Kris Anderson: Ovo je tako čudno. Tvoj softver Linuks je u milionima kompjutera, verovatno pokreće veći deo interneta. I verujem da ima skoro milijardu i po aktivnih android uređaja. Tvoj softver je u baš svakom od njih. Nekako je neverovatno. Mora da imaš neverovatno sedište za softver koje pokreće sve ovo. To sam mislio - i šokirao sam se kad sam video njegovu sliku. Mislim, ovo je - ovo je svetsko sedište Linuksa. (Smeh) (Aplauz) Linus Torvalds: Zaista ne izgleda bog zna kako. I moram da kažem da je najzanimljiviji deo na slici, na koji ljudi uglavnom reaguju, pokretni sto. To je najzanimljiviji deo moje kancelarije i ja ga zapravo više ne koristim. I mislim da su ove dve stvari povezane. Način na koji radim... Ne želim da imam spoljne podsticaje. Možete nekako da vidite, zidovi su svetlozeleni. Rečeno mi je da mentalne institucije koriste tu boju na zidovima. (Smeh) To je nekako umirujuća boja, nije nešto što bi vas zaista stimulisalo. Ovde ne vidite kompjuter, samo vidite ekran, ali najvažnije mi je kod kompjutera - ne moraju da budu veliki i moćni, iako mi se i to sviđa - zaista moraju da budu potpuno tihi. Znam ljude koji rade za Gugl i imaju svoje male centre za podatke u svojim domovima, a ja to ne radim. Moja kancelarija je najdosadnija kancelarija koju ćete ikada videti. I ja sedim u njoj sam i u tišini. Ako mačka navrati, sedi mi na krilu. A ja želim da slušam mačku kako prede, a ne zvuk ventilatora u kompjuteru. KA: Ovo je zapanjujuće jer radeći na ovaj način, u stanju si da upravljaš tim ogromnim tehnološkim carstvom - radi se o carstvu - stoga je to neverovatno svedočanstvo snage otvorenog koda. Ispričaj nam kako si savladao otvoreni kod i kako je to dovelo do nastanka Linuksa. LT: Mislim, i dalje radim sam. Zaista - radim sam u svojoj kući, često u bade-mantilu. Kad fotograf navrati, obučem se, da bih imao odeću na sebi. (Smeh) I tako sam oduvek radio. Mislim, ovako sam i Linuks stvorio. Nisam stvorio Linuks da bude sarađivački projekat. Stvorio sam ga kao jedan u nizu mnogih projekata koje sam svojevremeno pravio za sebe, delimično zbog krajnjeg rezultata, no i više zato što sam prosto uživao u programiranju. Dakle, radilo se o kraju putovanja, do kog, 25 godina kasnije, još nismo stigli. Ali zaista se radilo o činjenici da sam tragao za samostalnim projektom i otvoreni kod mi zaista uopšte nije bio na umu. A desilo se da je... projekat raste i postane nešto čime želite da se pohvalite pred ljudima. Zaista, ovo je više u fazonu: "Vau, pogledajte šta sam napravio!" I verujte mi - tada to nije bilo toliko sjajno. Učinio sam da bude dostupan javnosti i u tom trenutku nije čak ni bio otvoren kôd. U tom trenutku je bio dostupan kôd, ali nije postojala namera njegovog korišćenja u vidu metodologije otvorenog kôda kakva se danas podrazumeva za unapređivanje. Više je bilo u fazonu: "Pogledajte, na ovome sam radio pola godine, voleo bih da čujem komentare." A drugi su mi prilazili. Na Univerzitetu Helsinki sam imao prijatelja koji je pripadao otvorenom kôdu - tada se uglavnom to zvalo "besplatan softver" - i zapravo mi je predstavio ideju o tome da, hej, možeš da koristiš postojeće licence otvorenih kodova. I ja sam razmišljao na kratko o tome. Zapravo sam brinuo o čitavom komercijalnom interesu u svemu tome. Mislim, to je jedna od briga koju verujem većina ima kad počinje, brinu da će neko da se okoristi njihovim radom. I odlučio sam: "Zašto