jednog dana dobiti odgovore na sva ova pitanja. Netko sigurno mora znati, zar ne? Znate što? Nitko ne zna. Većina ovih pitanja muči me sada više no ikad. Ali uhvatiti se u koštac s njima je uzbudljivo jer vas vodi na rub znanja, i nikad ne znate što ćete tamo naći. Dakle, dva pitanja -- pitanja na koja nitko na Zemlji ne zna odgovor. (Glazba) Nekad, kada dugo letim avionom, gledam sve te planine i pustinje i pokušavam shvatiti kako je velika Zemlja. I onda se sjetim da postoji predmet koji vidimo svakog dana u koji može stati milijun planeta Zemlji: sunce. Čini se nemoguće velikim. Ali gledajući veliku sliku, to je tek točkica, jedna od 400 milijardi zvijezda u galaksiji Mliječni put, koje možete vidjeti u vedroj noći kao blijedu, bijelu izmaglicu na nebu. I postaje gore. Možda postoji sto milijardi galaksija koje možemo vidjeti teleskopom. Ako je svaka zvijezda veličine zrna pijeska, samo Mliječna staza ima dovoljno zvijezda da napuni 10 puta 10 metara plaže sa metar dubokim pijeskom. I čitava Zemlja nema dovoljno plaža koje bi predstavljale zvijezde u čitavom svemiru. Takva plaža bila bi duga doslovno stotine milijuna milja. Sveti Stephen Hawking, to je puno zvijezda. Ali on i drugi fizičari vjeruju u stvarnost. koja je nezamislivo veća. Mislim, prvo, svih 100 milijardi galaksija u dometu naših teleskopa su zapravo mali dio ukupnog broja. Sam svemir se sve brže širi. Velika većina galaksija odvaja se od nas se takvom brzinom da njihova svjetlost nikad neće doći do nas. Ali ipak, naša fizička stvarnost ovdje na Zemlji je intimno povezana sa tim udaljenim, nevidljivim galaksijama. Možemo ih smatrati dijelom našeg svemira. Stvaraju jednu, veliku građevinu koja sluša iste fizičke zakone, od istih vrsta atoma -- elektrona, protona, kvarkova, neutrina -- koji čine tebe i mene. No ipak, nove teorije u fizici, uključujući i teoriju struna, sada nam govore da bi ovdje moglo biti nebrojeno mnogo univerzuma izgrađenih od različitih tipova tvari, sa različitim svojstvima, poštujući druge zakone. Većina ovih univerzuma nikad ne bi mogla podržati život, i mogla bi postojati i prestati postojati u nanosekundi. Ali ipak, kombinirani, čine multiverzum mogućih univerzuma do 11 dimenzija, koji sadrže čuda koja ne možemo zamisliti. Vodeća verzija teorije struna predviđa multiverzum sastavljen od 10 na 500-tu univerzuma. To je jedinica koju slijedi 500 nula, broj tako velik da kada bi svaki atom u našem vidljivom svemiru imao vlastiti univerzum, i svi atomi u svakom tom univerzumu imaju vlastite univerzume, i to sve ponovite još dva puta, još uvijek bi imali malen djelić ukupnog broja, imenom, jedan trilijun trilijun trilijun trilijun trilijun trilijun trilijun trilijun trilijun... Ali čak ni taj broj nije značajan u odnosu na drugi broj: beskonačnost. Neki fizičari misle da je kontinuum prostor vrijeme doslovno beskonačan i da sadrži beskonačan broj takozvanih džepnih univerzuma sa varirajućim svojstvima. Kako je vaš mozak? Kvantna teorija dodaje dodatnu boru. Mislim, teorija je dokazana bez sumnje, ali interpretacija je zbunjujuća, i neki fizičari misle da ju možete od-zbuniti ako to zamislite tako da se paralelni univerzumi stvaraju svakog trenutka, velik broj ovih univerzuma bi zapravo bio poput svijeta u kojem smo, i sadržavao bi nekoliko kopija vas. U takvom univerzumu bili bi najbolji student i oženili osobu svojih snova, a u drugom, ne toliko. Pa, još uvijek postoje neki znanstvenici bi rekli, gluposti. Jedini značajni odgovor na pitanje koliko je univerzuma je da postoji jedan. Samo jedan univerzum. I nekoliko filozofa i mistika reklo bi da je čak i naš univerzum iluzija. Pa, kao što vidite, trenutno ne postoji slaganje oko ovog pitanja, čak ni blizu. Sve što znamo da je odgovor negdje između nule i beskonačno. Pa, mislim da znamo još jednu stvar. Ovo je stvarno dobro vrijeme za bavljenje fizikom. Možda prolazimo kroz najveću promjenu paradigme u znanju koje je čovječanstvo ikad vidjelo. (Glazba) Negdje u tom ogromnom svemiru sigurno mora biti beskonačno mnogo planeta punih života. No zašto ne vidimo nikakav dokaz toga? Ovo je slavno pitanje koje je postavio Enrico Fermi 1950.: Gdje su svi? Teoretičari zavjera tvrde da nas NLO-i posjećuju cijelo vrijeme i da se izvještaji zataškavaju, ali iskreno, nisu baš uvjerljivi. Ali to ostavlja pravu zagonetku. Prošle godine, Kepler