Kako novosti oblikuju način na koji vidimo svijet?

Ovo je svijet kako izgleda -- na osnovi njegove površine.

A ovo je kako novosti oblikuju svijet Amerikanca.

Ova karta -- (Pljesak) -- ova karta pokazuje broj sekundi£

koje su američke mreže i organizacije kabelskih novosti posvetile novim pričama,

po zemlji, u veljači 2007 -- samo prije godinu dana.

Ovo je mjesec kada je Sjeverna Koreja pristala demontirati svoja nuklearna postrojenja.

Bila je obilna poplava u Indoneziji.

A u Parizu, IPCC je objavio istraživanje potvrđujući čovjekov utjecaj na globalno zatopljenje.

Udio SAD-a u ukupno kreiranim vijestima je 79%.

Ako zanemarimo SAD i pogledamo preostalih 21%,

vidimo mnogo Iraka -- to je ova velika zelena stvar ovdje -- i malo ostalog.

Zajedno vijesti iz Rusije, Kine i Indije, na primjer, dosegle su samo1%.

A kada razmotrimo sve vijesti i uklonimo samo jednu,

ovo je kako bi svijet izgledao.

Koja je to bila vijest? Smrt Anne Nicole Smith.

Ova vijest je zasjenila sve zemlje osim Iraka,

i dobila 10 puta više reportaža od IPCC izvještaja.

I krug se nastavlja;

kao što svi znamo, Britney je postala ponovno popularna.

Dakle zašto ne čujemo više o svijetu?

Jedan od razloga je što su kanali koji kreiraju novosti smanjili broj ureda u inozemstvu na pola.

Osim mini-ureda od jedne osobe ABC-a u Nairobiju, New Delhiu i Mumbaiu,

nema informativnih ureda u cijeloj Africi, Indiji ili Južnoj Americi

-- mjestima koja su dom za više od dvije milijarde ljudi.

Stvarnost je kako je prenositi vijesti o Britney jeftinije.

I nedostatak svjetskih reportaža je utoliko više uznemiravajući

kada vidimo gdje ljudi odlaze po vijesti.

Lokalne televizijske kuće su postale brojne,

i nažalost posvećuju samo 12% svih priloga međunarodnim vijestima.

A što je s Internetom?

Najpopularnije stranice s novostima nisu značajnije bolje.

Prošle godine, Pew i Columbijska škola novinarstva su ispitivali 14,000 priloga

koji su se pojavili na naslovnoj strani Google newsa.

I oni su, u stvari, objavili iste 24 vijesti.

Slično, studija internetskog sadržaja je pokazala da su znatan dio novosti reportera iz SAD-a

prerađene priče AP novinske agencije i Reutersa,

i ne stavljaju ih u kontekst kako bi ljudi mogli razumjeti svoju povezanost s njima.

Tako da, ako stavimo zbrojimo, ovo bi nam moglo pomoći da objasnimo zašto današnji diplomirani student

kao i manje obrazovani Amerikanci

znaju manje o svijetu nego što su ljudi slični njima znali prije 20 godina.

I ako mislite da je to jednostavno zato što nismo zainteresirani,

bili biste u krivu.

Posljednjih godina, broj Amerikanaca koji kažu da temeljito prate globalne novosti većinu vremena

je narastao preko 50%.

Pravo pitanje je: je li ovaj iskrivljeni pogled na svijet ono što želimo Amerikancima

u našem međupovezanom svijetu?

Znam da možemo bolje.

I možemo li si priuštiti da to ne učinimo? Hvala vam.