Zdravo. Moje ime je Metju Vilijams, i ja sam šampion. Osvojio sam medalje u tri različita sporta i nacionalnim igrama u Kanadi, takmičio se u košarci na međunarodnom nivou, i ponosno predstavljao Kanadu na svetskom terenu. (Aplauz) Pet dana nedeljno treniram košarku i brzo klizanje, radim sa najkvalitetnijim trenerima i konsultantima za mentalnu pripremu, da bih bio najbolji što mogu u svom sportu. Usput, sve je ovo u Specijalnoj Olimpijadi. Da li to menja vaše mišljenje o meni i mojim dostignućima? Svet ne vidi sve ljude kao što sam ja kao šampione. Ne tako davno, ljudi kao ja bili su skrivani i terani. Od kada je nastala, 1968, Specijalna Olimpijada se mnogo promenila, ali u previše slučajeva, osobe sa intelektualnim smetnjama su nevidljive široj populaciji. Ljudi preda mnom koriste reč na slovo "r" i misle da to nije važno. To je reč "retard" ili "retardiran", korišćena u pogrdnom smislu. Ne razmišljaju o tome koliko to pogađa mene i moje prijatelje. Ne želim da mislite da sam ovde zato što sam socijalni slučaj. Ovde sam, jer još uvek postoji veliki problem u načinu na koji mnogi ljudi vide osobe sa intelektualnim smetnjama, ili prečesto, kako ih uopšte ne vide. Da li ste znali da su se ove godine održale Svetske igre? Bio sam jedan od preko 6.500 sportista sa intelektualnim smetnjama iz 165 zemalja, koji su se takmičili u Los Anđelesu. Bilo je preko 62.000 gledalaca na ceremoniji otvaranja, i prenos uživo na TSN-u i ESPN-u. Da li ste znali da se to odigralo? Na šta pomislite kad vidite nekog kao što sam ja? Ovde sam danas da vas izazovem da nas posmatrate kao jednake. Specijalna Olimpijada transformiše lični identitet sportista sa intelektualnim smetnjama i percepciju svih gledalaca. Za one među vama koji ne znaju, Specijalna Olimpijada je za sportiste sa intelektualnim smetnjama. Specijalna Olimpijada je odvojena od Paraolimpijade i Olimpijade. Mi tokom cele godine nudimo visoko kvalitetne sportske programe, za osobe sa intelektualnim smetnjama, koji menjaju živote i shvatanja. Ovaj pokret je promenio moj život i živote mnogih drugih, i promenio je način na koji svet vidi osobe sa intelektualnim smetnjama. Ja sam rođen sa epilepsijom i intelektualnom smetnjom. Tokom odrastanja, igrao sam hokej do svoje 12. godine. Što sam bio stariji, teže mi je bilo da pratim sve ostale i bio sam ljut i frustriran. Neko vreme se nisam bavio sportom, nisam imao mnogo prijatelja, i osećao sam se izostavljeno i tužno. Nekada su osobe sa intelektualnim smetnjama bile skrivane od društva. Niko nije mislio da mogu da učestvuju u sportovima, a kamoli da budu cenjeni članovi društva. Šezdesetih godina 20. veka, dr Frank Hejden, naučnik na Univerzitetu u Torontu, proučavao je efekte redovne vežbe na nivo fizičke spreme dece sa intelektualnim smetnjama. Koristeći strogo naučno istraživanje, dr Hejden i drugi istraživači došli su do zaključka da nedostatak prilike za učešće utiče na nivo fizičke spreme. Mnogi su sumnjali da osobe sa intelektualnim smetnjama mogu da imaju koristi od fitnes programa i prilika za sportska takmičenja. Ali pioniri kao što su dr Hejden i Junis Kenedi Šrajver, osnivač Specijalne Olimpijade, istrajali su, i sportisti Specijalne Olimpijade su dokazali da su bili u pravu, četiri i po miliona puta. (Aplauz) Pre nego što sam se uključio u Specijalnu Olimpijadu bio sam nervozan, jer sam bio mlad, stidljiv, nesiguran, i nisam imao mnogo prijatelja. Međutim, kad sam stigao tamo, svi su me ohrabrivali, podržavali, dozvolili mi da budem ono što jesam i nisu me osuđivali. Sada se bavim košarkom i brzim klizanjem, takmičio sam se na pokrajinskim, nacionalnim takmičenjima, a ove godine sam otišao na Svetske letnje igre u Los Anđeles, gde sam bio deo prvog kanadskog košarkaškog tima koji se takmičio na Svetskim igrama. (Aplauz) Ja sam jedan od preko 4,5 miliona sportista iz celog sveta, i čuo sam mnogo sličnih priča. To što smo sportisti Specijalne Olimpijade, vraća nam ponos i dostojanstvo. Specijalna Olimpijada se bavi i važnim zdravstenim potrebama. Istraživanja pokazuju da u