1987. Tina Lord se našla u
nezavidnoj situaciji.
Ova sponzoruša se pobrinula da se uda
za slatkog Corda Robertsa
upravo prije nego li je naslijedio
milijune.
No kada je Cord saznao da Tina voli
njegov novac
koliko i njega,
ostavio ju je.
Cordova majka Maria je bila oduševljena
dok se nisu ponovno spojili.
Onda je Maria zaposlila Maxa Holdena da
zavede Tinu
i pobrinula se da Cord ne sazna da je Tina
trudna s njim.
Dakle Tina, još uvijek u braku, no
misleći da ju Cord nije volio
odleti u Argentinu s Maxom.
Cord je napokon saznao što se događa
i žurio je za njima, no bilo je prekasno.
Tinu su već oteli,
zavezali za splav i poslali preko
vodopada.
Pretpostavljeno je da su ona
i dijete mrtvi.
Cord je bio malo tužan,
no odmah se vratio natrag u igru
sa super pametnom arheologinjom
zvanom Kate,
i imali su divno vjenčanje
sve dok Tina, koja se vratila iz mrtvih,
nije utrčala u crkvu držeći dijete.
"Stop!" povikala je.
"Jesam li zakasnila?
Cord, došla sam toliko daleko.
Ovo je tvoj sin."
I to, dame i gospodo,
je kako je sapunica "One life to live"
uvela ljubavnu priču
koja je trajala 25 godina.
(Smijeh)
Ako ste ikada gledali sapunicu,
znate da priče i likovi znaju biti
preuveličani, veći od života,
i ako ste obožavatelj, to preuveličavanje
vam je zabavno,
a ako niste,
možda vam je melodramatično i
plitko.
Možda mislite da je gledanje sapunica
gubitak vremena,
da njihova veličina znači da su njihove
poruke male ili nepostojeće.
No, vjerujem da je obrnuto točno.
Sapunice odražavaju život i to napuhano.
Postoje prave lekcije koje možemo naučiti
iz sapunica,
a te lekcije su velike i pustolovne
kao i priča bilo koje sapunice.
Ja sam obožavateljica otkad sam s
autobusne stanice trčala doma u drugom
razredu, kako bih vidjela kraj vjenčanja
Lukea i Laure,
najvećem trenutku serije "General
Hospital" u njenoj povijesti.
(Pljesak)
Možete zamisliti koliko sam voljela
svojih osam godina
kao asistent raspoređivanja uloga u
"As the world turns"
Moj posao je bio gledanje sapunica,
čitanje scenarija sapunica
i držanje audicija za likove u sapunicama.
Dakle, znam o čemu pričam.
(Smijeh)
I da, sapunica i jesu
veće od života,
drama u velikim omjerima,
no naši životi mogu biti ispunjeni
jednakim intenzitetom
i ulozi se mogu činiti upravo toliko
dramatični.
Kružimo kroz tragediju i sreću
upravo kao i ovi likovi.
Prelazimo pragove, borimo se s demonima
i pronalazimo neočekivano spasenje,
i ponavaljamo to opet i opet i opet,
no kao u sapunicama, možemo
okrenuti scenarij,
što znači da možemo učiti od ovih likova
koji se kreću poput bumbara,
petljajući i zastranjujući u životu.
Možemo iskoristiti te lekcije
da izradimo vlastite životne priče.
Sapunice nas uče da odgurnemo sumnju
i vjerujemo u naš kapacitet
za hrabrost, ranjivost,
prilagodljivost i otpornost.
Najvažnije, pokazuju nam
da nikada nije kasno promijeniti
svoju priču.
S time, krenimo na prvu lekciju
iz sapunica:
Predaja nije opcija.
(Smijeh)
Erica Kane, u "All my children" je dnevna
verzija Scarlett O'Hare,
princeza s preuveličanom osobnom važnosti
koja je duboko u sebi borbena i smiona.
U njenih 41 godinu na TV-u, možda
najslavnija scena
je kada je sama u šumi
odjednom lice u lice s grizlijem.
Vikala je na medvjeda,
"Ne možeš to učiniti!
Razumiješ me?