opservatorij našao je stotine planeta oko okolnih zvijezda. I ako ekstrapoliramo te podatke, izgleda da bi moglo biti pola trilijuna planeta samo u našoj galaksiji. Ako jedan u 10000 ima uvjete koji bi mogli podržati oblik života, to je još uvijek 50 milijuna planeta na kojima je moguć život ovdje u Mliječnoj Stazi. Evo zagonetke: naša Zemlja nije formirana do otprilike devet milijardi godina prije Velikog praska. Bezbrojni drugi planeti u našoj galaksiji trebali su nastati prije, i dati priliku životu da započne milijardama, ili zasigurno milijunima godina prije nego se dogodio na Zemlji Ako je samo nekoliko stvorilo inteligentni život i započelo stvarati tehologije, ove tehnologije imale bi milijune godina da rastu u složenosti i snazi. Na Zemlji, vidjeli smo kako dramatično se tehnologija može ubrzati u samo stotinu godina. U milijunima godina, inteligentna vanzemaljska civilizacija mogla je lako proširiti se kroz galaksiju, stvarajući ogromne artefakte za prikupljanje energije ili flote kolonizirajućih svemirskih brodova ili fantastičnih umjetničkih djela koja ispunjavaju noćno nebo. U najgorem slučaju, vjerojatno bi otkrili svoju prisutnost, namjerno ili drugačije kroz elektromagnetske signale ove ili one vrste. A i dalje ne vidimo uvjerljive dokaze toga. Zašto? Pa postoje mnogi mogući odgovori, neki od njih poprilično mračni. Možda je jedna, superinteligentna civilizacija zaista preuzela galaksiju i proglasila potpunu tišinu jer je paranoična zbog potencijalne konkurencije. Samo sjedi ondje spremna uništiti bilo što što postane prijetnja. Ili nisu tako inteligentni, ili možda evolucija inteligencije sposobne za stvaranje sofisticirane tehnologije je puno rjeđa nego smo mislili. Mislim to se dogodilo na Zemlji samo jednom u četiri milijarde godina. Možda je i to bilo nevjerojatno sretno. Možda smo prvi u takvoj civilizaciji u galaksiji. Ili možda civilizacija nosi sa sobom sjeme vlastitog uništenja kroz nemogućnost kontroliranja tehnologije koju stvara. Ali postoje mnogi odgovori koji daju nadu. Za početak, ne tražimo tako jako, i trošimo vrlo malo novca na to. Samo mala frakcija zvijezda u galaksiji je zaista pogledana dovoljno detaljno u potrazi za interesantnim signalima. I možda ne tražimo na pravi način. Možda kako se civilizacija razvija, brzo otkriva komunikacijske tehnologije daleko sofisticiranije i korisnije od elektromagnetskih valova. Možda se sva akcija događa unutar neke misteriozne nedavno otkrivene tamne materije, ili tamne energije, koja čini većinu mase svemira. Ili, možda tražimo u pogrešnom razmjeru. Možda su inteligentne civilizacije shvatile da je život samo kompleksni uzorak informacija u interakciji jednih s drugima na prekrasan način, i da se to može dogoditi u manjem razmjeru. Dakle, kao i na Zemlji, kako su se glomazni audio sustavi smanjili u predivne, malene iPodove, možda inteligentni život sam po sebi, s ciljem da smanji utjecaj na okoliš, prešao je u mikroskopsku veličinu. Možda je Sunčev sustav pun izvanzemaljaca, samo ih ne primjećujemo. Možda su ideje u našim glavama oblik izvanzemaljskog života. U redu, to je suluda pomisao. Izvanzemaljci su me natjerali da to kažem. Ali super je da ideje imaju vlastiti život i da nadžive svoje tvorce. Možda je biološki život samo prolazna faza. Pa, u sljedećih 15 godina, mogli bi početi viđati spektroskopske informacije s obećavajućih obližnjih planeta koje će otkriti koliko mogu podržavati život. U međuvremenu, SETI, društvo za potragu za izvanzemaljskom inteligencijom, objavljuje svoje podatke javnosti kako bi milijuni građana znanstvenika, možda i vi, mogli donijeti snagu gomile u potragu. I ovdje na Zemlji, zadivljujući eksperimenti izvode se kako bi pokušali stvoriti život iz ničega, život koji bi mogao biti puno drugačiji od oblika DNA koje poznajemo. Sve ovo pomoći će nam da razumijemo da li je svemir prepun života ili smo, zaista, tu samo mi. Svaki odgovor, na svoj način, izaziva strahopoštovanje, jer čak i ako smo sami, činjenica da sanjamo i postavljamo ova pitanja možda bude jedna od najvažnijih činjenica o svemiru. I imam još jednu dobru vijest za vas. Potraga za znanjem i razumijevanjem nikad ne postaje dosadna. Ne postaje, zapravo je suprotno. Što više znate, svijet postaje zanimljiviji. I te lude mogućnosti, neodgovorena pitanja, vuku nas naprijed. Ostanite znatiželjni.