Želim vam govoriti o tome kako izgraditi te ponovno izgraditi povjerenje, jer vjerujem da je povjerenje temelj svega što činimo i ako možemo naučiti više vjerovati jedni drugima, možemo postići nezamisliv napredak. No, što ako se povjerenje naruši? Što ako se pojavi snimka gdje vaš šef ponižava nekog zaposlenika? Što ako vaši zaposlenici dožive kulturnu diskriminaciju, izolaciju ili nešto gore? Što ako dođe do povrede osobnih podataka i sve se zataška umjesto da se taj problem riješi? I ono najtragičnije, što ako tehnologija zakaže i prouzroči gubitak ljudskog života? Da sam ovaj govor držala prije 6 mjeseci, nosila bih Uber majicu. Predajem u Harvard poslovnoj školi, ali me jako privuklo to da se pridružim organizaciji koja je metaforički ili možda doslovno u plamenu. Pročitala sam sve što se pisalo u novinama i upravo me to privuklo toj organizaciji. Bila je to organizacija koja je izgubila povjerenje svakog svog važnog člana. No, postoji nešto o meni što moram podijeliti. Moja omiljena osobina je iskupljenje. Smatram da se u svakom od nas krije bolja verzija nas samih i iz prve ruke sam vidjela kako se organizacije, zajednice i pojedinci nevjerojatno brzo mijenjaju. Otišla sam u Uber u nadi da će tamošnji preokret dozvoliti to i nama ostalima koji možda imamo neke manje slične izazove. No kad sam došla u Uber, napravila sam veliku grešku. Obvezala sam se javno nositi Uber majicu svaki dan, sve dok svaki zaposlenik nije nosio Uber majicu. Očito nisam dobro razmislila o tome. (Smijeh) Prošlo je 250 dana nošenja Uber majice. Sada sam bila oslobođena te obveze jer sam se vratila natrag u školu i htjela bih s vama podijeliti koliko daleko sam išla u toj slobodi, malim koracima, (Smijeh) ali rekla bih da sam na putu. (Smijeh) Ako želimo izgraditi povjerenje, moramo razumjeti njegove sastavne dijelove. Sastavni dijelovi povjerenja su savršeno jasni. Postoje tri stvari vezane uz povjerenje. Ako osjećate da sam autentična, lakše ćete mi povjerovati. Ako osjećate neumoljivost u mojoj logici, puno lakše ćete mi povjerovati. Ako vjerujete da je moja suosjećajnost usmjerena prema vama, puno lakše ćete mi vjerovati. Kada te tri stvari funkcioniraju, imamo veliko povjerenje. No, ako se ijedna od te tri stvari poljulja, ako se ijedna stvar zatrese, povjerenje je ugroženo. Evo što bih htjela učiniti. Htjela bih da svatko od nas može sutra produbiti svoje povjerenje, doslovno sutra, nego što to danas činimo. Kako bismo to učinili, moramo razumjeti kada dolazi do nestabilnosti u povjerenju i imati spreman lijek kako to riješiti. Želim da to učinimo zajedno. Možete li mi reći jeste li ovdje dobrovoljno ili ne? (Smijeh) Da. U redu. Super. Dobro. Dakle... (Smijeh) Stvarno korisna povratna informacija. (Smijeh) Najčešći uzrok nestabilnosti je empatija. Najčešći problem je što ljudi ne vjeruju da smo stvarno ovdje zbog njih i smatraju da smo previše koncentrirani na sebe. Nije ni čudo. Toliko smo okupiranim raznim obvezama ovog vremena, da je lako zanemariti vrijeme i prostor potreban za empatiju. Potrebno je vrijeme da bi Dylan bio Dylan. A ako imamo previše posla, možda nemamo vremena za to. No, to nas smješta u okrutan krug jer bez otkrivanja empatije sve je teže. Sve je teže bez povjerenja i onda imamo sve manje vremena za empatiju i tako se to nastavlja. Evo recepta: odredite gdje, kada i kome ćete ponuditi svoje odvlačenje pažnje. To će savršeno pokazati i kada, gdje i kome ćete uskratiti svoju empatiju. I ako u tim slučajevima pronađemo nešto što nas tjera da dignemo pogled, pogledamo ljude ispred sebe, saslušamo ih, stvarno se udubimo u njihovu točku gledišta, onda postoji šansa da stvorimo jaku empatiju. A ako ništa drugo, molim vas, maknite mobitel iz ruku. To je najveća smetnja koja postoji i jako je teško stvoriti empatiju i povjerenje uz mobitel. Tako riješimo problem empatije. Problem logike može doći u dva oblika. U pitanju je ili kvaliteta vaše logike ili vaša sposobnost da to prenesete. Ako vam je loša kvaliteta logike, ne mogu vam pomoći oko toga. (Smijeh) Bar ne u ovako malo vremena. (Smijeh) No, često se događa da je naša logika čvrsta, ali naša sposobnost da je prenesemo je ugrožena. Srećom, ovo je jako lako riješiti. Ako znamo da postoje dva načina komunikacije, a profesori Harvard poslovne škole su poznati po uparivanju - glupost, trokut je zakon. (Smijeh) Ako