Sada, znam da bi moglo biti lako pomisliti
da su mikrobi loši,
posebno za novorođenčad,
ali istraživanja su zapravo
dokazala suprotno.
Ali istina bi mogla biti malo složenija,
ali je zapravo zanimljivija.
Izgleda da trebamo mikrobe
da bismo bili programirani
za dobro zdravlje,
ali ne samo bilo koje mikrobe,
trebamo pravu kombinaciju.
Najbolje uspijevamo
s malim mikrobnim tijelima
koja smo tijekom evolucije
prilagodili za suživot.
I pretpostavljam da vas neće iznenaditi
da saznate kako počinjemo stjecati
pravu kombinaciju odmah kod rođenja.
Dobro, barem neki od nas steknu.
Bebe rođene carskim rezom
i bebe rođene vaginalno
nisu iste
kada se radi
o mikrobiotskom početku života,
i nakon rođenja postoji bezbroj
različitih ranih životnih događanja
i okolnosti
koji dodatno podešavaju način
razvijanja mikrobiote crijeva,
kao što su lijekovi koji mogu biti
propisani novorođenčadi ili majci,
broj kućnih ljubimaca,
braće i sestara u obitelji,
kao i razina higijene kod kuće,
i, u ovom slučaju, zapravo je bolje
ako nije tako savršeno
čisto cijelo vrijeme.
I također prehrana,
i majki i novorođenčadi.
Svi ovi događaji
i okolnosti igraju veliku ulogu
u mikrobnom razvoju crijeva
i to ima ogroman utjecaj
na cjeloživotno zdravlje djeteta.
I ovdje ne govorim
o malim zdravstvenim implikacijama.
Govorim o velikim stvarima.
Mikrobi koje steknemo ili ne steknemo
utječu na našu vjerojatnost razvijanja
bolesti poput pretilosti, dijabetesa
pa čak i nekih vrsta raka.
Budući da su ovi rani životni
događaji koje sam upravo navela
takvi da ne možemo utjecati na njih,
oni su neizbježni,
na primjer, carski rezovi
su izumljeni da spase živote,
i rade to svakodnevno,
i većina lijekova je propisana
iz valjanog razloga,
posebno za novorođenčad, i tako dalje.
Zato trebamo naučiti
kako zaštititi zdravlje ovih beba
nakon pojave
takvih ranih životnih događaja
koji bi im mogli poremetiti
mikrobiotski razvoj crijeva.
Radim kao istraživačica
i kao tehnička voditeljica
zdravstvene ustanove za novorođenčad,
i pitanje za koje pokušavam
naći rješenje svaki dan na poslu,
i isto pitanje koje namjeravam
odgovoriti u ovom govoru
je kako se možemo pobrinuti
da sve bebe dobiju istu priliku
za cjeloživotno zdravlje,
bez obzira kako su rođene ili s kakvim
se ranim životnim događajima susreću.
Čini se kao plemenita stvar, zar ne?
Sjajno.
Pa odgonetnimo ovo.
Za početak, sjećate li se kako sam rekla
da nam treba prava kombinacija mikroba?
Pa, da dobijemo pravu kombinaciju,
moramo primiti te mikrobe
koji nastanjuju naša tijela
određenim redoslijedom.
Možete to zamisliti
kao kolonizacijski marš.
Vrlo rani mikrobi
koji prvi naseljavaju naša tijela
mijenjaju okolinu u crijevu novorođenčeta
tako da se sljedeći mikrobi mogu useliti,
poput prvih osvajača
dolaze prvi i postavljaju infrastrukturu
za izgradnju drugih doseljenika.
Sada, ako su djeca rođene carskim rezom,
ta rana faza kolonizacije
uveliko je izmijenjena,
jer umjesto vaginalnih,
fekalnih i kožnih bakterija majke,
uglavnom samo bakterije kože
dospiju do crijeva novorođenčadi.
I to stavlja taj kolonizacijski marš
u totalno drugačiji ton,
i samo zato što je drugačije od toga na
što smo se prilagodili tijekom evolucije,
što bi kasnije moglo uzrokovati
neke zdravstvene nedostatke
za djecu rođenu carskim rezom.
Ovdje možemo uzeti razvoj težine
kao primjer.
To se već pokazalo u nekoliko studija
da je sastav mikrobiote crijeva
povezan s težinom
kao i vjerojatnost razvijanja bolesti
poput dijabetesa
ili kardiovaskularnih bolesti.
Ali sada postoje neke naznake
da biste već u ranom djetinjstvu mogli
vidjeti u fekalnom uzorku djeteta
neke mikrobe koji nedostaju
kod tih pojedinaca
koji će kasnije postati pretili
ili prekomjerne težine.
Također se pokazalo da bi ti isti mikrobi
mogli nedostajati djeci
koja su rođena carskim rezom
ili koja su izložena velikim količinama
antibiotika u ranom životu.
I da nekako zatvorim ovu cjelinu,
također se pokazalo u nekim istraživanjima
da djeca rođena carskim rezom
ili ako im je propisano mnogo,
mnogo antibiotika u ranom životu,
imat će veću vjerojatnost biti pretili ili
imati prekomjernu težinu čak za 50 posto,
što je puno.
