1987. Tina Lord se našla u nezavidnoj situaciji. Ova sponzoruša se pobrinula da se uda za slatkog Corda Robertsa upravo prije nego li je naslijedio milijune. No kada je Cord saznao da Tina voli njegov novac koliko i njega, ostavio ju je. Cordova majka Maria je bila oduševljena dok se nisu ponovno spojili. Onda je Maria zaposlila Maxa Holdena da zavede Tinu i pobrinula se da Cord ne sazna da je Tina trudna s njim. Dakle Tina, još uvijek u braku, no misleći da ju Cord nije volio odleti u Argentinu s Maxom. Cord je napokon saznao što se događa i žurio je za njima, no bilo je prekasno. Tinu su već oteli, zavezali za splav i poslali preko vodopada. Pretpostavljeno je da su ona i dijete mrtvi. Cord je bio malo tužan, no odmah se vratio natrag u igru sa super pametnom arheologinjom zvanom Kate, i imali su divno vjenčanje sve dok Tina, koja se vratila iz mrtvih, nije utrčala u crkvu držeći dijete. "Stop!" povikala je. "Jesam li zakasnila? Cord, došla sam toliko daleko. Ovo je tvoj sin." I to, dame i gospodo, je kako je sapunica "One life to live" uvela ljubavnu priču koja je trajala 25 godina. (Smijeh) Ako ste ikada gledali sapunicu, znate da priče i likovi znaju biti preuveličani, veći od života, i ako ste obožavatelj, to preuveličavanje vam je zabavno, a ako niste, možda vam je melodramatično i plitko. Možda mislite da je gledanje sapunica gubitak vremena, da njihova veličina znači da su njihove poruke male ili nepostojeće. No, vjerujem da je obrnuto točno. Sapunice odražavaju život i to napuhano. Postoje prave lekcije koje možemo naučiti iz sapunica, a te lekcije su velike i pustolovne kao i priča bilo koje sapunice. Ja sam obožavateljica otkad sam s autobusne stanice trčala doma u drugom razredu, kako bih vidjela kraj vjenčanja Lukea i Laure, najvećem trenutku serije "General Hospital" u njenoj povijesti. (Pljesak) Možete zamisliti koliko sam voljela svojih osam godina kao asistent raspoređivanja uloga u "As the world turns" Moj posao je bio gledanje sapunica, čitanje scenarija sapunica i držanje audicija za likove u sapunicama. Dakle, znam o čemu pričam. (Smijeh) I da, sapunica i jesu veće od života, drama u velikim omjerima, no naši životi mogu biti ispunjeni jednakim intenzitetom i ulozi se mogu činiti upravo toliko dramatični. Kružimo kroz tragediju i sreću upravo kao i ovi likovi. Prelazimo pragove, borimo se s demonima i pronalazimo neočekivano spasenje, i ponavaljamo to opet i opet i opet, no kao u sapunicama, možemo okrenuti scenarij, što znači da možemo učiti od ovih likova koji se kreću poput bumbara, petljajući i zastranjujući u životu. Možemo iskoristiti te lekcije da izradimo vlastite životne priče. Sapunice nas uče da odgurnemo sumnju i vjerujemo u naš kapacitet za hrabrost, ranjivost, prilagodljivost i otpornost. Najvažnije, pokazuju nam da nikada nije kasno promijeniti svoju priču. S time, krenimo na prvu lekciju iz sapunica: Predaja nije opcija. (Smijeh) Erica Kane, u "All my children" je dnevna verzija Scarlett O'Hare, princeza s preuveličanom osobnom važnosti koja je duboko u sebi borbena i smiona. U njenih 41 godinu na TV-u, možda najslavnija scena je kada je sama u šumi odjednom lice u lice s grizlijem. Vikala je na medvjeda, "Ne možeš to učiniti! Razumiješ me? Ne možeš mi doći blizu! Ja sam Erica Kane, a ti si prljava zvijer!" (Smijeh) Naravno, medvjed je otišao, dakle ono što nas to uči je da su prepreke očekivane i možemo izabrati predati se ili boriti se. Tim Westergen iz Pandore zna ovo bolje nego većina. Možemo ga nazvati Ericom Kane iz Silicon Valleya. Tim i njegovi suosnivači su pokrenuli poduzeće s dva milijuna dolara budžeta. Ostali su bez novaca sljedeće godine. Puno poduzeća se preda u tom trenutku, no Tim se odlučio boriti. Iskoristio je sve kreditne kartice i nagomilao šesteroznamenkasti osobni dug i još uvijek nije bilo dovoljno. Tijekom dvije godine, svaka dva tjedna je stajao ispred svojih zaposlenika i tražio ih da žrtvuju svoje plaće, i vrijedilo je. Više od 50 ljudi je položilo 2 milijuna dolara, i sada, više od desetljeća kasnije, Pandora vrijedi milijarde. Kada vjerujete da postoji način oko ili kroz bilo što što vam stoji na putu, da predaja nije opcija, možete nadići ogromne prepreke. Što nas dovodi do lekcije iz sapunica broj dva: žrtvujte svoj ego i napustite kompleks superiornosti. Ovo je zastrašujuće. To je priznanje potrebe ili pogrešivosti. Možda čak i priznanje da nismo posebni koliko bismo htjeli. Stephanie Forrester iz "The bold and the beautiful" je mislila da je poprilično posebna. Mislila je da je toliko posebna da se nije trebala miješati s bagrom iz doline, i potrudila se da cura iz doline, Brook, zna to. No, nakon gotovo 25 godina epske borbe, Stephanie se razboljela i dopustila da joj Brook priđe. Pomire se, zakleti neprijatelji