Upload:MrDaky78 Upload.MrDaky78 Polučovek - polubik, čudovište zatvoreno u ogromnom lavirintu iščekuje sledeći obrok ljudskog mesa. Ovo je mit o Minotauru, gnevnoj i svirepoj nakazi, večnom simbolu zveri koja postoji u svakom čoveku. Iza ove priče kriju se neke stvarne činjenice. Stvarni svet ljudskih žrtava, surovosti, rata i ostaci pravog lavirinta. Ovo je mit o Minotauru i istini koja se krije iza ovog mita. SUKOB BOGOVA Teška vrata zatvaraju se uz tresak. Pred vama je splet mračnih hodnika. U vazduhu se oseća težak zadah smrti. Zarobljeni ste u Minotaurovom lavirintu. Izlaza nema. Za stare Grke mit o Minotauru je bio priča strave i užasa. Lavirint je bio mesto smrti. Oni koji bi dospeli u njega znali su da im je suđeno da ih proždere užasna, gladna zver - ljudožder. Ovaj polučovek - poluzver raskomadao bi vas i pojeo. Minotaur je dete žene, ali otac mi je bik. Ima telo neverovatno snažnog čoveka i glavu bika sa rogovima. Jednim delom on je gladna, proždrljiva zver koja ubija ljude da bi se hranila njihovim mesom. Sa druge strane, Minotaur je polučovek i to ga čini ranjivim, a njegova ljudskost je zarobljena u telu životinje. U suštini, ovaj mit prikazuje borbu razuma i svireposti, borbu između reda i haosa. Antički Grci, koji su smislili ovu priču, ponosili su se time da su civilizovani. Grci su verovali da je ljudski um sposoban za velika dela. Minotaur je neprijatelj razuma, simbol životinjskih instinkta kojih ima u svakom čoveku. Minotaur, čudovište, predstavljao je ono divlje u ljudskoj prirodi koje su Grci bezuspešno pokušavali da suzbiju. To je nešto što nisu uspevali da ukrote. Prema ovom mitu, Minotaur je živeo na ostrvu Krit. U vreme ove priče, Krit je neprikosnoveno gospodario grčkim svetom, onako kako je Minotaur vladao lavirintom. U kasno bronzano doba, Krit je bio največa sila u tom delu Mediterana. Atina i Sparta, najuticajnije sile klasičnog perioda, u to vreme upošte još nisu bile značajne. Šta više, morale su da plaćaju poreze Kritu pošto je on bio najmoćnija sila u regionu. Prema mitu, Minotaur je stvoren kao kazna kritskom kralju Minosu, koji je pokušao da prevari boga. Svake godine, Minos je žrtvovao najboljeg bika Posejdonu, bogu mora. Međutim, jedne godine u njegovom stadu otelilo se tele tako lepo i savršeno, da Minos nije mogao da se rastane od njega. Umesto njega, žrtvovao je drugog bika. Posejdon je to posmatrao. Po grčkoj mitologiji, svaki put kada pokušate da nadmudrite boga - izgubićete. Kada je Posejdon to video, upitao je: Zar ti se toliko dopada taj bik? Neka se onda dopadne i tvojoj ženi! Učinio je da Minosova žena oseti požudu prema biku. Minosova supruga, Pasifaja, zaljubila se u bika. Pasifajina strast prema biku simbol je životinjske požude. Svi mi volimo da mislimo o sebi kao racionalnim bićima, ali smo svesni da duboko u nama postoje životinjske strasti. Kraljica smisli kako da zavede bika. Prebacila je preko sebe kravlju kožu, otišla na pašnjak i čekala da joj se bik približi. To je vrlo neobičan mit jer se Pasifaja upušta u sodomiju. Zaljubljena je u bika i želi da vodi ljubav s njim. Izgleda da su stari Grci i Rimljani bili opsednuti određenim oblicima seksualnog ponašanja. Polni odnos sa životinjama je tabu koji je bogato zastupljen u njihovoj mitologiji. U stvarnosti, znamo da su se takve mitske scene, poznati prizori bestijalnosti odigravali u Koloseumu, gde su robinje bile prisiljavane da opšte sa bikovima radi zabave gledalaca. Tokom ovih antičkih spektakala, često je dolazilo do odnosa kakav je kraljica