1
00:00:00,000 --> 00:00:03,000
Dakle 1995. je

2
00:00:03,000 --> 00:00:05,000
i ja sam na fakultetu,

3
00:00:05,000 --> 00:00:08,000
i idem s prijateljicom na putovanje

4
00:00:08,000 --> 00:00:10,000
od Providence, u Rhode Islandu

5
00:00:10,000 --> 00:00:12,000
do Portlanda, u Oregonu.

6
00:00:12,000 --> 00:00:15,000
Znate, mlade smo i nezaposlene,

7
00:00:15,000 --> 00:00:17,000
i cijelim putem idemo po sporednim cestama

8
00:00:17,000 --> 00:00:19,000
kroz prirodne rezervate

9
00:00:19,000 --> 00:00:22,000
i nacionalne parkove --

10
00:00:22,000 --> 00:00:25,000
zapravo najduža ruta kojom smo mogle ići.

11
00:00:26,000 --> 00:00:29,000
I tamo negdje usred Južne Dakote,

12
00:00:29,000 --> 00:00:32,000
okrenem se prijateljici

13
00:00:32,000 --> 00:00:34,000
i postavim joj pitanje

14
00:00:34,000 --> 00:00:36,000
koje me mučilo

15
00:00:36,000 --> 00:00:39,000
3.220 kilometara.

16
00:00:40,000 --> 00:00:44,000
"Kakav je to kineski znak koji stalno viđam kraj ceste?"

17
00:00:47,000 --> 00:00:51,000
Prijateljica me pogleda posve zbunjeno.

18
00:00:51,000 --> 00:00:53,000
Tu je gospodin u prvom redu

19
00:00:53,000 --> 00:00:56,000
koji me upravo gleda kao ona tada.

20
00:00:56,000 --> 00:00:59,000
(Smijeh)

21
00:00:59,000 --> 00:01:01,000
Kažem: "Znaš,

22
00:01:01,000 --> 00:01:03,000
svi oni znakovi koje viđamo

23
00:01:03,000 --> 00:01:06,000
s kineskim znakom na njima."

24
00:01:07,000 --> 00:01:10,000
U je samo buljila u mene na nekoliko trenutaka

25
00:01:10,000 --> 00:01:13,000
a onda je pukla,

26
00:01:13,000 --> 00:01:15,000
jer je shvatila o čemu govorim.

27
00:01:15,000 --> 00:01:18,000
A ono o čemu govorim je ovo.

28
00:01:18,000 --> 00:01:24,000
(Smijeh)

29
00:01:24,000 --> 00:01:28,000
Da, poznati kineski znak za prostor za piknik.

30
00:01:28,000 --> 00:01:30,000
(Smijeh)

31
00:01:30,000 --> 00:01:34,000
Provela sam posljednjih pet godina svog života

32
00:01:34,000 --> 00:01:36,000
misleći o situacijama

33
00:01:36,000 --> 00:01:39,000
upravo kao što je ova --

34
00:01:39,000 --> 00:01:41,000
zašto ponekad pogrešno razumijemo

35
00:01:41,000 --> 00:01:43,000
znakove oko nas,

36
00:01:43,000 --> 00:01:46,000
i kako se ponašamo kada se to dogodi,

37
00:01:46,000 --> 00:01:50,000
i što nam sve to može reći o ljudskoj prirodi.

38
00:01:50,000 --> 00:01:52,000
Drugim riječima, kao što ste čuli da je Chris rekao,

39
00:01:52,000 --> 00:01:54,000
provela sam posljednjih pet godina

40
00:01:54,000 --> 00:01:57,000
misleći na to kako je to kad smo u krivu.

41
00:01:57,000 --> 00:02:00,000
Mogli biste pomisliti kako je to čudan potez u karijeri,

42
00:02:00,000 --> 00:02:03,000
ali zapravo ima jednu veliku prednost:

43
00:02:03,000 --> 00:02:05,000
nema konkurencije.

44
00:02:05,000 --> 00:02:07,000
(Smijeh)

45
00:02:07,000 --> 00:02:10,000
Zapravo, većina nas učinit će sve što može

46
00:02:10,000 --> 00:02:13,000
da izbjegne razmišljati o tome da je u krivu

47
00:02:13,000 --> 00:02:15,000
ili barem da izbjegne razmišljati o mogućnosti

48
00:02:15,000 --> 00:02:17,000
da smo u krivu.

