Sada, znam da bi moglo biti lako pomisliti da su mikrobi loši, posebno za novorođenčad, ali istraživanja su zapravo dokazala suprotno. Ali istina bi mogla biti malo složenija, ali je zapravo zanimljivija. Izgleda da trebamo mikrobe da bismo bili programirani za dobro zdravlje, ali ne samo bilo koje mikrobe, trebamo pravu kombinaciju. Najbolje uspijevamo s malim mikrobnim tijelima koja smo tijekom evolucije prilagodili za suživot. I pretpostavljam da vas neće iznenaditi da saznate kako počinjemo stjecati pravu kombinaciju odmah kod rođenja. Dobro, barem neki od nas steknu. Bebe rođene carskim rezom i bebe rođene vaginalno nisu iste kada se radi o mikrobiotskom početku života, i nakon rođenja postoji bezbroj različitih ranih životnih događanja i okolnosti koji dodatno podešavaju način razvijanja mikrobiote crijeva, kao što su lijekovi koji mogu biti propisani novorođenčadi ili majci, broj kućnih ljubimaca, braće i sestara u obitelji, kao i razina higijene kod kuće, i, u ovom slučaju, zapravo je bolje ako nije tako savršeno čisto cijelo vrijeme. I također prehrana, i majki i novorođenčadi. Svi ovi događaji i okolnosti igraju veliku ulogu u mikrobnom razvoju crijeva i to ima ogroman utjecaj na cjeloživotno zdravlje djeteta. I ovdje ne govorim o malim zdravstvenim implikacijama. Govorim o velikim stvarima. Mikrobi koje steknemo ili ne steknemo utječu na našu vjerojatnost razvijanja bolesti poput pretilosti, dijabetesa pa čak i nekih vrsta raka. Budući da su ovi rani životni događaji koje sam upravo navela takvi da ne možemo utjecati na njih, oni su neizbježni, na primjer, carski rezovi su izumljeni da spase živote, i rade to svakodnevno, i većina lijekova je propisana iz valjanog razloga, posebno za novorođenčad, i tako dalje. Zato trebamo naučiti kako zaštititi zdravlje ovih beba nakon pojave takvih ranih životnih događaja koji bi im mogli poremetiti mikrobiotski razvoj crijeva. Radim kao istraživačica i kao tehnička voditeljica zdravstvene ustanove za novorođenčad, i pitanje za koje pokušavam naći rješenje svaki dan na poslu, i isto pitanje koje namjeravam odgovoriti u ovom govoru je kako se možemo pobrinuti da sve bebe dobiju istu priliku za cjeloživotno zdravlje, bez obzira kako su rođene ili s kakvim se ranim životnim događajima susreću. Čini se kao plemenita stvar, zar ne? Sjajno. Pa odgonetnimo ovo. Za početak, sjećate li se kako sam rekla da nam treba prava kombinacija mikroba? Pa, da dobijemo pravu kombinaciju, moramo primiti te mikrobe koji nastanjuju naša tijela određenim redoslijedom. Možete to zamisliti kao kolonizacijski marš. Vrlo rani mikrobi koji prvi naseljavaju naša tijela mijenjaju okolinu u crijevu novorođenčeta tako da se sljedeći mikrobi mogu useliti, poput prvih osvajača dolaze prvi i postavljaju infrastrukturu za izgradnju drugih doseljenika. Sada, ako su djeca rođene carskim rezom, ta rana faza kolonizacije uveliko je izmijenjena, jer umjesto vaginalnih, fekalnih i kožnih bakterija majke, uglavnom samo bakterije kože dospiju do crijeva novorođenčadi. I to stavlja taj kolonizacijski marš u totalno drugačiji ton, i samo zato što je drugačije od toga na što smo se prilagodili tijekom evolucije, što bi kasnije moglo uzrokovati neke zdravstvene nedostatke za djecu rođenu carskim rezom. Ovdje možemo uzeti razvoj težine kao primjer. To se već pokazalo u nekoliko studija da je sastav mikrobiote crijeva povezan s težinom kao i vjerojatnost razvijanja bolesti poput dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti. Ali sada postoje neke naznake da biste već u ranom djetinjstvu mogli vidjeti u fekalnom uzorku djeteta neke mikrobe koji nedostaju kod tih pojedinaca koji će kasnije postati pretili ili prekomjerne težine. Također se pokazalo da bi ti isti mikrobi mogli nedostajati djeci koja su rođena carskim rezom ili koja su izložena velikim količinama antibiotika u ranom životu. I da nekako zatvorim ovu cjelinu, također se pokazalo u nekim istraživanjima da djeca rođena carskim rezom ili ako im je propisano mnogo, mnogo antibiotika u ranom životu, imat će veću vjerojatnost biti pretili