postaju srodne duše i Stephanie umire Brook na rukama. Ovdje možemo uzeti nešto. Ispustite svoj ego. Život nije o vama. O nama je i naša sposobnosti da iskusimo sreću i ljubav te ispravimo svoju realnost dolazi tek kad se učinimo ranjivima i prihvatimo odgovornost za naša djela i za naša nedjela, kao Howard Schulz, izvršni direktor Starbucksa. Nakon sjajnog uspjeha kao izvršni direktor Howard je odstupio 2000. i Starbucks se brzo raširio van granica zbog čega su cijene dionica pale. Howard se vratio u tim 2008., i jedna od prvih stvari koje je napravio je da se ispričao svih 180,000 zaposlenih. Ispričao se. Onda je pitao za pomoć, iskrenost i ideje zauzvrat. Sada je Starbucks udvostručio svoju vrijednost otkad se Howard vratio. Žrtvujte svoju želju da budete u pravu ili sigurni cijelo vrijeme. Nikome ne pomaže, najmanje vama. Žrtvujte svoj ego. Lekcija iz sapunica broj tri: evolucija je stvarna. Niste napravljeni da budete statični likovi. Na televiziji, statično znači dosadno, a dosadno znači da ste otpušteni. Likovi bi trebali rasti i razvijati se. Na televiziji, ove dinamične promjene mogu biti zbog teških prijelaza, posebno kada jedan lik glumi više osoba. Danas jedan glumac, sutra drugi. Ponovno traženje uloga se događa cijelo vrijeme u sapunicama. U zadnjih 20 godina, 4 drugačija glumca su glumila istu ulogu Carly Benson u "General hospital." Svako novo lice je pokrenulo promjenu u životu i osobnosti lika. Uvijek postoji esencijalni dio Carly, no lik i priča su se prilagođavale, tko god da ju je glumio. Evo što to znači za nas. Dok možda ne mijenjamo lica u našim životima, možemo evoluirati. Možemo odabrati nacrtati krug na podu oko naših nogu i ostati na mjestu, ili se možemo otvoriti prema mogućnostima kao Carly, koja je prešla iz medicinske sestre u vlasnicu hotela, ili kao Julia Child. Julia je bila špijun u drugom svjetskom ratu, kada je rat završio, udala se, preselila u Francusku, i iskušala se u školi kuhanja. Julia, njene knjige i TV emisije su promijenili način na koji Amerika kuha. Svi imamo moć da pokrenemo promjenu u svojem životu, da evoluiramo i prilagodimo se. Mi biramo, međutim ponekad život bira umjesto nas, i ne dobijamo upozorenje. Iznenađenje nas udari posred lica. Na podu ste, nemate zraka, i trebala vam oživljavanje. Dakle hvala Bogu na lekciji iz sapunica broj četiri: uskrsnuće je moguće. (Smijeh) (Pljesak) U 1983., Stefano DiMera iz "Days of our lives" umire of infarkta, no ne zapravo jer je u 1984. poginuo kad je njegov auto potonuo u luku, pa se ipak vratio 1985. s tumorom na mozgu. (Smijeh) Prije nego ga je tumor ubio, Marlena ga je upucala i srušio se s modne piste u svoju smrt. I tako se nastavljalo 30 godina. (Smijeh) Čak i kad smo vidjeli tijelo, znali smo bolje od toga. Zvao se Feniks s razlogom. A što to nama znači. Dok god je emisija u eteru, ili dok još dišete, ništa nije trajno. Uskrsnuće je moguće. Naravno, kao i u životu, sapunice na kraju dolaze do velikog finala. CBS je otkazao moju seriju "As the world turns" u prosincu 2009., i snimili smo zadnju epizodu u lipnju 2010. Bilo je to 6 mjeseci umiranja i vozila sam taj vlak ravno u planinu. I iako smo bili usred velike recesije a milijuni su se trudili naći posao, ja sam nekako mislila da će sve biti u redu. Pakirala sam djecu i stan u Brooklynu, i odselili smo kod svekra i svekrve u Alabami. (Smijeh) Tri mjeseca kasnije, ništa nije bilo u redu. Tada sam gledala zadnju epizodu kada se prikazivala, i shvatila sam da serija nije jedina žrtva. I ja sam bila. Bila sam nezaposlena i živjela na drugom katu kuće mojeg svekra i svekrve, i to je dovoljno da se bilo tko osjeća mrtvim iznutra. (Smijeh) No, znala sam da moja priča nije gotova, nije mogla biti gotova. Samo sam morala dotaknuti sve što sam ikada naučila iz sapunica. Morala sam biti hrabra kao Erica i odbiti se predati, pa sam svaki dan odlučila se boriti. Morala sam biti ranjiva kao Stephanie i žrtvovati svoj ego. Morala sam tražiti pomoć i previše puta u mnogo država. Morala sam biti prilagodljiva kao Carly i evoluirati svoje vještine, stanje uma i okolnosti, i morala sam biti otporna kao Stefano i uskrsnuti sebe i svoju karijeru kao feniks iz pepela. Na kraju sam dobila razgovor za posao. Nakon 15 godina u vijestima i zabavi, devet mjeseci nezaposlenosti i ovaj jedan razgovor, imala sam početnu ponudu za posao. Imala sam 37 godina i vratila sam se iz mrtvih. Svi ćemo doživjeti ono što se čini kao kraj, i možemo odabrati da postane početak. Kao Tina koja je čudesno preživjela pad s vodopada, i jer mrzim visiti na rubu litice, Tina i Cord su se rastali, ali su se ponovno vjenčali tri puta prije nego je serija prekinuta 2012. Zapamtite, dok god postoji dah u vašem tijelu, nije prekasno da promijenite priču. Hvala vam. (Pljesak)