49
00:02:17,000 --> 00:02:19,000
Shvaćamo to kada je apstraktno.

50
00:02:19,000 --> 00:02:21,000
Svi mi znamo da svatko od nas u ovoj sobi čini pogreške.

51
00:02:22,000 --> 00:02:25,000
Ljudska je vrsta općenito pogrešiva -- u redu.

52
00:02:26,000 --> 00:02:29,000
Ali kad se radi o meni upravo sada

53
00:02:29,000 --> 00:02:31,000
o svim mojim uvjerenjima,

54
00:02:31,000 --> 00:02:34,000
ovdje u sadašnjosti,

55
00:02:34,000 --> 00:02:38,000
odjednom sva ta apstraktna priznanja o pogrešivosti

56
00:02:38,000 --> 00:02:41,000
padaju u vodu --

57
00:02:41,000 --> 00:02:44,000
i zapravo se ne mogu sjetiti ničega u vezi čega sam u krivu.

58
00:02:45,000 --> 00:02:48,000
Stvar je u tome da je sadašnjost tu gdje živimo.

59
00:02:48,000 --> 00:02:51,000
Idemo na sastanke u sadašnjem vremenu;

60
00:02:51,000 --> 00:02:53,000
idemo na obiteljske izlete u sadašnjem vremenu;

61
00:02:53,000 --> 00:02:57,000
idemo na izbore i glasamo u sadašnjem vremenu.

62
00:02:57,000 --> 00:03:00,000
Zapravo čini se da kroz život putujemo

63
00:03:00,000 --> 00:03:02,000
zarobljeni unutar mjehurića

64
00:03:02,000 --> 00:03:05,000
osjećaja da smo u svemu u pravu.

65
00:03:06,000 --> 00:03:08,000
Mislim da je to problem.

66
00:03:08,000 --> 00:03:11,000
Mislim da je to problem za svakog od nas pojedinačno

67
00:03:11,000 --> 00:03:14,000
u našem privatnom i profesionalnom životu

68
00:03:14,000 --> 00:03:17,000
i mislim kako je to problem za sve nas u cjelini kao kulturu.

69
00:03:17,000 --> 00:03:19,000
Stoga ono što želim učiniti danas

70
00:03:19,000 --> 00:03:22,000
je, kao prvo, govoriti o tome zašto zaglavimo

71
00:03:22,000 --> 00:03:24,000
unutar osjećaja ispravnosti.

72
00:03:24,000 --> 00:03:27,000
I drugo, zašto je to takav problem.

73
00:03:27,000 --> 00:03:29,000
I konačno, želim vas uvjeriti

74
00:03:29,000 --> 00:03:31,000
da je moguće

75
00:03:31,000 --> 00:03:33,000
izići iz tog osjećaja,

76
00:03:33,000 --> 00:03:35,000
i da, ako to možete učiniti,

77
00:03:35,000 --> 00:03:37,000
to je onda najveći

78
00:03:37,000 --> 00:03:40,000
moralni, intelektualni i kreativni skok koji možete učiniti.

79
00:03:42,000 --> 00:03:44,000
Pa zašto zaglavimo

80
00:03:44,000 --> 00:03:46,000
u tom osjećaju ispravnosti?

81
00:03:46,000 --> 00:03:49,000
Jedan razlog zapravo ima veze s osjećajem krivice.

82
00:03:49,000 --> 00:03:51,000
Dajte da vas štogod upitam --

83
00:03:51,000 --> 00:03:55,000
ili zapravo, dajte da priupitam vas koji ste bliže:

84
00:03:55,000 --> 00:03:58,000
Kakav je to osjećaj -- emotivno --

85
00:03:58,000 --> 00:04:01,000
kakav je to osjećaj biti u krivu?

86
00:04:01,000 --> 00:04:04,000
Strašno. Palčevi dolje.

87
00:04:04,000 --> 00:04:06,000
Posramljeno. OK, divno, dobro.

88
00:04:06,000 --> 00:04:08,000
Strašno, palčevi dolje, posramljeno --

89
00:04:08,000 --> 00:04:11,000
hvala vam, to su odlični odgovori,

90
00:04:11,000 --> 00:04:14,000
ali to su odgovori na drugo pitanje.

