Novinar sam preko 23 godine,
od "Arkanzas Demokrat-Gazete",
preko "Pitsburg Tribjun Rivjua"
i najskorije, "Denver Posta".
(Aplauz)
Kada sam počeo u "Denver Postu" 2003,
to su bile jedne od 10 najvećih
novina u zemlji,
sa impresivnim brojem pretplatnika
i skoro 300 novinara.
U to vreme sam bio u svojim tridesetim.
Svaki ambiciozni novinar tih godina
želi da radi u jednim od najvećih
nacionalnih novina,
kao što je "Njujork Tajms"
ili "Vol Strit Žurnal".
Ali ja sam jednostavno bio raspamećen
mojim prvim nedeljama u "Denver Postu",
i pomislio sam, "Ovo će biti moje novine.
Ovde mogu da gradim karijeru."
Pa, prođe sedam godina
i prodati smo investicionom fondu,
Alden Global Kapitalu.
U roku od nekoliko godina -
(Smeje se)
(Smeh)
Neki od vas znaju ovu priču.
(Smeh)
U roku od nekoliko godina,
otpuštanja koja su naredili
prošli i sadašnji vlasnici
smanjiće redakciju za skoro polovinu.
I razumeo sam.
Nekada je bilo pravilo
da 80 posto prihoda novina
dolazi od skupih štampanih
reklama i malih oglasa.
Uz gigante u usponu kao što su Gugl,
Fejsbuk i Kregslist,
taj novac od reklama je nestajao.
Cela industrija je prelazila
iz štampane u digitalnu.
Alden je naredio
da digitalno bude prioritet.
Koristite blogove, video
i društvene medije.
Rekli su da će jednog dana
novac koji zaradimo onlajn nadoknaditi
novac koji smo izgubili u štampi.
Ali taj dan nikad nije osvanuo.
Godine 2013. osvojili smo
Pulicerovu nagradu
za izveštavanje o pucnjavi
u pozorištu Aurora.
Alden je naredio
da se otpusti još novinara.
Opet
i opet
i opet
i opet.
Morali smo da se oprostimo
od talentovanih, vrednih novinara
koji nisu bili samo prijatelji
nego i porodica.
Mi koji smo ostali išli smo na sve strane,
izveštavali o svemu
i pisali zbrzane članke.
U jednoj sobi za sastanke
bez prozora, u martu 2018,
saznali smo da još 30 mora da ode.
Ove novine koje su nekad
imale 300 novinara,
sada su imale 70.
To nije imalo smisla.
Osvojili smo više Pulicerovih nagrada.
Preusmerili smo se
sa štampanog na digitalno,
postizali ambiciozne ciljeve,
i dopis sa vrha je hvalio zaradu,
za koju su stručnjaci iz industrije
govorili da je skoro 20 posto.
Pa ako nam je kompanija
bila tako uspešna i profitabilna,
zašto nam se redakcija
sve više smanjivala?
Znao sam da se u celoj zemlji dešava
ono što se dešavalo u Koloradu.
Od 2004,
zatvoreno je skoro 1 800 redakcija.
Čuli ste za pustinje hrane.
Ovo su pustinje vesti.
To su zajednice, često celi okruzi,
o kojima se veoma malo
ili uopšte ne izveštava.
Da bude još gore,
mnoge novine su postale brodovi duhova,
pretvaraju se da plove
kao novinska redakcija,
ali u stvari samo ubacuju oglase
oko generičkog teksta.
Sve više redakcija se prodaje
kompanijama kao što je Alden.
Na tom sastanku
njihove namere nisu mogle biti jasnije.
Iskoristite šta možete,
bacite ono što preostane.
I tako, radeći u tajnosti
u timu od osam pisaca,
spremili smo poseban deo
za Nedeljne poglede
o važnosti lokalnih vesti.
(Smeh)
Denverska pobuna
lansirana je kao projektil
i eksplodirala kao hidrogenska bomba.
[U izuzetnom činu otpora,
"Denver Post" nagovara
svog vlasnika da proda novine]
[Urednički odbor "Denver Posta"
javno proziva svog vlasnika]
[O "Denver Postu",
lešinarima i superherojima]
(Aplauz i ovacije)
Očigledno nismo bili sami u svom besu.
Ali kao što sam i očekivao,
naterali su me da dam otkaz.
(Smeh)
I godinu dana kasnije,
ništa se nije promenilo.
"Denver Post" čini
nekoliko usamljenih novinara
koji zadivljujuće daju sve od sebe
u ovoj ljušturi od nekad sjajnih novina.
Sad, bar neki od vas sigurno misle,
"Pa šta?"
Je l' tako?
Pa šta?
Neka umre ova umiruća industrija.
Donekle shvatam to.
U neku ruku, lokalne novine
toliko dugo propadaju,
da se mnogi od vas verovatno ni ne sećaju
kako je to imati sjajne lokalne novine.
Možda ste gledali
"Pod lupom" ili "Novine",
filmove koji romantizuju
nekadašnje novinarstvo.