da ne?" I - KA: Onda je jednom neko napravio doprinos nekim kodom da si pomislio: "Opa, to je zaista zanimljivo, to mi ne bi palo na pamet. Moglo bi zapravo da unapredi ovo." LT: Nije počelo tako što su ljudi doprinosili kodovima, više su ljudi doprinosili idejama. A sama činjenica da neko drugi pogleda vaš projekat - i siguran sam da je tako i kod drugih stvari, ali je definitivno tačno za kôd - to da se neko drugi zainteresuje za vaš kôd, pogleda ga taman toliko da pruži povratnu informaciju i da vam da ideje. To mi je bilo od ogromne važnosti. Tada mi je bila 21 godina, dakle, bio sam mlad, ali već tada sam proveo praktično pola života programirajući. A svaki prethodni projekat je bio potpuno lične prirode i bilo mi je otkrovenje kad su ljudi počeli prosto da komentarišu, da daju povratne informacije o mom kodu. A čak i pre nego što su počeli da mi vraćaju kôd, to je bio, verujem, veliki momenat kad sam rekao: "Volim druge ljude!" Da ne bude zabune - zapravo nisam druželjubiv. (Smeh) Zaista ne volim druge ljude - (Smeh) Ali volim kompjutere, volim da kontaktiram s drugim ljudima putem mejla jer to nekako ublažava stvari. Ali volim druge ljude koji komentarišu i uključuju se u moj projekat. Tako je postao nešto značajnije. KA: Da li je postojao momenat kad si uvideo šta se stvara i da iznenada zaživljava i pomislio si: "Stani malo, ovo bi zapravo moglo da bude nešto veliko, a ne puki lični projekat za koji dobijam dobre reakcije, već se radi o burnom preokretu u čitavom svetu tehnologije?" LT: Ne baš, mislim, važan momenat za mene nije bio kad je sve postajalo ogromno, već kad je sve postajalo malo. Velika stvar za mene je što više nisam bio sam već sam imao deset, možda 100 ljudi koji su uključeni - to je bila velika stvar. Sve posle toga je bilo postupno. Prelazak sa 100 ljudi na milion ljudi nije bila velika stvar za mene. Pa, mislim, možda jeste ako vi - (Smeh) ako želite prodati svoj rezultat, onda jeste strašna stvar - da se razumemo. Ali ako ste zainteresovani za tehnologiju i zainteresovani za projekat, važan deo je pridobijanje zajednice. Onda je zajednica postupno rasla. I zapravo nije postojao momenat kad sam bio u fazonu: "Ala je ovo baš zaživelo!" jer - mislim - trebalo je relativno mnogo vremena. KA: Dakle, svi tehnolozi s kojim sam razgovarao pripisuju ti da si im mnogo promenio posao. Ne radi se samo o Linuksu, već o nečemu što se zove Git, to je upravljački sistem za razvoj softvera. Ispričaj nam ukratko o tome i o tvojoj ulozi u tome. LT: Jedno od pitanja koje smo imali, a trebalo je vremena da počne da iskače, je kad.. kad broj ljudi koji radi na projektu poraste od 10 ili 100 na 10,000 ljudi što - mislim, trenutno imamo situaciju gde samo na jednom softveru imamo uključeno 1,000 ljudi prilikom svakog objavljivanja, a to se dešava na svaka dva meseca, otprilike dva ili tri meseca. Neki ljudi ne doprinose mnogo. Gomila ljudi pravi male, male promene. Ali da biste održavali ovo, razmere menjaju to kako upravljate time. I prošli smo kroz mnogo muka. Imamo čitave projekte koji se jedino bave održavanjem otvorenog kôda. Nekada je najčešće korišćen CVS, a ja sam strasno mrzeo CVS i odbijao sam da ga diram, te sam isprobavao nešto drugo radikalnije i interesantnije što su svi drugi mrzeli. KA: (Smeje se) LT: I bili smo u problemu, imali smo na hiljade ljudi koji su želeli da učestvuju, ali na razne načine ja sam bio tačka prekida, gde