Pasifaja imala sa bikom. Po predanju je njena strategija ubrzo urodila plodom. Bik je zapazi, obuzme ga erotska želja i popne se na nju. Nakon devet meseci, rodio se Minotaur. Često je rođenje čudovišta posledica greha ili prestupa. Ovde su u pitanju dva nedela: Pošto se Minos nije držao dogovora, a Pasifaja popustila pred neprirodnom strašću, rodilo se čudovišno i deformisano dete. Dečak je bio polučovek - polubik. Predodređen da postane strah i trepet. Nama je znan kao čudovište, ali u isto vreme on je i žrtva sudbine i zato imam pomešana osećenja u vezi sa njim. Ne mogu da ga stvarno osuđujem. Minotaurovo ime je neobično. Minos nije njegov otac, mada je prvi deo imena dobio po njemu. Drugi deo imena, "taurus" na grčkom znači bik. Minotaur dakle znači - Minosov bik. Za ljude antičkog doba ovaj melez čoveka i bika bio je moćan i zastrašujući pojam. Bikovi su zauzimali značajno mesto u grčkoj civilizaciji. Poštovali su ih kao bogove. Rituali i brojna žrtvovanja vezani za kult bika bili su rasprostranjeni širom istočnog Sredozemlja. Bik predstavlja mušku plodnost i snagu. Bik je tačno to u religijskom smislu - simbol muške potencije i plodnosti, velike snage i moći. Sećanje na snagu bika očuvano je sve do judeohrišćanskih vremena, tako da na slikama Isusovog rođenja vidimo kako bik udahnjuje životnu snagu bebi Isusu. Prema mitu, tiranin Minos je pobesneo kada je Minotaur rođen i odlučio da ga upotrebi kao oružje protiv bilo koga ko se usudi da ugrozi njegovu vladavinu. On smišlja opak plan da izgradi najstrašniji mogući zatvor u kome će njegov ljudožderski pastorak biti čuvar. Minos gradnju poverava svom genijalnom dvorskom inžinjeru, Dedalu. Dedal je bio najslavniji antički graditelj. On je poput Tomasa Edisona i Frenka Lojda u jednoj osobi. Bio je u stanju da projektuje divne građevine i napravu za letenje, ta čuda antičke tehnike. Dedal projektuje zatvor koji nema ćelije sa rešetkama - samo ogroman, zamršen lavirint. Bio je toliko velik i u njemu se bilo tako teško snaći, da bi čak i on sam jedva izašao živ iz njega. U srcu lavirinta, vrebajući plen, čekao je Minotaur. Lavirint je bio splet hodnika i stepeništa, toliko mističan i čudan, da se oni koji se nađu u njemu ubrzo zbune i izgube pojam o tome gde se tačno nalaze. Mračan i zbinjujući, koban. Ovaj mitski lavirint bio je zastrašujući. Ipak, da li je to zaista samo mit? Na Kritu i danas postoji podzemni lavirint koji podseća na Minotaurov. Pećina Mesara. Taj drevni rudnik je prema lokalnim predanjima možda inspirisao mit. Krivudavi prolazi, bez ikakvog reda, protežu se preko 3 km. Oni koji se usude da uđu u njega nose uže, da se ne uzgube. Istu taktiku koristile su po predanju i Minotaurove žrtve. Tragovi klesanja u tunelima kazuju da su pećine napravljene ljudskom rukom, da su iskopane prastarim alatima. Vekovima su posetioci koji su ulazili da istraže ove pećine bili ubeđeni da su pronašli mitski dom Minotaura i mnogi od nih su ostavili sopstveni trag. Istraživači se i danas prihvataju izazova snalaženja u lavirintu u cilju da dospeju do središta gde je nekada po predanju obitavao Minotaur. Dolaze ovamo da bi pobedili svoje strahove i ako uspeju, ukoliko stignu do cilja, oni upisuju svoja imena i izlaze zadovoljni. Bilo bi zaista lepo da je ovo nekadašnji lavirint. Svi žele da saznaju odakle potiče ideja o lavirintu jer kada vidite ovakve pećine, odmah pomislite da ovo možda jeste Minotaurovo skrovište. Prastari lavirint, napravljen ljudskom rukom, nalazi se na istom ostrvu na kome se odvija