Kada mislimo o učenju,
često zamišljamo učenike
u učionici ili dvorani, njihove
otvorene knjige na klupama,
pažljivo slušaju učitelja ili profesora
u prednjem dijelu predavaonice.
No, u psihologiji,
učenje znači nešto drugo.
Psiholozima je učenje
dugotrajna promjena u ponašanju
utemeljena na iskustvu.
Dvije glavne vrste učenja nazivaju se
klasično uvjetovanje
i operantno ili
instrumentalno uvjetovanje.
Razmotrimo prvo klasično uvjetovanje.
U 1890-im godinama,
ruski fiziolog Ivan Pavlov
izvršio je slavne eksperimente nad psima.
Pokazao je psima hranu
i istovremeno zazvonio zvoncem.
Nakon nekog vremena, psi su povezivali
zvuk zvona s hranom.
Naučili bi da, kad čuju zvono,
bit će nahranjeni.
Na kraju, sam zvuk zvona je uzrokovao
jače lučenje sline kod pasa.
Naučili su da očekuju hranu
kad začuju zvono.
U normalnim okolnostima,
prizor i miris hrane
uzrokuje slinjenje pasa.
Hranu nazivamo neuvjetovanim podražajem,
a lučenje sline neuvjetovanim odgovorom.
Nitko ne uči psa da slini pred odreskom.
No, kada uparimo neuvjetovan
podražaj poput hrane
s nečim što je prethodno bilo neutralno,
poput zvuka zvona,
taj neutralni podražaj postaje
uvjetovani podražaj.
I tako je otkriveno klasično uvjetovanje.
Vidimo kako ono
funkcionira na životinjama,
no kako funkcionira na ljudima?
Na posve jednak način.
Recimo da jedan dan idete
kod doktorice na cijepljenje.
Ona kaže: "Ne brinite,
neće nimalo boljeti",
a zatim vam da najbolniju
inekciju u vašem životu.
Nekoliko tjedana kasnije,
idete kod zubara na pregled.
Stavi vam ogledalce u usta
kako bi vam pregledao zube,
a zatim kaže: "Ne brinite,
neće nimalo boljeti".
Iako znate da ogledalce neće boljeti,
iskočite sa stolca i vrišteći
istrčite iz sobe.
Kada ste bili na cijepljenju,
riječi "neće nimalo boljeti"
postale su uvjetovani podražaj
kada su bile uparene s bolnom inekcijom,
neuvjetovanim podražajem,
kojeg je slijedio vaš uvjetovani odgovor
bježanja.
Klasično uvjetovanje u akciji.
Operantno uvjetovanje
objašnjava kako posljedice
vode do promjena u voljnom ponašanju.
Kako funkcionira operantno uvjetovanje?
Dvije su glavne komponente
operantnog uvjetovanja:
poticanje i kazna.
Poticatelji čine vjerojatnijom
ponovnu pojavu ponašanja,
dok je kazne čine manje vjerojatnom.
Poticanje i kazna mogu
biti pozitivni ili negativni,
no to ne znači dobri i loši.
Pozitivno znači da zadaju podražaj,
poput deserta nakon
pojedene porcije povrća,
a negativno da uklanjaju podražaj,
poput oslobađanja od zadaće
jer ste dobro riješili ispit.
Pogledajmo jedan primjer
operantnog uvjetovanja.
Nakon večere s vašom obitelji,
pospremate stol i perete posuđe.
Kada ste gotovi, vaša mama vas zagrli
i kaže: "Hvala na pomoći".
U ovoj situaciji, odgovor vaše majke
je pozitivan poticaj
ako čini vjerojatnijim
da ćete ponoviti operantni odgovor,
to jest pospremiti stol i oprati posuđe.
Operantno uvjetovanje nalazimo
svugdje u našim svakodnevnim životima.
Nema mnogo stvari kojih činimo
a da nekad nisu bile pod utjecajem
operantnog uvjetovanja.
Operantno uvjetovanje nalazimo čak i
u nekim izvanrednim situacijama.
Jedna je grupa znanstvenika pokazala moć
ovakvog uvjetovanja
naučivši golubove da budu
poznavatelji umjetnosti.
Koristeći hranu kao
pozitivni poticaj,
naučili su golubove
da odabiru Monetove
umjesto Picassovih slika.
Kada su im prikazali djela
drugih umjetnika,
znanstvenici su opazili
generalizaciju podražaja
jer su golubovi birali impresioniste
radije nego kubiste.
Možda je sljedeće naučiti golubove
da slikaju vlastita remek-djela.