91
00:04:14,000 --> 00:04:16,000
Vi ste odgovorili na pitanje:

92
00:04:16,000 --> 00:04:19,000
Kakav je to osjećaj kad shvatite da ste u krivu?

93
00:04:19,000 --> 00:04:23,000
(Smijeh)

94
00:04:23,000 --> 00:04:26,000
Kada shvatite da ste u krivu, možete se osjećati ovako ali i potpuno drugačije, zar ne?

95
00:04:26,000 --> 00:04:29,000
Mislim, to može biti poražavajuće, može biti i poučno,

96
00:04:29,000 --> 00:04:31,000
može biti i prilično smiješno,

97
00:04:31,000 --> 00:04:34,000
kao moja glupa greška s kineskim znakom.

98
00:04:34,000 --> 00:04:37,000
Ali samo biti u krivu

99
00:04:37,000 --> 00:04:39,000
ne osjeća se poput nečega.

100
00:04:39,000 --> 00:04:42,000
Dat ću vam analogiju.

101
00:04:42,000 --> 00:04:44,000
Sjećate li se onog crtića

102
00:04:44,000 --> 00:04:46,000
s onim patetičnim kojotom

103
00:04:46,000 --> 00:04:48,000
koji uvijek lovi, ali nikad ne ulovi Pticu Trkačicu?

104
00:04:48,000 --> 00:04:51,000
U gotovo svakoj epizodi tog crtića,

105
00:04:51,000 --> 00:04:53,000
postoji trenutak gdje kojot lovi Pticu Trkačicu

106
00:04:53,000 --> 00:04:55,000
i Ptica otrči preko ruba litice,

107
00:04:55,000 --> 00:04:58,000
što je u redu, ona je ptica, može letjeti.

108
00:04:58,000 --> 00:05:02,000
Ali stvar je u tome da i kojot otrči za njom preko ruba litice.

109
00:05:02,000 --> 00:05:04,000
I ono što je smiješno --

110
00:05:04,000 --> 00:05:06,000
barem ako imate šest godina --

111
00:05:06,000 --> 00:05:08,000
ja da je to kojotu sasvim u redu.

112
00:05:08,000 --> 00:05:10,000
On trči i dalje --

113
00:05:10,000 --> 00:05:12,000
sve do trenutka dok ne pogleda dolje

114
00:05:12,000 --> 00:05:15,000
i shvati da je u zraku.

115
00:05:15,000 --> 00:05:18,000
I tada pada.

116
00:05:19,000 --> 00:05:21,000
Kada smo u krivu u vezi nečega --

117
00:05:21,000 --> 00:05:24,000
ne kada to shvatimo nego prije --

118
00:05:24,000 --> 00:05:27,000
mi smo kao taj kojot

119
00:05:27,000 --> 00:05:30,000
nakon što je otrčao preko ruba litice i prije nego pogleda dolje.

120
00:05:31,000 --> 00:05:34,000
Znate, već smo u krivu,

121
00:05:34,000 --> 00:05:36,000
već smo u nevolji,

122
00:05:36,000 --> 00:05:39,000
ali osjećamo kao da smo na čvrstom tlu.

123
00:05:40,000 --> 00:05:43,000
Trebala bih stoga ispraviti ono što sam maločas rekla.

124
00:05:43,000 --> 00:05:46,000
Kada smo u krivu to se osjeća,

125
00:05:46,000 --> 00:05:49,000
osjeća se kao da smo u pravu.

126
00:05:49,000 --> 00:05:52,000
(Smijeh)

127
00:05:52,000 --> 00:05:55,000
Dakle to je razlog, strukturni razlog,

128
00:05:55,000 --> 00:05:57,000
zašto zaglavimo unutar osjećaja ispravnosti.

129
00:05:57,000 --> 00:05:59,000
Zovem to sljepoća za pogrešku

130
00:05:59,000 --> 00:06:01,000
Većinu vremena,

131
00:06:01,000 --> 00:06:04,000
nemamo neki unutarnji pokazivač

132
00:06:04,000 --> 00:06:06,000
koji bi nam dao do znanja da smo u krivu u vezi nečega

133
00:06:06,000 --> 00:06:09,000
sve dok nije prekasno.

