Želeo bih da vas upoznam
sa jednim od
najneverovatnijih naučnika
koji su ikada živeli.
Toliko poznatim,
da je više mesta na Zemlji
nazvano po njemu nego
po bilo kom drugom čoveku.
Toliko poznatim, da je predsednik
Tomas Džeferson
rekao da je on najvažniji naučnik
kog je upoznao.
A Simon Bolivar ga je nazvao
istinskim otkrivačem Južne Amerike.
Na stotu godišnjicu njegovog rođenja,
svaka priča na naslovnoj strani
Njujork Tajmsa
je bila o njemu.
Ko je ovaj naučnik
i šta je to uradio
što je bilo tako izuzetno?
Njegovo ime je Aleksandar fon Humbolt.
Nikad niste čuli za njega?
Mnogi ljudi nisu.
Njegovo ime je izgubljeno u istoriji,
ali evo šta je uradio.
Aleksandar fon Humbolt
je počeo kao profesionalni geolog,
ali kada mu je nasledstvo omogućilo
slobodu da putuje,
počeo je neverovatno petogodišnje
naučno putovanje
po Južnoj Americi,
Meksiku
i Kubi.
Od 1799. do 1804.
fon Humbolt i njegov partner,
botaničar Eme Bonplan,
putovali su kroz džungle Venecuele,
napravili detaljne crteže ruševina Inka
dok su istraživali planine Perua
i prelazili prostranstva Meksika i Kube.
Istražio je celu dužinu
reke Orinoko u Venecueli.
Ova, 2700km dugačka deonica puta
je bila puna opasnosti, bolesti
i fantastičnih novih otkrića.
Na primer, fon Humbolt
je bio prvi istraživač
koji je bio svedok pripreme
biljke kurare za otrovne strele.
Prepoznao je važnost drveta kininovca,
čija kora sadrži kinin
koji je lek za malariju
i otkrio je okeansku struju
koja ograničava kišne padavine
na obali Perua,
kasnije nazvanu Humboltova struja.
Otkrio je i opisao mnoge
nove vrste biljaka i životinja,
uključujući i električnu jegulju.
U Ekvadoru se popeo na jedan od
najviših vulkana, Čimboraso,
da bi mogao da izmeri vazdušni pritisak,
nešto što niko nije uradio
na ovoj visini.
Tokom celog putovanja je
prevalio preko 38.000km,
isto koliko iznosi obim Zemlje.
Tokom putovanja, merio je
oblik terena,
njegovu temperaturu,
vazdušni pritisak
i jačinu magnetnih polja.
Povezivanjem mesta
sa jednakim temperaturama,
napravio je konturne mape
sa linijama sličnih temperatura
koje je nazvao "izoterme".
Pošto je Humbolt izmislio ove mape,
naučnici su počeli da uočavaju šablone
u životu
i u vrstama života
prisutnim na određenim mestima
i postao je pionir
u vizuelnom prikazivanju naučnih podataka.
Ova otkrića i merenja su bila ključna
u njegovom uzdizanju do
statusa značajnog naučnika.
Do Humbolta, naučnici koji su
opisivali nove biljke i životinje
nisu jasno videli ključnu povezanost
između živih stvari
i mesta na kojima žive,
zvanim staništa.
Nisu vrednovali uticaj okruženja
na raznovrsnost života.
Humbolt je otkrio i shvatio važnost
ovih veza.
Zbog ovoga,
se smatra osnivačem biogeografije.
Takođe je razvio teoriju zvanu
"Jedinstvo prirode",
koja pokazuje međusobnu
povezanost cele prirode.
Ovo saznanje igra suštinsku ulogu
u očuvanju i zaštiti
našeg životnog okruženja.
Njegova knjiga "Kosmos"
opisuje ovu teoriju
i danas se još uvek štampa.
Osim što je bio proslavljeni naučnik,
fon Humbolt je takođe bio velikodušan,
i tako odigrao još jednu ulogu u svetu.
Bio je mentor i učitelj mlađim naučnicima.
U stvari, tek skoro je otkrivena
ključna uloga koju je Humbolt
odigrao u radu
svog poznatog prijatelja
sa kojim se dopisivao,
Čarlsa Darvina.
Mladi Darvin je mnogo čitao Humbolta
i dok je bio na "Biglu",
napisao je u svom dnevniku:
"Trenutno bih mogao samo
da čitam Humbolta.
On, kao drugo Sunce,
obasjava sve što tražim."
Danas, iako je Humbolt poznat i cenjen
u maloj zajednici naučnika,
skoro potpuno su ga zaboravili
mnogi od nas.
Uticaj Aleksandra fon Humbolta
je očigledan
svugde i u svakoj naučnoj disciplini.
On je možda najznačajnija
zaboravljena osoba u nauci.
Ali ne mora da bude tako,
jer ako ga se setite,
njegov uticaj će možda
početi da se ceni.