znamo da postoje dva načina komunikacije, a prvi je kada nas povedete na putovanje, prekrasno putovanje puno zavoja i preokreta, tajnovitosti i drame, sve dok ne prijeđete na ono bitno, a neki od najboljih govornika na svijetu baš tako komuniciraju. No, ako vam je logika problem, to može biti jako opasno. Stoga vas preklinjem da u pola rečenice kažete ono bitno i zatim to objasnite dokazima. Tako će ljudi dobiti pristup našim genijalnim idejama i ono što je jednako važno, ako vas prekinu prije nego završite... dame - (Smijeh) (Pljesak) Ako vas prekinu prije nego završite, svejedno dobivate zasluge za ideju, za razliku od nekoga tko je tu ideju ukrao od vas. (Pljesak) Sva sam se naježila. (Smijeh) Treći problem je autentičnost i mislim da je to najgori problem. Mi kao ljudska bića možemo u trenutku nanjušiti, doslovno u trenutku, je li netko svoj ili se pretvara. Dakle, lijek je zapravo jasan. Ne želite imati problem autentičnosti? Budite svoji. Super. I to je jako lako učiniti kada ste pored ljudi koji su poput vas. No, ako predstavljate neku različitost, savjet da "budete svoji" teže je izvesti. U svakom trenutku svoje karijere bila sam u iskušenju, osobnom i od strane drugih, da prigušim ono što jesam. Ja sam žena jakih stavova, s dubokim uvjerenjima i direktnim izražavanjem. Imam prekrasnu ženu i zajedno smo jako ambiciozne. Više volim mušku odjeću i udobne cipele. Hvala, Allbirds. (Smijeh) Ponekad me ovo čini drugačijom. Nadam se da svaka osoba ovdje ima luksuz da predstavlja neku različitost u nekom aspektu svog života. No, s tom privilegijom dolazi i veliko iskušenje da obuzdamo ono što jesmo i ako obuzdamo ono što jesmo, manja je vjerojatnost da će nam vjerovati. A ako nam manje vjeruju, manja je vjerojatnost da će nam dati složene zadatke. A bez tih složenih zadataka, manja je vjerojatnost za promaknućem i tako dalje sve dok ne postanemo depresivni zbog demografskih sklonosti našeg starijeg vodstva. (Smijeh) A sve se svodi na to da budemo ono što jesmo. Evo mog savjeta. Nosite ono u čemu se osjećate divno. Obraćajte manje pozornosti na ono što mislite da ljudi žele čuti od vas i puno više pozornosti na ono što vaše genijalno ja treba reći. A vođama u ovoj prostoriji, vaša je obveza da postavite uvjete koji ne samo da omogućuju da budemo svoji, već to pozdravljaju, slave, njeguju zbog toga što jest, a to je važno kako bismo postigli bolje rezultate nego što smo ikada zamišljali da je moguće. Vratimo se Uberu. Što se dogodilo u Uberu? Kada sam došla tamo, Uber se jako ljuljao. Empatija, logika i autentičnost bili su jako poljuljani. No, uspjeli smo pronaći veoma učinkovito i brzo rješenje za dva problema. Dat ću vam primjer empatije. Na sastancima u Uberu nije bilo neobično da si ljudi šalju poruke... o sastanku. (Smijeh) Nikad nisam tako nešto vidjela. (Smijeh) Možda je bilo korisno, ali nije stvorilo sigurno, empatično okruženje. Rješenje je veoma jasno: tehnologija se gasi i uklanja. I to je prisililo ljude da dignu pogled, da pogledaju ljude ispred sebe, da ih saslušaju, da se udube u njihova gledišta i surađuju na dotad neviđene načine. Logika je isto bila problem jer je brzi rast organizacije značio da ljudi, menadžeri, dobivaju promaknuća stalno iznova. Uskoro su bili na položajima na kojima nisu trebali biti. Položaj je nadmašio njihove sposobnosti i oni nisu bili krivi za to. Rješenje: opsežno obrazovanje rukovoditelja koje se usredotočilo na logiku, na strategiju i vodstvo. Pružilo je ljudima neumoljivu kvalitetu logike i preokrenulo je mnoge trokute te su ljudi mogli učinkovitije komunicirati jedni s drugima. Posljednje, autentičnost, reći ću da je još uvijek problem, ali iskreno, to Uber ne čini ništa drugačijim od ostalih kompanija koje sam vidjela u i izvan Silicijske doline. Još uvijek je lakše istrenirati ljude da se uklope. Još uvijek je puno lakše nagraditi ljude kada kažu nešto što ste vi htjeli reći, nego ih nagraditi kada kažu nešto potpuno drugačije od onoga što ste vi htjeli reći. No, kada to shvatimo, kada shvatimo kako slaviti različitost i kako dopustiti ljudima da pokažu najbolju verziju sebe, pa, zaboga, to je svijet u kakvom želim da moji sinovi odrastaju. A s obzirom na skupinu ljudi ovdje, bila bi čast primiti se ruku pod ruku i s vama ponovno izgraditi povjerenje u svakom kutku svijeta. Puno Vam hvala. (Pljesak)