134
00:06:09,000 --> 00:06:12,000
No postoji još i drugi razlog zašto zaglavimo unutar tog osjećaja --

135
00:06:12,000 --> 00:06:14,000
a taj je kulturološki.

136
00:06:15,000 --> 00:06:18,000
Sjetite se nakratko osnovne škole.

137
00:06:18,000 --> 00:06:20,000
Sjedite u učionici

138
00:06:20,000 --> 00:06:23,000
i učitelj vam vraća rezultate kontrolne zadaće,

139
00:06:23,000 --> 00:06:25,000
i jedna izgleda ovako.

140
00:06:25,000 --> 00:06:27,000
Usput, nije moja.

141
00:06:27,000 --> 00:06:29,000
(Smijeh)

142
00:06:29,000 --> 00:06:32,000
U osnovnoj školi ste

143
00:06:32,000 --> 00:06:34,000
i točno znate što misliti

144
00:06:34,000 --> 00:06:37,000
o djetetu koje je dobilo ovaj papir.

145
00:06:37,000 --> 00:06:40,000
To je glupo dijete, ono koje radi nevolje,

146
00:06:40,000 --> 00:06:43,000
ono koje nikad ne napravi zadaću.

147
00:06:43,000 --> 00:06:46,000
Dakle, do vaše devete godine

148
00:06:46,000 --> 00:06:48,000
vi ste već naučili da su, kao prvo,

149
00:06:48,000 --> 00:06:50,000
ljudi koji štogod krivo shvate

150
00:06:50,000 --> 00:06:53,000
lijeni, neodgovorni tupavci --

151
00:06:53,000 --> 00:06:55,000
i kao drugo,

152
00:06:55,000 --> 00:06:57,000
put uspjeha u životu

153
00:06:57,000 --> 00:07:00,000
je nikada ne griješiti.

154
00:07:01,000 --> 00:07:05,000
Učimo ove stvarno loše lekcije vrlo dobro.

155
00:07:06,000 --> 00:07:08,000
I mnogi od nas -

156
00:07:08,000 --> 00:07:12,000
slutim, posebice mnogi od nas u ovoj prostoriji --

157
00:07:12,000 --> 00:07:14,000
nosili su se s njima tako da su postali

158
00:07:14,000 --> 00:07:16,000
savršeni mali odlikaši,

159
00:07:16,000 --> 00:07:19,000
perfekcionisti, nadareni.

160
00:07:19,000 --> 00:07:21,000
Zar ne,

161
00:07:21,000 --> 00:07:25,000
gospodine glavni financijski direktore, astrofizičaru, ultramaratonče?

162
00:07:25,000 --> 00:07:32,000
(Smijeh)

163
00:07:32,000 --> 00:07:36,000
Ispada da ste svi glavni financijski direktori, astrofizičari, ultramaratonci.

164
00:07:36,000 --> 00:07:38,000
OK, pa dobro.

165
00:07:38,000 --> 00:07:41,000
Osim što pošizimo

166
00:07:41,000 --> 00:07:43,000
zbog mogućnosti da smo u nečemu pogriješili.

167
00:07:43,000 --> 00:07:46,000
Jer prema ovome,

168
00:07:46,000 --> 00:07:48,000
ako u nečem pogriješimo

169
00:07:48,000 --> 00:07:51,000
znači da nešto nije u redu s nama.

170
00:07:51,000 --> 00:07:53,000
Pa zato inzistiramo na tome da smo u pravu

171
00:07:53,000 --> 00:07:55,000
jer se zbog toga osjećamo pametno i odgovorno,

172
00:07:55,000 --> 00:07:58,000
i savršeno, i sigurno.

173
00:07:59,000 --> 00:08:01,000
Ispričat ću vam priču.

174
00:08:01,000 --> 00:08:03,000
Prije nekoliko godina

175
00:08:03,000 --> 00:08:06,000
jedna je žena došla u Beth Israel Deaconess medicinski centar na operaciju.

176
00:08:06,000 --> 00:08:08,000
Beth Israel je u Bostonu.