radnja mita. Ovo mesto je savršen kandidat za Minotaurov lavirint, sem u jednom. Većina stručnjaka veruje da je mit stariji od lavirinta u pećini. Prokopan je u grčko-rimskom periodu i postoje zapisi da su ga u to vreme posetili mnogi hodočasnici. Međutim, mit o lavirintu i Minotauru nastao je mnogo ranije. Ukoliko Mesara nije inspirisala nastanak mita - šta jeste? Potraga za odgovorima vraća nas na samo predanje. Kada je zastrašujući lavirint bio završen, kralj Minos se usredsredio na potragu za prvim žrtvama. One će postati hrana za Minotaura. Prema drevnom mitu, ostrvo Krit bilo je dom čudovišta, polučoveka - polubika koje je vrebalo iz tame lavirinta. Lavirint je toliko zamršen, da čak i njegov tvorac jedva uspeva da pronađe izlaz. U njemu Minotaur, željan ljudskog mesa, čeka svoje prve žrtve. Za to vreme, 320 km severnije, u malom gradu-državi Atini, okupile su se atlete sa čitavog Sredozemlja na velikom sportskom takmičenju, preteči Olimpiskih igara. Među takmičarima je i princ Androgej, sin kritskog kralja Minosa, Minotaurov polubrat. Minosov sin Androgej pobeđuje u svim disciplinama - trčanju, bacanju, pevanju. On je zvezda. To je razbesnelo jednu skupinu pijanih atinskih mladića, koji su izazvali tuču i ubili ga. Kraljev sin je hladnokrvno ubijen. To znači rat. Kada je vest stigla do Minosa, preplavili su ga bol i bes i on žudi za osvetom. Kralj Minos odlučuje da kazni Atinjane na najgori mogući način. Njima će hraniti Minotaura. Kritska mornarica se usidrila kraj Atine i postavila ultimatum. Minos zahteva da mu pošalju sedam mladića i sedam devica koje će žrtvovati Minotauru. Device su bile veoma cenjene u antičkom svetu jer se verovalo da ih čistota približava bogovima. Ukrcaće ih na brod i u ponižavajućim uslovima odvesti na Krit. Doveli su ih uplakane i bacili u lavirint, da ih pojede čudovište. Tako kaže predanje, ali ima li u tome istine? Ova priča je simbol stvarnog istorijskog sukoba - epsku borbu supersile u opadanju i države u usponu. U ranoj istoriji Grčke, Atina i Krit su zaista bili neprijatelji. Krit je imao jaku flotu i zbog toga je bio u velikoj prednosti. I mit i stvarnost govore o borbi Davida i Golijata. Mit o Minotauru jasno, mada simbolično, prikazuje istoriju. Krit je bio moćna civilizacija koja je ostvarila prevlast nad gradovima-državama na grčkom kopnu. Minosov nečuveni zahtev odraz prevlasti Krita nad čitavim regionom. Atinjani su priču o Minotauru iskoristili kao političku propagandu. Minotaur predstavlja tiraniju Krita, a lavitint njegovu neospornu nadmoć. Žrtve su simbol patnje Atine. Svrha mita da se Krićani predstave kao zli varvari. I uspelo je. Za Grke je ova priča koju su vekovima doterivali bila važan dokaz da su oni, njihovi bogovi i racionalno razmišljanje superiorniji od Krićana, njihovih bikova i čudovišta. Prema legendi, Atina je bila primorana da svakih devet godina šalje mladiće i devojke da budu žrtvovani Minotauru, ukoliko ne žele da zarate sa Kritom. Ali zašto na svakih devet godina? Prema njihovim zapisima, možemo da zaključimo da su pratili kretanje Meseca kroz različita sazvežđa, a taj ciklus je trajao upravo oko devet godina. Na tome se zasnivalo žrtvovanje svakih devet godina. Svaki put kada se pun Mesec poklopi sa ravnodnevnicom, vreme je za novo žrtvovanje. U vreme kada su prve žrtve zatvorene u lavirint, preko mora se odigravao jedan važan događaj. U malom kraljevstvu, udaljenom 80 km od Atine, Rodio se dečak. Njegovo ime je Tezej, jedan od prvih heroja grčke mitilogije. Predodređen da izazove