proseku, muškarci sa intelektualnim smetnjama umiru 13 godina mlađi nego muškarci bez smetnji, a žene sa intelektualnim smetnjama umiru 20 godina mlađe od žena bez smetnji. Specijalna Olimpijada nas održava zdravim tako što nas pokreće da učestvujemo u sportu. Naši treneri nas takođe uče o ishrani i zdravlju. Specijalna Olimpijada obezbeđuje i besplatne zdravstvene preglede za sportiste koji imaju teškoća u komunikaciji sa svojim lekarom ili u pristupu zdravstvenoj zaštiti. Na Svetskim letnjim igrama 2015, moji drugari iz Tima Kanada i ja igrali smo protiv nigerijskih košarkaša. Dan pre naše utakmice, nigerijski košarkaški tim je otišao na Pregled zdravih sportista svetskih igara, gde je sedam od deset članova dobilo besplatne slušne aparate i po prvi put su jasno mogli da čuju. (Aplauz) Promena na njima je bila neverovatna. Bili su uzbuđeniji, srećniji i sigurniji, jer je trener mogao s njima da komunicira glasovno. I bili su emotivni, jer su mogli da čuju zvuke košarkaške lopte, zviždaljke, i bodrenje navijača sa tribina, zvuke koje mi uzimamo zdravo za gotovo. Specijalna Olimpijada menja mnogo više od sportiste u njegovom sportu. Ona menja njihove živote van terena. Ove godine, istraživanja su pokazala da skoro polovina odraslih u SAD-u ne poznaje nijednu osobu sa intelektualnim smetnjama, a 44% Amerikanaca koji nemaju lični kontakt sa intelektualnim smetnjama su mnogo manje pozitivni i prihvatajući. Onda, tu je i reč na slovo "r", koja dokazuje da su osobe sa intelektualnim smetnjama i dalje nevidljive prevelikom broju ljudi. Ljudi je koriste kao uobičajenu reč ili uvredu. Prošle godine je tvitovana više od 9 miliona puta, i duboko povređuje mene i ostalih 4,5 miliona sportista širom sveta. Ljudi ne misle da je uvredljiva, ali jeste. Kao što je sportista i aktivista, Džon Franklin Stivens, napisao u otvorenom pismu jednom politčkom stručnjaku koji je koristio reč na slovo "r" kao uvredu: "Pridružite nam se jednog dana na Specijalnoj Olimpijadi. Vidite da li ćete s nje otići nepromenjenog srca." (Aplauz) Ove godine, na Svetskim letnjim igrama 2015, judi su satima stajali u redu da uđu na poslednje veče takmičenja u dizanju tegova. Bilo je samo mesta za stajanje, kada je moj drug iz tima, Džeki Baret, njufaundlendski los, podigao 297 kilograma i iz čučnja podigao 277 kilograma - (Aplauz) postavljajući ogromni novi rekord za Specijalnu Olimpijadu. Džeki drži rekord među svim dizačima tegova na Njufaundlendu, ne samo u Specijalnoj Olimpijadi. On je bio ogromna zvezda u Los Anđelesu, a ESPN je uživo tvitovao njegovo rekordno dizanje i bili su očarani njegovom izvedbom. Pre pedeset godina, niko nije mislio da osobe sa intelektualnim smetnjama mogu da postignu tako nešto. Ove godine, 60.000 gledalaca je ispunilo čuveni Memorijalni koloseum u LA-ju, da gleda ceremoniju otvaranja Svetskih igara i navija za sportiste iz 165 zemalja širom sveta. Daleko od skrivanja, za nas su navijali i slavili nas. Specijalna Olimpijada uči sportiste da budu sigurni i ponosni na sebe. Specijalna Olimpijada uči svet da osobe sa intelektualnim smetnjama zaslužuju poštovanje i inkluziju. (Aplauz) U svom sportu, imam snove i postignuća, odlične trenere, poštovanje i dostojanstvo, bolje zdravlje i gradim karijeru ličnog trenera. (Aplauz) Više nisam skriven, maltretiran, i ovde sam, držim TED govor. (Aplauz) Zahvaljući Specijalnoj Olimpijadi, svet je drugačije mesto, ali imamo još mnogo da pređemo. Kada sledeći put vidite nekoga sa intelektualnom smetnjom, nadam se da ćete videti njihovu sposobnost. Kada sledeći put neko u vašoj blizini upotrebi reč na slovo "r", nadam se da ćete im reći koliko to boli. Nadam se da ćete razmisliti o tome da se uključite u Specijalnu Olimpijadu. (Aplauz) Želim da vas ostavim uz jednu misao. Nelson Mendela je rekao: "Sport ima moć da promeni svet." Specijalna Olimpijada menja svet, menjajući 4,5 miliona sportista i dajući nam mesto gde možemo da budemo sigurni, upoznamo prijatelje, da nas ne osuđuju, i gde možemo da se osećamo i da budemo šampioni. Mnogo vam hvala. (Aplauz)