177
00:08:08,000 --> 00:08:10,000
To je harvardova sveučilišna bolnica --

178
00:08:10,000 --> 00:08:12,000
i jedna od najboljih bolnica u zemlji.

179
00:08:12,000 --> 00:08:15,000
Žena ulazi i odvode je u operacijsku salu.

180
00:08:15,000 --> 00:08:17,000
Daju joj anesteziju, kirurg obavi svoj posao --

181
00:08:17,000 --> 00:08:20,000
zašije ju i pošalje u sobu za intenzivnu njegu.

182
00:08:20,000 --> 00:08:23,000
Čini se da je sve prošlo u redu.

183
00:08:23,000 --> 00:08:26,000
Ona se budi i pogleda dolje na sebe,

184
00:08:26,000 --> 00:08:30,000
i kaže: "Zašto je kriva strana mog tijela u zavojima?"

185
00:08:30,000 --> 00:08:33,000
Pa kriva strana njenog tijela je u zavojima

186
00:08:33,000 --> 00:08:35,000
zato što je kirurg izvršio ozbiljnu operaciju

187
00:08:35,000 --> 00:08:38,000
na njenoj lijevoj umjesto na desnoj nozi.

188
00:08:39,000 --> 00:08:42,000
Kada je zamjenik predsjednika za kvalitetu zdravstvene skrbi u bolnici Beth Israel

189
00:08:42,000 --> 00:08:45,000
govorio o ovom incidentu

190
00:08:45,000 --> 00:08:48,000
rekao je nešto vrlo zanimljivo.

191
00:08:48,000 --> 00:08:51,000
Rekao je: "Zbog nekog razloga

192
00:08:51,000 --> 00:08:53,000
kirurg je jednostavno osjećao

193
00:08:53,000 --> 00:08:55,000
da je na pravoj strani pacijenta."

194
00:08:55,000 --> 00:08:58,000
(Smijeh)

195
00:09:00,000 --> 00:09:02,000
Smisao ove priče

196
00:09:02,000 --> 00:09:05,000
je da prevelika vjera u osjećaj

197
00:09:05,000 --> 00:09:08,000
da smo na pravoj strani bilo čega

198
00:09:08,000 --> 00:09:11,000
može biti vrlo opasna.

199
00:09:11,000 --> 00:09:14,000
Taj unutarnji osjećaj ispravnosti

200
00:09:14,000 --> 00:09:16,000
kojeg svi tako često osjećamo

201
00:09:16,000 --> 00:09:18,000
nije pouzdan vodič

202
00:09:18,000 --> 00:09:21,000
za ono što se događa u vanjskom svijetu.

203
00:09:21,000 --> 00:09:23,000
I kad se ponašamo ovako

204
00:09:23,000 --> 00:09:27,000
i prestanemo propitivati mogućnost da smo možda u krivu,

205
00:09:27,000 --> 00:09:29,000
tada zaglavimo čineći stvari

206
00:09:29,000 --> 00:09:33,000
poput izlijevanja 757 milijuna litara nafte u Meksički zaljev,

207
00:09:33,000 --> 00:09:36,000
ili torpediramo globalnu ekonomiju.

208
00:09:37,000 --> 00:09:40,000
To je ogroman praktični problem.

209
00:09:40,000 --> 00:09:43,000
Ali također i ogroman društveni problem.

210
00:09:43,000 --> 00:09:47,000
Razmislite na trenutak o tome što znači osjećati da si u pravu.

211
00:09:47,000 --> 00:09:49,000
To znači da mislite da vaša uvjerenja

212
00:09:49,000 --> 00:09:52,000
savršeno odražavaju stvarnost.

213
00:09:52,000 --> 00:09:54,000
A kad se osjećate tako,

214
00:09:54,000 --> 00:09:56,000
imate problem koji treba riješiti,

215
00:09:56,000 --> 00:09:58,000
a taj je, kako objašnjavate

216
00:09:58,000 --> 00:10:01,000
sve one ljude koji se ne slažu s vama?

217
00:10:01,000 --> 00:10:04,000
Čini se da većina nas takve ljude objašnjava na jednak način,

218
00:10:04,000 --> 00:10:07,000
pribjegavajući nizu nesretnih pretpostavki.