Minotaura. Tezejevo rođenje je od izuzetnog značaja za stvaranje nacionalnog identiteta Atinjana. Tezej je junak starog kova. Odlikuju ga neverovatna snaga, izuzetna hrabrost i mudrost. Tezej je sin prelepe grčke princeze i ne jednog, več dva moćna oca. U noći kada ga je začela, njegova majka spavala je sa Egejem, kraljem Atine i sa Posejdonom, bogom mora. Često je slučaj da majka u kratkom vremenskom periodu Dvojno očinstvo omogućilo je Tezeju da nasledi Egejev presto, ali i da stekne posebnu naklonost boga Posejdona. Motiv dva oca uobičajen je u antičkim mitovima. Čak i u stvarnom životu vladari su to često tvrdili za sebe. Možda je najpoznatiji takav primer Aleksandar Veliki, koji je veličao samog sebe tvrdeći da je božanskog porekla. Docnije su rimski carevi, počev od Avgusta, tvrdili da su bogovi. Tvrdnja da ste sin boga daje vam značajan autoritet. Mit veli da je kralj Egej, kada se Tezej rodio, zakopao svoj mač i sandale ispod velikog kamena. Rekao je Tezejevoj majci da, kada dečak ojača i pomeri kamen, može da zatraži ono što mu pripada kao princu Atine. Devet godina kasnije, Krit ponovo zahteva sedam mladića i devojaka koji će biti žrtvovani u Minotaurovom lavirintu. Kraljevstvu je potreban heroj. Kada je Krit treći put zatražio danak, Tezej je bio spreman. Napokon je dovoljno snažan da pomeri kamen ispod koga su očev mač i sandale. Zaklinje se da će ući u lavirint, pobediti Minotaura i osloboditi Atinu kritske tiranije. Ovo je klasičan sukob čudovišta i heroja. Novi dokazi otkrivaju da u legendi ima istine. Atina je u žalosti. Opet je vreme da se Minotauru prinesu ljudske žrtve. Kralj Minos, kritski tiranin, zahteva nevine žrtve. Odabrane čeka sigurna smrt. Postoji neko ko se zakleo da će izazvati sudbinu - atinski princ, Tezej. Želi da dokaže hrabrost i oslobodi svoje kraljevstvo. Svi junaci moraju da izvrše velika dela, da se dokažu. I on mora da učini nešto izuzetno - da oslobodi Atinjane pokornosti Minosu i slanja dece Minotauru. Pozornica je spremna. Tezej, simbol junaštva i svega najboljeg u čoveku, protiv Minotaura - divljačkog odraza onog najgoreg u ljudima. Pre nego što se Tezej otisnuo ka Kritu, otac mu daje važan nalog. Kada se i ako bude vraćao na Atiku, treba da podigne belo jedro umesto crnog. tako će kralj, čim se brod pojavi na horizontu, znati da mu je sin živ i zdrav. Mit kaže da se Tezej uputio ovamo. U Knosos, prestonicu Krita i kralja Minosa. Stari Grci verovali su da je tamo Minotaurov dom, mesto užasnih zločina protiv čovečnosti. Među ostacima ovog grada i danas ima tragova onoga što se krije iza legende. Na vrhuncu moći Krita, između 1700. i 1450. godine pne, Knosos je imao 100000 stanovnika. U centru grada nalazila se ogromna palata složene arhiteture. Neki stručnjaci smatraju da je ona poslužila kao inspiracija za mit o lavirintu. Sigurno je bilo veoma teško snaći se u toj prostranoj palati sa oko hiljadu odaja, na pet nivoa u nekim delovima. Bilo je mnogo prolaza, ali bez velikih dvorana. Hodnici su vodili iz jedne male odaje u drugu, tako da nikuda niste mogli da dođete po pravoj liniji. Pretpostavljam da je ovo bilo zbunjujuće za Grke i da je iz toga proizašla ideja o lavirintu. Zamišljali su ga kao mračan i zamršen splet hodnika koji je vređao grčki smisao za sklad. Grci su voleli simetriju. Skorašnja iskopavanja na lokalitetu palate iznela su na videlo nove dokaze o njenoj povezanosti sa mitom. Na sve strane postoje dokazi obožavanja bika. Jedna freska u palati prikazuje borbu mladića sa bikom. Ta scena kao da je