Novinar sam preko 23 godine, od "Arkanzas Demokrat-Gazete", preko "Pitsburg Tribjun Rivjua" i najskorije, "Denver Posta". (Aplauz) Kada sam počeo u "Denver Postu" 2003, to su bile jedne od 10 najvećih novina u zemlji, sa impresivnim brojem pretplatnika i skoro 300 novinara. U to vreme sam bio u svojim tridesetim. Svaki ambiciozni novinar tih godina želi da radi u jednim od najvećih nacionalnih novina, kao što je "Njujork Tajms" ili "Vol Strit Žurnal". Ali ja sam jednostavno bio raspamećen mojim prvim nedeljama u "Denver Postu", i pomislio sam, "Ovo će biti moje novine. Ovde mogu da gradim karijeru." Pa, prođe sedam godina i prodati smo investicionom fondu, Alden Global Kapitalu. U roku od nekoliko godina - (Smeje se) (Smeh) Neki od vas znaju ovu priču. (Smeh) U roku od nekoliko godina, otpuštanja koja su naredili prošli i sadašnji vlasnici smanjiće redakciju za skoro polovinu. I razumeo sam. Nekada je bilo pravilo da 80 posto prihoda novina dolazi od skupih štampanih reklama i malih oglasa. Uz gigante u usponu kao što su Gugl, Fejsbuk i Kregslist, taj novac od reklama je nestajao. Cela industrija je prelazila iz štampane u digitalnu. Alden je naredio da digitalno bude prioritet. Koristite blogove, video i društvene medije. Rekli su da će jednog dana novac koji zaradimo onlajn nadoknaditi novac koji smo izgubili u štampi. Ali taj dan nikad nije osvanuo. Godine 2013. osvojili smo Pulicerovu nagradu za izveštavanje o pucnjavi u pozorištu Aurora. Alden je naredio da se otpusti još novinara. Opet i opet i opet i opet. Morali smo da se oprostimo od talentovanih, vrednih novinara koji nisu bili samo prijatelji nego i porodica. Mi koji smo ostali išli smo na sve strane, izveštavali o svemu i pisali zbrzane članke. U jednoj sobi za sastanke bez prozora, u martu 2018, saznali smo da još 30 mora da ode. Ove novine koje su nekad imale 300 novinara, sada su imale 70. To nije imalo smisla. Osvojili smo više Pulicerovih nagrada. Preusmerili smo se sa štampanog na digitalno, postizali ambiciozne ciljeve, i dopis sa vrha je hvalio zaradu, za koju su stručnjaci iz industrije govorili da je skoro 20 posto. Pa ako nam je kompanija bila tako uspešna i profitabilna, zašto nam se redakcija sve više smanjivala? Znao sam da se u celoj zemlji dešava ono što se dešavalo u Koloradu. Od 2004, zatvoreno je skoro 1 800 redakcija. Čuli ste za pustinje hrane. Ovo su pustinje vesti. To su zajednice, često celi okruzi, o kojima se veoma malo ili uopšte ne izveštava. Da bude još gore, mnoge novine su postale brodovi duhova, pretvaraju se da plove kao novinska redakcija, ali u stvari samo ubacuju oglase oko generičkog teksta. Sve više redakcija se prodaje kompanijama kao što je Alden. Na tom sastanku njihove namere nisu mogle biti jasnije. Iskoristite šta možete, bacite ono što preostane. I tako, radeći u tajnosti u timu od osam pisaca, spremili smo poseban deo za Nedeljne poglede o važnosti lokalnih vesti. (Smeh) Denverska pobuna lansirana je kao projektil i eksplodirala kao hidrogenska bomba. [U izuzetnom činu otpora, "Denver Post" nagovara svog vlasnika da proda novine] [Urednički odbor "Denver Posta" javno proziva svog vlasnika] [O "Denver Postu", lešinarima i superherojima] (Aplauz i ovacije) Očigledno nismo bili sami u svom besu. Ali kao što sam i očekivao, naterali su me da dam otkaz. (Smeh) I godinu dana kasnije, ništa se nije promenilo. "Denver Post" čini nekoliko usamljenih novinara koji zadivljujuće daju sve od sebe u ovoj ljušturi od nekad sjajnih novina. Sad, bar neki od vas sigurno misle, "Pa šta?" Je l' tako? Pa šta? Neka umre ova umiruća industrija. Donekle shvatam to. U neku ruku, lokalne novine toliko dugo propadaju, da se mnogi od vas verovatno ni ne sećaju kako je to imati sjajne lokalne novine. Možda ste gledali "Pod lupom" ili "Novine", filmove koji romantizuju nekadašnje novinarstvo. Pa, ja nisam ovde da budem romantičan ili nostalgičan. Ovde sam da vas upozorim