Ne možeš mi doći blizu!
Ja sam Erica Kane,
a ti si prljava zvijer!"
(Smijeh)
Naravno, medvjed je otišao,
dakle ono što nas to uči
je da su prepreke očekivane
i možemo izabrati predati se
ili boriti se.
Tim Westergen iz Pandore zna ovo
bolje nego većina.
Možemo ga nazvati Ericom Kane
iz Silicon Valleya.
Tim i njegovi suosnivači su
pokrenuli poduzeće
s dva milijuna dolara budžeta.
Ostali su bez novaca sljedeće godine.
Puno poduzeća se preda u tom trenutku,
no Tim se odlučio boriti.
Iskoristio je sve kreditne kartice i
nagomilao šesteroznamenkasti osobni dug
i još uvijek nije bilo dovoljno.
Tijekom dvije godine, svaka dva tjedna je
stajao ispred svojih zaposlenika
i tražio ih da žrtvuju svoje plaće,
i vrijedilo je.
Više od 50 ljudi je položilo
2 milijuna dolara,
i sada, više od desetljeća kasnije,
Pandora vrijedi milijarde.
Kada vjerujete da postoji način
oko ili kroz bilo što što vam stoji
na putu,
da predaja nije opcija,
možete nadići ogromne prepreke.
Što nas dovodi do lekcije iz sapunica
broj dva:
žrtvujte svoj ego i napustite
kompleks superiornosti.
Ovo je zastrašujuće.
To je priznanje potrebe ili pogrešivosti.
Možda čak i priznanje da
nismo posebni koliko bismo htjeli.
Stephanie Forrester iz
"The bold and the beautiful"
je mislila da je poprilično posebna.
Mislila je da je toliko posebna
da se nije trebala miješati s
bagrom iz doline,
i potrudila se da cura iz doline, Brook,
zna to.
No, nakon gotovo 25 godina epske borbe,
Stephanie se razboljela i dopustila
da joj Brook priđe.
Pomire se,
zakleti neprijatelji postaju srodne duše
i Stephanie umire Brook na rukama.
Ovdje možemo uzeti nešto.
Ispustite svoj ego.
Život nije o vama.
O nama je
i naša sposobnosti da iskusimo sreću
i ljubav te ispravimo svoju realnost
dolazi tek kad se učinimo ranjivima
i prihvatimo odgovornost za naša djela
i za naša nedjela,
kao Howard Schulz, izvršni direktor
Starbucksa.
Nakon sjajnog uspjeha kao izvršni direktor
Howard je odstupio 2000.
i Starbucks se brzo raširio van granica
zbog čega su cijene dionica pale.
Howard se vratio u tim 2008.,
i jedna od prvih stvari koje je napravio
je da se ispričao svih 180,000 zaposlenih.
Ispričao se.
Onda je pitao za pomoć, iskrenost
i ideje zauzvrat.
Sada je Starbucks udvostručio
svoju vrijednost otkad se Howard vratio.
Žrtvujte svoju želju da budete u pravu
ili sigurni cijelo vrijeme.
Nikome ne pomaže, najmanje vama.
Žrtvujte svoj ego.
Lekcija iz sapunica broj tri:
evolucija je stvarna.
Niste napravljeni da budete
statični likovi.
Na televiziji, statično znači dosadno,
a dosadno znači da ste otpušteni.
Likovi bi trebali rasti i razvijati se.
Na televiziji, ove dinamične promjene
mogu biti zbog teških prijelaza,
posebno kada jedan lik glumi više osoba.
Danas jedan glumac,
sutra drugi.
Ponovno traženje uloga se događa
cijelo vrijeme u sapunicama.
U zadnjih 20 godina,
4 drugačija glumca su glumila
istu ulogu
Carly Benson u "General hospital."
Svako novo lice je pokrenulo promjenu
u životu i osobnosti lika.
Uvijek postoji esencijalni dio Carly,
no lik i priča su se prilagođavale, tko
god da ju je glumio.
Evo što to znači za nas.
Dok možda ne mijenjamo lica u našim
životima,
možemo evoluirati.