nisam mogao da savladam da radim sa hiljadama ljudi. Stoga je Git moj drugi veliki projekat, koji je napravljen za mene kako bi održavao moj prvi veliki projekat. Ja bukvalno tako radim. Ne kodiram zbog - dobro, kodiram iz zabave - ali želim da kodiram za nešto što ima smisla, stoga je svaki projekat kojim sam se bavio bio nešto što mi je trebalo i - KA: Dakle, zaista, i Linuks i Git su na neki način proistekli skoro kao nenamerna posledica tvoje želje da ne radiš s previše ljudi. LT: Apsolutno. Da. (Smeh) KA: To je neverovatno. LT: Da. (Aplauz) Pa, ipak, ti si čovek koji je transformisao tehnologiju, ne jednom, već dva puta i moramo da pokušamo da raumemo zašto je to tako. Malo si nam nagovestio, ali... Ovo je slika tebe kao dečaka, s Rubikovom kockom. Pomenuo si da programiraš od svoje 10 ili 11. godine, pola svog života. Da li si bio tip kompjuterskog genijalca, znaš, nadštreber, jesi li bio školska faca koja može da uradi bilo šta? Kakav si bio kao dete? LT: Da, mislim da sam bio prototip štrebera. Mislim, bio sam... Nisam ni tad bio druželjubiv. To je moj mlađi brat. Mene očigledno više interesuje Rubikova kocka od mog mlađeg brata. (Smeh) Moja mlađa sestra, koje nema na slici, kad bismo imali porodična okupljanja - a ne radi se o velikoj porodici, ali imam otprilike nekoliko rođaka - ona bi me unapred pripremala. Kao, pre nego bih zakoračio u prostoriju ona bi rekla: "U redu. Tako i tako..." Jer nisam bio - bio sam čudak. Zanimali su me kompjuteri, matematika, fizika. Bio sam dobar u tome. Mislim da nisam bio naročito izuzetan. Očito, moja sestra bi rekla da je moja najizuzetnija vrlina to što neću da se okanim. KA: U redu, počnimo odatle jer je to zanimljivo. Ne možeš da se okaniš. Dakle ne radi se o tome da si štreber i da si pametan, radi se o tome da si... tvrdoglav? LT: Radi se o tvrdoglavosti. Radi se o tome da, kad upravo započnete nešto i ne kažete: "U redu, završio sam, radimo nešto drugo - vidi, nešto svetlucavo!" Primetio sam to i u drugim oblastima mog života. Živeo sam sedam godina u Silicijumskoj dolini. I radio sam za istu firmu u Silicijumskoj dolini, sve vreme. To je nezapamćeno. Tako ne funkcioniše Silicijumska dolina. Čitava poenta Silicijumske doline je da ljudi prelaze s posla na posao kako bi se napravio bućkuriš. A ja nisam takva osoba. KA: Međutim tokom razvoja samog Linuksa ta tvrdoglavost te je ponekad dovodila u sukob s drugim ljudima. Pričaj nam malo o tome. Je li to bilo krucijalno za održavanje kvaliteta onoga što ste pravili? Kako bi objasnio šta se desilo? LT: Ne znam da li je krucijalno. Vratiću se na to da "nisam druželjubiva osoba" - ponekad sam takođe... da li da kažem, "kratkovid" kad su u pitanju osećanja drugih ljudi, a zbog toga ponekad kažete nešto što povređuje druge ljude. I nisam ponosan na to. (Aplauz) Ali istovremeno se radi - razumem ljude koji mi govore da bi trebalo da budem ljubazan. A onda kad pokušam da im objasnim da su oni možda ljubazni, možda bi trebalo da budu agresivniji, oni to vide kao neljubaznost. (Smeh) Pokušavam da kažem da smo svi mi različiti. Ja nisam druželjubiv; nije to nešto na šta sam naročito ponosan, ali je deo mene. A jedna stvar koja mi se zaista sviđa kod otvorenog kôda je to što zaista omogućuje različitim ljudima da rade zajedno. Ne moramo da se međusobno volimo - a ponekad se zaista ne sviđamo jedni drugima. Zaista - ima tu veoma, veoma žustrih rasprava. Ali možete, zapravo, možete