Sada, znam da biste u ovom trenutku
mogli pomisliti
da, o ne, upravo sam imala carski rez
ili rođen sam carskim rezom
ili moje dijete je uzimalo antibiotike.
Ali želim da se ne brinete.
Ako ti mikrobi nedostaju
ili su izgubljeni iz bilo kojeg razloga,
mogu se steći kasnije,
ali dijete treba samo malo pomoći u tome.
Jedna stvar za koju se zna
da pomaže je dojenje.
Majčino mlijeko je nekako čudesno:
uz to što sadrži nutrijente za dijete,
čini se da sadrži i hranu
za dobre mikrobe.
To je sjajno za dojeno dijete,
ali svi znamo da nisu sva djeca dojena.
Pa što možemo učiniti da osiguramo
da bi i ta djeca koja nisu dojena
mogla obnoviti razvoj svoje mikrobiote
nakon susreta
s tim razornim ranoživotnim događajima
koji bi mogli poremetiti
razvoj njihove mikrobiote crijeva?
I sada dolazimo do dijela
oko stvarnog rješenja.
Istraživanje na ovom polju u posljednje
vrijeme poduzelo je velike korake.
Prvo, razumjelo se
da ako neki mikrobi nedostaju,
mogu se progutati.
Dobre mikrobe, koji se mogu
progutati, zovemo probioticima,
i probiotici su ispitani
u nekoliko kliničkih ispitivanja
tijekom godina,
također kod novorođenčadi,
s velikim učincima,
kao što je smanjivanje njihovog rizika
od ekcema kasnije u životu.
Sada, ostvarena je druga revolucija
kada su istražitelji usmjerili
pogled na majčino mlijeko.
To je bilo logično,
kao što sam već spomenula,
već se znalo da dojenje
podržava zdrav razvoj
mikrobiote crijeva.
U majčinom mlijeku postoje te čestice
koje su pronađene već u 1930-ima,
nazvane oligosaharidima ljudskog mlijeka,
ali njihova funkcija je ostala misterija
desetljećima i desetljećima
nakon prvotnog otkrića.
Bili su zaista zbunjujući za istraživače,
ali su obilni u ljudskom mlijeku.
Zapravo su treća po veličini
skupina krutih tvari,
ali nisu probavljivi
od strane ljudi, pa ni od novorođenčadi.
Pa zašto bi majke sintetizirale
nešto u majčinom mlijeku,
koristile svoje resurse
da stave nešto tamo
što novorođenče ne može iskoristiti?
Obično priroda ne djeluje na takav način.
Zar ne?
Tako da je to bilo prilično otkriće
kada je konačno shvaćeno
koja je uloga ovih čestica,
a to je da selektivno hrane mikrobe
koji su najbolji za novorođenčad,
i na taj način utječu
na zdravlje novorođenčeta.
Ima više od stotinu
različitih HMO struktura
i danas smo također u stanju
sintetizirati neke od njih u laboratoriju,
što nam omogućuje da ih pakiramo
s probioticima za djecu i novorođenčad
koja ih nisu u mogućnosti
primiti iz majčinog mlijeka
da obnove svoju mikrobiotu
nakon susreta s razornim
ranim životnim događajima.
I to je rješenje.
Kao istraživačica,
u ovom trenutku moram reći
da istraživanje na ovom polju još traje
i još ima puno posla za napraviti.
To je omiljena rečenica
nama znanstvenicima.
Ali poduzimamo korake prema
sve boljem i boljem razumijevanju
koji su ključni mikrobi
koji nedostaju u raznim situacijama
i koje HMO-e bismo trebali
pakirati s kojim probioticima
da pomognemo obnavljanju mikrobiote tog
određenog djeteta u tom određenom slučaju.
Ono što želim da zapamtite iz ovog govora
je to, da, vaginalno rođena
i dojena djeca imaju mikrobiotu
kojoj smo se prilagodili evolucijom,
ali u slučajevima u kojima to nije moguće,
postoje sredstva za smanjivanje
negativnih zdravstvenih posljedica.
Na kraju, želim da zamislite
svijet na neko vrijeme,
svijet gdje bi postojao
takav sustav zdravstvene zaštite
da kad odvedete svoje dijete
na zdravstveni pregled,
da rutinski prate razvoj
mikrobiote crijeva tog djeteta,
i ako bi bili uočeni
bilo kakvi poremećaji,
proizvod izrađen po mjeri
za obnovu mikrobiote
bio bi propisan.
Mislim, kako bi to bilo divno,
ako bi nastanak bilo kojih
kroničnih bolesti bio izuzetno rijedak
radi preduhitrenog
sustava zdravstvene zaštite?
Možete li zamisliti takav svijet?
Vjerujete li da bi takva vrsta
budućnosti mogla biti moguća?
Ja vjerujem.
Ja vjerujem u tu budućnost
i želim doprinijeti
razvoju te budućnosti,
u budućnosti u kojoj svako dijete
ima jednako polazište u životu
da bude programirano
za cjeloživotno zdravlje.
Hvala vam.
(Pljesak)