da kada lokalne vesti umru, umire i naša demokratija. A to bi trebalo da vas se tiče - (Aplauz i ovacije) To bi trebalo da vas se tiče, bez obzira da li ste pretplatnik. Evo zašto. Demokratija je vladavina naroda. Narod je krajnji izvor moći i autoriteta. Odlična lokalna redakcija je kao ogledalo. Njeni novinari vide zajednicu i reflektuju je. Te informacije daju moć. Viđenje, znanje, razumevanje - tako se donose dobre odluke. Kada imate odlične lokalne novine, imate novinare koji sede na svakoj sednici gradskog veća. Slušaju debate na državnom nivou i u senatu. I ona važna, ali priznajmo, ponekad užasno dosadna saslušanja odbora. (Smeh) Novinari otkrivaju mane i pogrešno zasnovane mere i ti zakoni propadaju jer je javnost dobro obaveštena. Čitaoci idu na glasanje i znaju dobre i loše strane svake predložene mere, jer su novinari uradili teži deo posla umesto njih. Još bolje, istraživači su dokazali da čitanje lokalnih novina može da mobiliše 13 posto neglasača da glasaju. Trinaest posto. (Aplauz) Taj broj može promeniti ishod mnogih izbora. Kada nemate sjajne lokalne novine, glasači su ostavljeni na cedilu, zbunjeni, pokušavaju da pogode na osnovu pasusa pravnog žargona. Prolaze manjkave mere. Dobro osmišljene, ali veoma tehničke mere propadaju. Glasači su još više stranački nastrojeni. Nedavna kampanja za guvernera Kolorada imala je više kandidata nego što iko može da zapamti. Prethodnih godina, novinari bi detaljno proverili, ispitali činjenice, uradili profile, ispitali svakog kandidata, u lokalnim novinama. "Denver Post" je dao sve od sebe. Ali umesto ranijeg nivoa rigoroznog izveštavanja i istraživanja, javnost sve više mora da tumači vašarske govore i pametne promotivne kampanje, sama za sebe. Sa sadašnjim cenama reklama, izbori se svode na novac. Do kraja prvog kruga, jedini kandidati koji su preostali su bili najbogatiji i najbolje finansirani. Mnogi iskusni i kandidati vredni hvale nikad nisu dobili šansu jer kada se lokalne vesti gase, čak su i važne trke dostupne samo onima koji plate. Da li je iznenađujuće da je naš novi guverner bio kandidat težak 300 miliona dolara? Ili da biznismeni milijarderi kao što su Donald Tramp ili Hauard Šulc mogu da zgrabe političku scenu? Mislim da Očevi osnivači SAD-a nisu ovo imali na umu kada su govorili o slobodnim i fer izborima. (Aplauz i ovacije) Upravo zato ne možemo da se oslonimo samo na velike nacionalne novine kao što su "Žurnal", "Tajms" i "Post". To su izuzetne novine, i, bože, sada su nam potrebnije nego ikad. Ali ne postoji svet u kom one mogu da pokriju sve izbore u svakom okrugu u zemlji. Ne. Redakcija koja najbolje može da pokriva vaše lokalne izbore trebalo bi da je vaša lokalna redakcija. Ako imate sreće da je još uvek imate. Kada se završi izborni dan, sjajne lokalne novine su još uvek tu, čekaju kao pas na straži. Kada ih posmatraju, političari imaju manje moći, policija je pravednija prema ljudima, čak se i ogromne korporacije najlepše ponašaju. Ovaj mehanizam koji nas je generacijama informisao i vodio više ne funkcioniše kao nekad. Dobro znate kako izgleda zatrovani nacionali diskurs, kakva sprdnja razumne debate je postao. To se dešava kada se lokalne novine zatvore, a zajednice širom zemlje niko ne vidi i ne čuje. Dok ne prepoznamo da gašenje lokalnih novina ima ozbiljne posledice po naše društvo, ova situacija se neće popraviti. Lokalna redakcija sa punim osobljem nije profitabilna, a u ovo vreme Gugla i Fejsbuka, neće ni biti. Ako su novine značajne za našu demokratiju, onda bi trebalo da ih plaćamo kao da su važne za našu demokratiju. (Aplauz i ovacije) Ne možemo da stojimo i gledamo kako nam uspavljuju pse čuvare. Ne smemo da dopustimo da još zajednica nestane u mraku. Vreme je da razgovaramo o opciji javnog finansiranja pre nego što mediji nestanu, a sa njima i naš veliki eksperiment demokratije. Potrebno nam je više od pobune. Vreme je za revoluciju. Hvala vam. (Aplauz)