Želeo bih da vas upoznam sa jednim od najneverovatnijih naučnika koji su ikada živeli. Toliko poznatim, da je više mesta na Zemlji nazvano po njemu nego po bilo kom drugom čoveku. Toliko poznatim, da je predsednik Tomas Džeferson rekao da je on najvažniji naučnik kog je upoznao. A Simon Bolivar ga je nazvao istinskim otkrivačem Južne Amerike. Na stotu godišnjicu njegovog rođenja, svaka priča na naslovnoj strani Njujork Tajmsa je bila o njemu. Ko je ovaj naučnik i šta je to uradio što je bilo tako izuzetno? Njegovo ime je Aleksandar fon Humbolt. Nikad niste čuli za njega? Mnogi ljudi nisu. Njegovo ime je izgubljeno u istoriji, ali evo šta je uradio. Aleksandar fon Humbolt je počeo kao profesionalni geolog, ali kada mu je nasledstvo omogućilo slobodu da putuje, počeo je neverovatno petogodišnje naučno putovanje po Južnoj Americi, Meksiku i Kubi. Od 1799. do 1804. fon Humbolt i njegov partner, botaničar Eme Bonplan, putovali su kroz džungle Venecuele, napravili detaljne crteže ruševina Inka dok su istraživali planine Perua i prelazili prostranstva Meksika i Kube. Istražio je celu dužinu reke Orinoko u Venecueli. Ova, 2700km dugačka deonica puta je bila puna opasnosti, bolesti i fantastičnih novih otkrića. Na primer, fon Humbolt je bio prvi istraživač koji je bio svedok pripreme biljke kurare za otrovne strele. Prepoznao je važnost drveta kininovca, čija kora sadrži kinin koji je lek za malariju i otkrio je okeansku struju koja ograničava kišne padavine na obali Perua, kasnije nazvanu Humboltova struja. Otkrio je i opisao mnoge nove vrste biljaka i životinja, uključujući i električnu jegulju. U Ekvadoru se popeo na jedan od najviših vulkana, Čimboraso, da bi mogao da izmeri vazdušni pritisak, nešto što niko nije uradio na ovoj visini. Tokom celog putovanja je prevalio preko 38.000km, isto koliko iznosi obim Zemlje. Tokom putovanja, merio je oblik terena, njegovu temperaturu, vazdušni pritisak i jačinu magnetnih polja. Povezivanjem mesta sa jednakim temperaturama, napravio je konturne mape sa linijama sličnih temperatura koje je nazvao "izoterme". Pošto je Humbolt izmislio ove mape, naučnici su počeli da uočavaju šablone u životu i u vrstama života prisutnim na određenim mestima i postao je pionir u vizuelnom prikazivanju naučnih podataka. Ova otkrića i merenja su bila ključna u njegovom uzdizanju do statusa značajnog naučnika. Do Humbolta, naučnici koji su opisivali nove biljke i životinje nisu jasno videli ključnu povezanost između živih stvari i mesta na kojima žive, zvanim staništa. Nisu vrednovali uticaj okruženja na raznovrsnost života. Humbolt je otkrio i shvatio važnost ovih veza. Zbog ovoga, se smatra osnivačem biogeografije. Takođe je razvio teoriju zvanu "Jedinstvo prirode", koja pokazuje međusobnu povezanost cele prirode. Ovo saznanje igra suštinsku ulogu u očuvanju i zaštiti našeg životnog okruženja. Njegova knjiga "Kosmos" opisuje ovu teoriju i danas se još uvek štampa. Osim što je bio proslavljeni naučnik, fon Humbolt je takođe bio velikodušan, i tako odigrao još jednu ulogu u svetu. Bio je mentor i učitelj mlađim naučnicima. U stvari, tek skoro je otkrivena ključna uloga koju je Humbolt odigrao u radu svog poznatog prijatelja sa kojim se dopisivao, Čarlsa Darvina. Mladi Darvin je mnogo čitao Humbolta i dok je bio na "Biglu", napisao je u svom dnevniku: "Trenutno bih mogao samo da čitam Humbolta. On, kao drugo Sunce, obasjava sve što tražim." Danas, iako je Humbolt poznat i cenjen u maloj zajednici naučnika, skoro potpuno su ga zaboravili mnogi od nas. Uticaj Aleksandra fon Humbolta je očigledan svugde i u svakoj naučnoj disciplini. On je možda najznačajnija zaboravljena osoba u nauci. Ali ne mora da bude tako, jer ako ga se setite, njegov uticaj će možda početi da se ceni.