Možemo odabrati nacrtati krug na podu
oko naših nogu i ostati na mjestu,
ili se možemo otvoriti prema mogućnostima
kao Carly, koja je prešla iz medicinske
sestre u vlasnicu hotela,
ili kao Julia Child.
Julia je bila špijun u drugom svjetskom
ratu,
kada je rat završio, udala se,
preselila u Francusku,
i iskušala se u
školi kuhanja.
Julia, njene knjige i TV emisije su
promijenili način na koji Amerika kuha.
Svi imamo moć da pokrenemo
promjenu u svojem životu,
da evoluiramo i prilagodimo se.
Mi biramo,
međutim ponekad život bira umjesto nas,
i ne dobijamo upozorenje.
Iznenađenje nas udari posred lica.
Na podu ste, nemate zraka,
i trebala vam oživljavanje.
Dakle hvala Bogu na lekciji iz
sapunica broj četiri:
uskrsnuće je moguće.
(Smijeh)
(Pljesak)
U 1983., Stefano DiMera iz
"Days of our lives" umire of infarkta,
no ne zapravo jer je u 1984.
poginuo kad je njegov auto potonuo u luku,
pa se ipak vratio 1985. s
tumorom na mozgu.
(Smijeh)
Prije nego ga je tumor ubio,
Marlena ga je upucala i srušio se s
modne piste u svoju smrt.
I tako se nastavljalo 30 godina.
(Smijeh)
Čak i kad smo vidjeli tijelo,
znali smo bolje od toga.
Zvao se Feniks s razlogom.
A što to nama znači.
Dok god je emisija u eteru,
ili dok još dišete,
ništa nije trajno.
Uskrsnuće je moguće.
Naravno, kao i u životu,
sapunice na kraju dolaze do
velikog finala.
CBS je otkazao moju seriju
"As the world turns" u prosincu 2009.,
i snimili smo zadnju epizodu
u lipnju 2010.
Bilo je to 6 mjeseci umiranja
i vozila sam taj vlak ravno u planinu.
I iako smo bili usred velike recesije
a milijuni su se trudili naći posao,
ja sam nekako mislila da
će sve biti u redu.
Pakirala sam djecu i stan u Brooklynu,
i odselili smo kod svekra i svekrve
u Alabami.
(Smijeh)
Tri mjeseca kasnije,
ništa nije bilo u redu.
Tada sam gledala zadnju epizodu
kada se prikazivala,
i shvatila sam da serija
nije jedina žrtva.
I ja sam bila.
Bila sam nezaposlena
i živjela na drugom katu
kuće mojeg svekra i svekrve,
i to je dovoljno da se bilo tko
osjeća mrtvim iznutra.
(Smijeh)
No, znala sam da moja priča nije gotova,
nije mogla biti gotova.
Samo sam morala dotaknuti sve što sam
ikada naučila iz sapunica.
Morala sam biti hrabra kao Erica i
odbiti se predati,
pa sam svaki dan odlučila se boriti.
Morala sam biti ranjiva kao Stephanie
i žrtvovati svoj ego.
Morala sam tražiti pomoć i previše
puta u mnogo država.
Morala sam biti prilagodljiva kao Carly
i evoluirati svoje vještine,
stanje uma i okolnosti,
i morala sam biti otporna kao Stefano
i uskrsnuti sebe i svoju karijeru
kao feniks iz pepela.
Na kraju sam dobila razgovor za posao.
Nakon 15 godina u vijestima i zabavi,
devet mjeseci nezaposlenosti
i ovaj jedan razgovor,
imala sam početnu ponudu za posao.
Imala sam 37 godina
i vratila sam se iz mrtvih.
Svi ćemo doživjeti ono što se čini
kao kraj,
i možemo odabrati da postane početak.
Kao Tina koja je čudesno preživjela
pad s vodopada,
i jer mrzim visiti na rubu litice,
Tina i Cord su se rastali,
ali su se ponovno vjenčali tri puta prije
nego je serija prekinuta 2012.
Zapamtite,
dok god postoji dah u vašem tijelu,
nije prekasno da promijenite priču.
Hvala vam.
(Pljesak)