Bilo je to otprilike prije četiri, pet godina,

sjedio sam na bini u Philadelphiji,

sa torbom sličnom ovoj.

I vadio sam molekule iz torbe.

I govorio sam, vi ne znate ovu molekulu dobro,

ali ga vaš organizam zna vrlo dobro.

I tada sam mislio da ga vaše tijelo mrzi,

zato što smo mi imuni na njega. Ovo je molekula alpha-gal Epitop.

I činjenica da svinjski srčani zalistak ima puno ovih molekula,

razlog je zašto ne možete presaditi svinjski srčani zalistak u čovjeka.

Ustvari, naše tijelo ne mrzi ove molekule.

Naše tijelo ih obožava. Ono ih proždire.

Stanice našeg imunološkog sustava su uvijek gladne.

I ako je antitijelo zakačeno za jednu ovakvu molekulu

na ćeliji, to znači da je vrijeme za večeru.

I dosta sam razmišljao o tome. Mi imamo

imunu reakciju na ovu smiješnu molekulu,

koju mi ne proizvodimo, ali ga nalazimo u drugim životinjama i stvarima.

I uvijek ćemo imati tu imunu reakciju.

I svi ljudi koji su pokušali presaditi srčani zalistak,

otkrili su da se ne mogu riješiti te imune reakcije.

Zašto onda ne probamo iskoristiti to?

Što ako bih uzeo ovu molekulu,

i zakačio ju na bakteriju

koja je patogena za mene i koja je napala moja pluća.

Štoviše, u tom slučaju

imunitet bi se stvorio istog trenutka.

I ne bi nam trebalo pet ili šest dana da se imunitet razvije,

nego bi istovremeno organizam reagirao.

Na primjer, zamislite da vas dok

vozite auto, zaustavi policajac u Los Angelesu.

I da vam policajac ubaci vrećicu marihuane u prtljažnik,

i privede vas zbog posjedovanja marihuane.

To bi bio veoma brz i efikasan način uklanjanja ljudi sa ulica.

(Smijeh)

Slično tome, uzmite neku bakteriju,

koja ne proizvodi ovu molekulu uopće,

i ako bismo mogli zakačiti ove molekule za bakteriju,

mi bismo ih uklonili s ulice.

I za određene bakterije

mi ustvari više i nemamo učinkovit način učiniti to.

Ponestaje nam antibiotika.

Ustvari, izgleda kako cijeli svijet polako nestaje,

tako da vjerojatno neće ni biti bitno za 50 godina,

što su Streptokoki i slične stvari toliko nabujale,

jer mi nećemo biti ovdje. Ali ako budemo ...

(Smijeh)

treba nešto učiniti sa ovim bakterijama.

Tako sam i počeo raditi na ovome,

sa svojim suradnicima.

Pokušavajući zakačit ovu molekulu

za stvari koje se onda mogu zakačit za određene zone

onih bakterija, koje i inače ne volimo.

I sada se osjećam kao George Bush.

Kad je izgovorio''misija je završena'' (u Iraku).

Možda radim nešto glupo, baš kao što je i on svojevremeno,

ali hoću reći kako ovaj naš način ustvari radi.

I metoda ubija bakterije tj. imunološki sustav ih jede.

Ovu molekulu možemo zakačit i to kao onaj mali zeleni trokut gore

što ju simbolizira.

To možete zakačit za nešto što se zove DNK aptamer,

a taj DNK aptamer će se zakačit

za metu koju ste vi odabrali.

Tako možete naći neki detalj na bakteriji koju ne volite,

npr. stafilokok, koju ja naročito ne volim,

jer je ubila mog prijatelja, profesora, prošle godine.

Ne reagira na antibiotike. Zato je ne volim.

I napravio sam aptamer koji će imati ovu molekulu zakačenu za njega.

Tako će znati kako pronaći stafilo-bakteriju u vašem organizmu

i upozoriti vaš imunološki sustav da je napadne.

Evo što se dogodilo. Vidite ovu liniju na samom vrhu,

s točkicama?

To je gomila miševa koje su otrovali

naši prijatelji znanstvenici iz Teksasa,

u Brooks avio bazi, s antraksom.

I oni su također bili tretirani lijekom koji smo mi napravili,

koji specifično napada antraks,

i upućuje vaš imuni sustav na njega.

Primjećujete da su svi miševi preživjeli, ovi gore na vrhu.

To je 100 posto stopa preživljavanja.

Oni su ustvari živjeli još 14 dana

ili 28, kad smo ih na kraju ubili,

i otvorili da bi vidjeli što im se dogodilo.

I zašto nisu umrli?

Pa nisu umrli jer više nisu imali antraks.

Znači uspjeli smo, zar ne?

(Pljesak)

Misija je završena!

(Pljesak)