neposredno proizašla iz mita. Slika iz palate u Knososu prikazuje kako nag mladić preskače bika tik iznad ogromnih rogova, a bik deluje razjareno i kao da ga napada. Drevna palata nalik lavirintu puna je artefakata vezanih za bika. Lako je razumeti da je ovo mesto bilo inspiracija za mit. Ipak, njihova povezanost se tu ne završava. Arhaeolozi su pronašli dokaz da je kralj Minos zaista postojao. Prestona dvorana sa potpuno očuvanim tronom. Ovo je najstariji presto u Evropi, star preko 3500 godina. Takođe je pronađen zapis na drevnom jeziku U kome se čak pominje i kraljevo ime. U arhivama hrama na Kritu pronađene su kamene tablice na kojima je uklesan zapis koji bi mogao da se odnosi na ime kralja Minosa. Jedna reč je "mi-nu-te" a druga, "mi-nu ro-ja" što bi moglo da znači Kralj Minos, "roja" je naziv za kralja. Ovo potkrepljuje tvrdnje da je kralj Minos zaista postojao. Međutim, najzanimljivija veza sa mitom o Minotauru pojavila se na drugoj tablici sa istog lokaliteta. Na njoj je opisano žrtvovanje tzv. gospodarici lavirinta. To je direktna veza u pisanoj formi sa Minotaurovim lavirintom. Da li to neosporno povezuje grad Knosos sa mitom? Ali ko je gospodarica lavirinta? Njen identitet je obavijen velom tajne. Naučnici veruju da je ta žena imala veliki uticaj u palati, kao visoka sveštenica ili čak kraljeva kći. Po predanju, kći Minosa, Arijadna odigrala je važnu ulogu u daljem toku priče. Ne znamo ko je bila ljubavnica lavirinta, ali Ariadna je to mogla biti, s obzirom da je kao najstarija kraljeva kći bila sveštenica hrama. Od trenutka kada je stigao na Krit kako bi bio žrtvovan, Tezej je privukao pažnju princeze Arijadne. Arijadna zapazi Tezejevo držanje, pogled, njegovu hrabrost i istoga časa postane očarana njime. Obuzeta snažnim osećanjem ljubavi, ona bez razmišljanja odluči da mu pomogne, da ne strada u lavirintu poput ostalih. Arijadna mora da dela brzo. Pronalazi Dedala, arhitektu lavirinta i preklinje ga da joj otkrije način za beg. On joj daje klupko kanapa. U starom engleskom prevodu ovog mita, reč koja označava nit vodilju ili putokaz, takođe znači i kanap. Upravo to Dedal dale Arijadni. Odatle potiče savremen izraz za putokaz ili trag. Dedal joj kaže: Zašto prosto ne upotrebiš kanap? Veži jedan njegov kraj za ulaz i zatim ga odmotavaj kroz lavirint. Možeš da pronađeš put iz središta prateći nit. I danas se klupko kanapa koristi u podvodnim istraživanjima. Ronioci vežu uže za otvor kroz koji ulaze u olupinu ili pećinu i prateći uže vraćaju se do izlaza nakon istraživanja. Razum, koji su Grci cenili više od svega, upravo je ono čime se savladavaju teškoće. Ovo je vrlo jednostavno rešenje naizgled nerešive situacije. Arijadna tajno poseti Tezeja u tamnici u kojoj je bio zatvoren i ponudi mu klupko, ali pod jednim uslovom: ukoliko preživi, mora da se oženi njome. Tezej je bio u nevolji kada je sreo Arijadnu. Trebalo je da uđe u lavirint u kome će ga Minotaur pojesti i kada mu je Arijadna ponudila pomoć, on nije imao mnogo izbora. Učiniće ono što ona traži i iskoristiti priliku ili je neće iskoristiti. Sledećeg jutra, 14 žrtava zatvoreno je u lavirint. Jagnjad za klanje. Sa klupkom kanapa u rukama, Tezej se probija kroz lavirint. Tezej vezuje kanap za vrata i korak po korak kreće mračnim, memljivim hodnicima. Tezej je određen da postane ljudska žrtva. Danas nam se taj koncept čini užasnim, ali dokazi govore da stari Krićani ne samo da su prinosili ljudske žrtve, već su i jeli njihovo meso. Tezej, atinski princ, predvodi sapatnike sve dublje u