Pa, ja nisam ovde da budem
romantičan ili nostalgičan.
Ovde sam da vas upozorim
da kada lokalne vesti umru,
umire i naša demokratija.
A to bi trebalo da vas se tiče -
(Aplauz i ovacije)
To bi trebalo da vas se tiče,
bez obzira da li ste pretplatnik.
Evo zašto.
Demokratija je vladavina naroda.
Narod je krajnji izvor moći i autoriteta.
Odlična lokalna redakcija je kao ogledalo.
Njeni novinari vide zajednicu
i reflektuju je.
Te informacije daju moć.
Viđenje, znanje, razumevanje -
tako se donose dobre odluke.
Kada imate odlične lokalne novine,
imate novinare koji sede
na svakoj sednici gradskog veća.
Slušaju debate na državnom
nivou i u senatu.
I ona važna, ali priznajmo,
ponekad užasno dosadna saslušanja odbora.
(Smeh)
Novinari otkrivaju mane
i pogrešno zasnovane mere
i ti zakoni propadaju
jer je javnost dobro obaveštena.
Čitaoci idu na glasanje
i znaju dobre i loše strane
svake predložene mere,
jer su novinari uradili
teži deo posla umesto njih.
Još bolje,
istraživači su dokazali
da čitanje lokalnih novina
može da mobiliše 13 posto
neglasača da glasaju.
Trinaest posto.
(Aplauz)
Taj broj može promeniti
ishod mnogih izbora.
Kada nemate sjajne lokalne novine,
glasači su ostavljeni na cedilu,
zbunjeni,
pokušavaju da pogode
na osnovu pasusa pravnog žargona.
Prolaze manjkave mere.
Dobro osmišljene, ali veoma
tehničke mere propadaju.
Glasači su još više stranački nastrojeni.
Nedavna kampanja za guvernera Kolorada
imala je više kandidata
nego što iko može da zapamti.
Prethodnih godina,
novinari bi detaljno proverili,
ispitali činjenice,
uradili profile, ispitali
svakog kandidata, u lokalnim novinama.
"Denver Post" je dao sve od sebe.
Ali umesto ranijeg nivoa
rigoroznog izveštavanja i istraživanja,
javnost sve više mora da tumači
vašarske govore
i pametne promotivne kampanje,
sama za sebe.
Sa sadašnjim cenama reklama,
izbori se svode na novac.
Do kraja prvog kruga,
jedini kandidati koji su preostali
su bili najbogatiji
i najbolje finansirani.
Mnogi iskusni i kandidati vredni hvale
nikad nisu dobili šansu
jer kada se lokalne vesti gase,
čak su i važne trke dostupne
samo onima koji plate.
Da li je iznenađujuće
da je naš novi guverner
bio kandidat težak 300 miliona dolara?
Ili da biznismeni milijarderi
kao što su Donald Tramp ili Hauard Šulc
mogu da zgrabe političku scenu?
Mislim da Očevi osnivači SAD-a
nisu ovo imali na umu
kada su govorili
o slobodnim i fer izborima.
(Aplauz i ovacije)
Upravo zato ne možemo da se oslonimo
samo na velike nacionalne novine
kao što su "Žurnal", "Tajms" i "Post".
To su izuzetne novine,
i, bože, sada su nam potrebnije nego ikad.
Ali ne postoji svet
u kom one mogu da pokriju
sve izbore u svakom okrugu u zemlji.
Ne.
Redakcija koja najbolje može
da pokriva vaše lokalne izbore
trebalo bi da je vaša lokalna redakcija.
Ako imate sreće da je još uvek imate.
Kada se završi izborni dan,
sjajne lokalne novine su još uvek tu,
čekaju kao pas na straži.
Kada ih posmatraju,
političari imaju manje moći,
policija je pravednija prema ljudima,
čak se i ogromne korporacije
najlepše ponašaju.
Ovaj mehanizam koji nas je
generacijama informisao i vodio
više ne funkcioniše kao nekad.
Dobro znate kako izgleda
zatrovani nacionali diskurs,
kakva sprdnja razumne debate je postao.
To se dešava kada
se lokalne novine zatvore,
a zajednice širom zemlje
niko ne vidi i ne čuje.
Dok ne prepoznamo
da gašenje lokalnih novina
ima ozbiljne posledice po naše društvo,
ova situacija se neće popraviti.
Lokalna redakcija sa punim
osobljem nije profitabilna,
a u ovo vreme Gugla i Fejsbuka,
neće ni biti.
Ako su novine značajne
za našu demokratiju,
onda bi trebalo da ih plaćamo
kao da su važne za našu demokratiju.
(Aplauz i ovacije)
Ne možemo da stojimo i gledamo
kako nam uspavljuju pse čuvare.
Ne smemo da dopustimo
da još zajednica nestane u mraku.
Vreme je da razgovaramo
o opciji javnog finansiranja
pre nego što mediji nestanu,
a sa njima i naš veliki
eksperiment demokratije.
Potrebno nam je više od pobune.
Vreme je za revoluciju.
Hvala vam.
(Aplauz)