da otkrijete stvari - čak se ni ne slažete da se ne slažete, prosto vas zanimaju potpuno različite stvari. Vratiću se na mesto od ranije gde sam rekao kako sam se plašio da će komercijalisti da se okoriste mojim radom, ispostavilo se, i to se veoma brzo ispostavilo, da su ti komercijalisti dragi, dragi ljudi. I obavili su sve ono što mene nije zanimalo da radim, a imali su potpuno različite ciljeve. I koristili su otvoreni kôd na načine kojim prosto nisam želeo da se bavim. No, kako se radilo o otvorenom kôdu, mogli su, i to zapravo sve zajedno savršeno funkcioniše. I zapravo mislim da isto funkcioniše. Morate da imate druželjubive ljude, komunikatore, topla i prijateljska lica koji su u fazonu - (Smeh) da zaista žele da vas zagrle i da vas uvedu u zajednicu. Ali svi nisu takvi. Ja nisam takav. Mene interesuje tehnologija. Neke ljude zanima korisnički interfejs. Ne bih mogao ni za spas života da napravim korisnički interfejs. Mislim, kad bih se nasukao na pusto ostrvo i jedini način da odem s ostrva je da napravim lep korisnički interfejs, umro bih tamo. (Smeh) Dakle, postoje razni ljudi; i ne pravdam se, pokušavam da objasnim. KA: Kad smo pričali prošle sedmice, govorio si o još jednoj osobini koju poseduješ, a koja je meni zaista zanimljiva. Ideja koja se naziva ukusom. I imam ovde nekoliko slika. Verujem da je ovo primer ne naročito dobrog ukusa u kodiranju, a ovaj je s više ukusa, to svako odmah primeti. U čemu je razlika među njima? LT: Dakle, ovo je - Koliko se vas ovde bavilo kodiranjem? KA: O, gospode. LT: Pa, garantujem vam, svi koji su podigli ruke, radili su ono što se naziva jednostruko povezanim listama. To se uči - Ovo, prvo nije pristup naročito dobrog ukusa, u suštini tako vas uče kad počnete da kodirate. I ne morate da razumete kôd. Najzanimljiviji deo za mene je poslednji iskaz "ako". Jer u jednostruko povezanim listama se dešava - ovo pokušava da ukloni postojeći unos sa liste - a postoji razlika u tome da li se radi o prvom unosu ili se radi o unosu u sredini. Jer ako se radi o prvom unosu, morate da promenite pokazivač na prvi unos. Ako je u sredini, morate da promenite pokazivač kod prethodnog unosa. Radi se o dva potpuno različita slučaja. KA: A taj je bolji. LT: Ovaj je bolji. Nema "ako" iskaz. I nije zaista bitno - ne želim da shvatite zašto nema "ako" iskaz, ali želim da razumete da ponekad možete da posmatrate problem drugačije i da ga prepravite kako bi nestao specijalan slučaj i postao običan slučaj. A to je dobar kôd. Ali ovo je prost kôd. Ovo su osnove kompjuterskog softvera. Ovo nije važno - iako su detalji važni. Za mene, znak da zaista želim da radim s ljudima je kad imaju dobar ukus, na taj način... Poslao sam vam ovaj glupi primer koji nije relevantan jer je suviše kratak. Dobar ukus je mnogo više od ovoga. Dobar ukus je kad zaista vidite velike obrasce i kad instinktivno znate koji je pravi način da radite nešto. KA: U redu, trenutno sklapamo kockice. Ti imaš ukusa, na način koji je značajan programerima softvera. Ti si - (Smeh) LT: Mislim da je bilo značajno za neke ljude ovde. KA: Ti si veoma pametan programer i prokleto si tvrdoglav. Međutim, mora da ima još nešto. Mislim, promenio si budućnost. Mora da imaš moć za te velike vizije budućnosti. Ti si vizionar, zar ne? LT: Zapravo osećam blagu neprijatnost na TED-u u protekla dva dana jer ovde imamo mnogo vizija, zar ne? A ja nisam vizionar. Nemam