lavirint pošto je odlučio da se sukobi sa Minotaurom. Odmotava klupko, da bi mogao da pronađe izlaz. Minotaurova rika je sve glasnija, ali Tezej je nepokolebljiv. Svi ostali su premrli od straha. Zamislite samo prestrašene žrtve koje hodaju kroz lavirint. Pomislite samo kako biste se osećali na tom mračnom mestu, dok tumarate ne videći ni prst pred nosom. Znali su da se negde u lavirintu nalazi taj stravični ljudožder koji će ih požderati. U bilo kom trenutku su mogli da nalete na njega. Duboko u lavirintu, Minotaur se uznemirio. Osluškuje krike preplašenih žrtava koje se približavaju. Sprema se da se počasti njihovim mesom. Ovo je neprijatelj koga Tezej mora da pobedi kako bi oslobodio Atinu kritske tiranije. Tako kaže mit, ali u kakvoj je on vezi sa stvarnošću? Postoje čvrsti dokazi da su tokom bronzanog doba Atina i Krit bili u zategnutim odnosima. Zar su Krićani zaista bili takvi divljaci kako mit veli? Tokom iskopavanja, u palati u Knososu pronađeni su dokazi koji potvrđuju da u ovom predanju ima istine. Prema nekim tumačenjima, zapisi pronađeni na ovom lokalitetu ukazuju na to da su bogovima prinošene ljudske žrtve. Postoje zapisi o žrtvovanju jedne sluškinje i deset muškaraca. U stvarnom životu, ljudi su zaista prinošeni na žrtvu, baš kao u mitu. Sve to nas navodi na zaključak da je na Kritu zaista praktikovano žrtvovanje ljudi. Dokazi se ne nalaze samo u zapisima. Pronađene su i kosti sa jasnim tragovima ubistva. Godine 1979, u Knososu ih je iskopano više od tri stotine. Prosto je neverovatno da su sve bile dečije. Skoro letvrtina je imala useke od finog sečiva. Takve tragove bi ostavio nož kojim se skida meso sa kostiju. Na kostima su ostali tragovi noža, zarezi na površini kostiju, tako da ne možemo da zanemarimo činjenicu da se radi o kasapljenju, možda čak i o kanibalizmu. Ne znam kako da drugačije protumačim ovakve dokaze. Zajedno sa ljudskim, pronađene su i ovčije kosti. Sve su ogoljene na sličan način. Ovi zarezi veoma liče na one koji nastaju kada se meso životinja priprema za jelo. Iz toga možemo da zaključimo da Krićani nisu samo žrtvovali ljude, nego su ih i jeli. Znači li to da je Minotaurova glad za ljudskim mesom metafora postojećeg kanibalizma? To je najodbojniji i najgrozniji zločin koji se može zamisliti. To je savršen način da se neko demonizuje i pretpostavljamo da su stari Grci pripovedali o svojim neprijateljima Krićanima da ne samo što su grozni ljudi, već su i čudovišta - kanibali. Priča se nastavlja. Hodnici lavirinta obavijeni su tamom. Tezej ne može da se osloni na vid da bi pronašao put, ali Minotaurova rika postaje sve glasnija i Tezej se upravlja prema njoj. Njegovo klupko se smanjilo na četvrtinu od kako je ušao u lavirint. Zver je blizu. Oseća zadah krvi sa zidova, opaža kosti nesrećnika koji su ranije postali žrtve zveri. Iza ugla primeti usnulu zver. Čak ga Minotaurov dah ispunjava strahom. Međutim, u tome je razlika između junaka i običnih ljudi. Heroj oseti strah, nadvlada ga i učini podvig. Tezej napreduje u tišini, hvata zver u polusnu. Tezej navali, a Minotaur iznenađen skače i napada. Sekira sreće mač dok se čovek bori sa zveri. Budućnost Atine i Krita zavisi od njih. U praskozorje, zvuci borbe prolamaju se kroz mrak. U lavirintu, Tezej je saterao Minotaura u ćošak. Okomio se na njega, napada... Pre nego što je zver i shvatila šta je snašlo, Tezej je stekao prednost. Minotaur se batrga i dahće. Heroj mu zadaje smrtonosan udarac. Minotaur - ta izmučena i zarobljena duša je mrtav. Tezej, sin Posejdona i atinski