ili imati prekomjernu težinu čak za 50 posto, što je puno. Sada, znam da biste u ovom trenutku mogli pomisliti da, o ne, upravo sam imala carski rez ili rođen sam carskim rezom ili moje dijete je uzimalo antibiotike. Ali želim da se ne brinete. Ako ti mikrobi nedostaju ili su izgubljeni iz bilo kojeg razloga, mogu se steći kasnije, ali dijete treba samo malo pomoći u tome. Jedna stvar za koju se zna da pomaže je dojenje. Majčino mlijeko je nekako čudesno: uz to što sadrži nutrijente za dijete, čini se da sadrži i hranu za dobre mikrobe. To je sjajno za dojeno dijete, ali svi znamo da nisu sva djeca dojena. Pa što možemo učiniti da osiguramo da bi i ta djeca koja nisu dojena mogla obnoviti razvoj svoje mikrobiote nakon susreta s tim razornim ranoživotnim događajima koji bi mogli poremetiti razvoj njihove mikrobiote crijeva? I sada dolazimo do dijela oko stvarnog rješenja. Istraživanje na ovom polju u posljednje vrijeme poduzelo je velike korake. Prvo, razumjelo se da ako neki mikrobi nedostaju, mogu se progutati. Dobre mikrobe, koji se mogu progutati, zovemo probioticima, i probiotici su ispitani u nekoliko kliničkih ispitivanja tijekom godina, također kod novorođenčadi, s velikim učincima, kao što je smanjivanje njihovog rizika od ekcema kasnije u životu. Sada, ostvarena je druga revolucija kada su istražitelji usmjerili pogled na majčino mlijeko. To je bilo logično, kao što sam već spomenula, već se znalo da dojenje podržava zdrav razvoj mikrobiote crijeva. U majčinom mlijeku postoje te čestice koje su pronađene već u 1930-ima, nazvane oligosaharidima ljudskog mlijeka, ali njihova funkcija je ostala misterija desetljećima i desetljećima nakon prvotnog otkrića. Bili su zaista zbunjujući za istraživače, ali su obilni u ljudskom mlijeku. Zapravo su treća po veličini skupina krutih tvari, ali nisu probavljivi od strane ljudi, pa ni od novorođenčadi. Pa zašto bi majke sintetizirale nešto u majčinom mlijeku, koristile svoje resurse da stave nešto tamo što novorođenče ne može iskoristiti? Obično priroda ne djeluje na takav način. Zar ne? Tako da je to bilo prilično otkriće kada je konačno shvaćeno koja je uloga ovih čestica, a to je da selektivno hrane mikrobe koji su najbolji za novorođenčad, i na taj način utječu na zdravlje novorođenčeta. Ima više od stotinu različitih HMO struktura i danas smo također u stanju sintetizirati neke od njih u laboratoriju, što nam omogućuje da ih pakiramo s probioticima za djecu i novorođenčad koja ih nisu u mogućnosti primiti iz majčinog mlijeka da obnove svoju mikrobiotu nakon susreta s razornim ranim životnim događajima. I to je rješenje. Kao istraživačica, u ovom trenutku moram reći da istraživanje na ovom polju još traje i još ima puno posla za napraviti. To je omiljena rečenica nama znanstvenicima. Ali poduzimamo korake prema sve boljem i boljem razumijevanju koji su ključni mikrobi koji nedostaju u raznim situacijama i koje HMO-e bismo trebali pakirati s kojim probioticima da pomognemo obnavljanju mikrobiote tog određenog djeteta u tom određenom slučaju. Ono što želim da zapamtite iz ovog govora je to, da, vaginalno rođena i dojena djeca imaju mikrobiotu kojoj smo se prilagodili evolucijom, ali u slučajevima u kojima to nije moguće, postoje sredstva za smanjivanje negativnih zdravstvenih posljedica. Na kraju, želim da zamislite svijet na neko vrijeme, svijet gdje bi postojao takav sustav zdravstvene zaštite da kad odvedete svoje dijete na zdravstveni pregled, da rutinski prate razvoj mikrobiote crijeva tog djeteta, i ako bi bili uočeni bilo kakvi poremećaji, proizvod izrađen po mjeri za obnovu mikrobiote bio bi propisan. Mislim, kako bi to bilo divno, ako bi nastanak bilo kojih kroničnih bolesti bio izuzetno rijedak radi preduhitrenog sustava zdravstvene zaštite? Možete li zamisliti takav svijet? Vjerujete li da bi takva vrsta budućnosti mogla biti moguća? Ja vjerujem. Ja vjerujem u tu budućnost i želim doprinijeti razvoju te budućnosti, u budućnosti u kojoj svako dijete ima jednako polazište u životu da bude programirano za cjeloživotno zdravlje. Hvala vam. (Pljesak)