petogodišnji plan. Ja sam inženjer. I mislim da je to zaista - mislim - uopšte mi ne smetaju svi ti ljudi koji šetaju okolo i prosto zure u oblake i gledaju u zvezde i govore: "Želim da stignem tamo." Ali ja gledam u zemlju i želim da popravim provaliju koja je ispred mene pre nego što u nju upadnem. Takva sam osoba. (Klicanje) (Aplauz) KA: Govorio si mi prošle nedelje o ova dva čoveka. Ko su oni i kako se poistovećuješ s njima? LT: Pa, ovo je nekakav tehnološki kliše, sva ta fama Tesla protiv Edisona, gde Teslu vide kao vizionara naučnika i čoveka s ludim idejama. A ljudi vole Teslu. Mislim, neki ljudi nazivaju firme po njemu. (Smeh) Druga osoba ovde je Edison, koga često kleveću da je bio nekako neinspirativan i jeste - mislim, njegov najčuveniji citat je: "Genije je jedan procenat inspiracija, a 99 procenata vredan rad." A ja sam u Edisonovom kampu, čak iako ga ljudi nužno ne vole. Jer ako zapravo uporedite ovu dvojicu, Tesla nam zaokuplja umove ovih dana, ali ko je zapravo promenio svet? Edison možda nije bio draga osoba, uradio je mnogo toga - možda nije bio toliko inteligentan, nije bio naročit vizionar. Ali mislim da sam sličniji Edisonu nego Tesli. KA: Dakle, naša ovonedeljna tema na TED-u su snovi - veliki, hrabri, odvažni snovi. Ti si zaista suprotnost tome. LT: Pokušavam malo da spustim loptu, da. KA: To je dobro. (Smeh) Mi te prihvatamo, prihvatamo te. Firme, poput Gugla i mnogih drugih, su zaradile verovatno na milijarde dolara na tvom softveru. Da li te to nervira? LT: Ne. Ne nervira me iz nekoliko razloga. A jedan od njih je da mi dobro ide. Zaista mi dobro ide. Ali drugi razlog je - mislim, da se nisam bavio otvorenim kodom i zaista poklanjanjem, Linuks nikad ne bi postao ono što jeste. I donelo je iskustva, ja zaista ne uživam da govorim u javnosti, ali istovremeno je i ovo iskustvo. Verujte mi. Dakle, mnogo toga se dešava što me usrećuje i uverava da sam napravio prave izbore. KA: Da li je ideja o otvorenom kôdu - ovo je, mislim da ovim završavamo - da li je ideja o otvorenom kôdu u potpunosti realizovana trenutno u svetu ili ima još mesta za njenu upotrebu, ima li još nešto što bi mogla da postigne? LT: Ovde se dvoumim. Mislim da je razlog zašto otvoreni kôd dobro funkcioniše u kodiranju to što kad se sve svede, kôd je nekako crno-beo. Često imate poprilično dobar način da odlučite šta je urađeno tačno, a šta nije. Kôd ili funkcioniše ili ne funkcioniše, što znači da ima manje prostora za rasprave. A mi ipak raspravljamo, uprkos tome, zar ne? U mnogim drugim oblastima - mislim, ljudi su govorili o otvorenoj politici i slično - i zaista je teško ponekad reći da, da, možete primeniti iste principe u nekim drugim oblastima samo zato što se crno i belo ne pretvaraju prosto u sivo, već u različite boje. Pa, očigledno se otvoreno deljenje vraća u nauku. U nauci je i nastalo. Ali potom je nauka postala prilično zatvorena, sa veoma skupim časopisima i sličnim pojavama. A otvoreno deljenje se vraća u nauku, sa pojavama poput arXiv-a i otvorenih časopisa. I Vikipedija je promenila svet. Pa ima tu i drugih primera i siguran sam da će ih biti još. KA: Ali ti nisi vizionar, pa nije na tebi da ih imenuješ. LT: Ne. (Smeh) Ljudi, na vama je da ih ostvarite, zar ne? KA: Tačno tako. Linuse Torvaldse, hvala ti za Linuks, hvala ti za internet, hvala ti za sve telefone s androidom. Hvala ti što si došao na TED i otkrio toliko o sebi. LT: Hvala vama. (Aplauz)