princ, prekinuo je prokletstvo kralja Minosa. Zamislite kako mu je srce snažno tuklo, preplavljen adrenalinom, prekriven prljavštinom i krvlju mrtve zveri i svih onih kojima se hranila tokom proteklih godina. Sile razuma otelotvorene u Tezeju odnele su pobedu nad odsustvom razuma koje predstavlja Minotaur. On nema vremena da slavi pobedu. Bliži se svitanje. Tezej mora brzo da umakne Minosovom gnevu. Iako je ubio Minotaura, nije sve gotovo. Naravno da se Minos ovome neće obradovati i zato Tezej mora da pronađe put iz lavirinta i vrati se na brod. Vraća se po sopstvenom tragu i izvodi preživele mlade Atinjane iz lavirinta. Mogu samo da zamislim kakva je radost obuzela tu decu kada su shvatila da ih ne čeka zla kob koju su očekivali i da je njihovu sudbinu promenio ovaj junački podvig. Arijadna, kritska princeza, provodi besanu noć osluškujući, iščekujući znak da je Tezej preživeo. Obećao je da će se oženiti njome ako umakne Minotauru i ona namerava da ga drži za reč. Pridružuje mu se uoči svitanja i brod isplovljava za Atinu. Ovo je značajan momenat u grčkoj mitologiji. Tezej koji ubija Minotaura - čin je pun snažne simbolike jer tim činom atinski junak konačno zbacuje kritski jaram. To je simbol grčke pobede nad Kritom. To je simbol hrabrosti i oštroumlja, što znači da su sve te priče bile nadahnuće mladima da budu odani svojoj zemlji, da se žrtvuju u slavu svoga grada i da napokon postanu građani demokratskog društva. Tezej napušta Krit kao heroj, ali putovanje kući će se tragično okončati. Kada je krenuo da se sukobi sa Minotaurom, obećao je svom ovozemaljskom ocu kralju Egeju, da će, ako se živ vrati, podići belo jedro u znak pobede. Mesecima je Egej svakoga jutra odlazio na jednu stenu na obali ne bi li opazio sinovljev brod. Kada se konačno pojavio na horizontu, jedro je bilo crno. Kralj je neutešan, uveren da mu je sina požderao Minotaur. U očajanju, Egej se ubije bacivši se u more. Egejsko more od tada nosi ime po njemu, Tezejevom ocu. Tezej je zaboravio da raširi belo jedro, ali prvobitna priča ne kaže zbog čega se to dogodilo. Prema izvornom mitu, čini se da je razlog mladalačka bezbrižnost. To je najjednostavnije objašnjenje - bio je uzbuđen zbog pobede, vraćao se kući i prosto zaboravio da to uradi. Egejeva iznenadna smrt sve je promenila. Tezej se iskrcao na obalu ne samo kao oslobodilac Atine, već i kao njen novi kralj. Kralj, koji će prema predanju pretvoriti provincijski gradić u regionalnu super silu. Prema ovom mitu, uspon Atine pripisuje se Tezeju. Čini se da je mit nastao delom kako bi se to dokazalo. Proglasivši Tezeja za svog heroja - utemeljivača Atinjani su ustvari tvrdili nešto drugo. Na taj način su objavili da je duga prevlast Krita okončana i da se pojavila nova velika sila - Atina. Atina će postati vodeći grad-država u grčkom svetu. Krit propada i biva porobljen. Dugo nakon što su oba kraljevstva otišla u istoriju, mit o Tezeju i Minotauru nastavio je da traje. Kao i svaki dobar mit, on daje uvid u ljudsku prirodu, isto tako jasno kao i pre 3000 godina. Mnogo toga se može izvući iz priče o Minotauru. Lavirint možete da posmatrate kao ljudski um, kao mračno mesto koje neprekidno svesno istražujemo - sopstvenu životinjsku prirodu koja nas nagoni da ubijamo. Mitovi nam na jedinstven i snažan način otkrivaju one delove našeg bića koji su inače duboko potisnuti - skrivene porive i žudnje, skrivena značenja naših odnosa sa svetom oko sebe. To je u suštini borba sa onim najdubljim u ljudskom duhu. - prevod LjubicaSP - ljubpet@gmail.com