219
00:10:08,000 --> 00:10:11,000
Prvo što činimo kad se netko ne slaže s nama

220
00:10:11,000 --> 00:10:14,000
je da pretpostavimo da su takvi ljudi neuki.

221
00:10:14,000 --> 00:10:16,000
Nemaju pristup do iste informacije kao mi

222
00:10:16,000 --> 00:10:19,000
pa kad velikodušno s njima podijelimo tu informaciju,

223
00:10:19,000 --> 00:10:22,000
oni će ugledati svjetlo i prijeći u našu ekipu.

224
00:10:22,000 --> 00:10:25,000
Kad to ne uspije,

225
00:10:25,000 --> 00:10:27,000
kad ispadne da ti ljudi raspolažu istim činjenicama kao i mi

226
00:10:27,000 --> 00:10:29,000
i da se i dalje ne slažu s nama

227
00:10:29,000 --> 00:10:31,000
tada krećemo na drugu pretpostavku

228
00:10:31,000 --> 00:10:33,000
koja je da su idioti.

229
00:10:33,000 --> 00:10:35,000
(Smijeh)

230
00:10:35,000 --> 00:10:37,000
Imaju sve prave dijelove slagalice,

231
00:10:37,000 --> 00:10:40,000
ali su preblesavi da ih ispravno sastave.

232
00:10:40,000 --> 00:10:42,000
A kada ni to ne upali,

233
00:10:42,000 --> 00:10:45,000
kad se ispostavi da ljudi koji se s nama ne slažu

234
00:10:45,000 --> 00:10:47,000
i imaju sve iste činjenice kao i mi

235
00:10:47,000 --> 00:10:50,000
i zapravo su vrlo pametni,

236
00:10:50,000 --> 00:10:53,000
tada krećemo na treću pretpostavku:

237
00:10:53,000 --> 00:10:56,000
oni znaju istinu

238
00:10:56,000 --> 00:10:58,000
ali je namjerno iskrivljavaju

239
00:10:58,000 --> 00:11:01,000
za vlastite zlonamjerne svrhe.

240
00:11:02,000 --> 00:11:04,000
Pa to je katastrofa.

241
00:11:04,000 --> 00:11:07,000
Ta privrženost našoj ispravnosti

242
00:11:07,000 --> 00:11:09,000
drži nas podalje od sprječavanja pogrešaka

243
00:11:09,000 --> 00:11:11,000
kada je to zaista potrebno

244
00:11:11,000 --> 00:11:14,000
i uzrokuje grozno ponašanje jednih prema drugima.

245
00:11:15,000 --> 00:11:17,000
Meni najčudnije

246
00:11:17,000 --> 00:11:20,000
i najtragičnije u vezi toga

247
00:11:20,000 --> 00:11:24,000
je da promašuje bit ljudskosti.

248
00:11:24,000 --> 00:11:26,000
To je kao da želimo zamisliti

249
00:11:26,000 --> 00:11:29,000
da su naši umovi samo savršeno providni prozori

250
00:11:29,000 --> 00:11:31,000
i mi samo gledamo kroz njih

251
00:11:31,000 --> 00:11:34,000
i opisujemo svijet kao što se odvija.

252
00:11:34,000 --> 00:11:36,000
I želimo da svi drugi gledaju kroz taj isti prozor

253
00:11:36,000 --> 00:11:38,000
i vide upravo istu stvar.

254
00:11:38,000 --> 00:11:40,000
To nije istina,

255
00:11:40,000 --> 00:11:43,000
a kad bi i bila, život bi bio iznimno dosadan.

256
00:11:43,000 --> 00:11:46,000
Čudo vašeg uma

257
00:11:46,000 --> 00:11:49,000
nije da vidite svijet kakav on jest.

258
00:11:50,000 --> 00:11:53,000
Nego da vidite svijet kakav nije.

259
00:11:54,000 --> 00:11:56,000
Možemo upamtiti prošlost,

260
00:11:56,000 --> 00:11:59,000
možemo razmišljati o budućnosti,

261
00:11:59,000 --> 00:12:01,000
i zamišljati kako je to

262
00:12:01,000 --> 00:12:04,000
biti neka druga osoba na nekom drugom mjestu.

263
00:12:04,000 --> 00:12:06,000
I svi mi to radimo malo drugačije

264
00:12:06,000 --> 00:12:08,000
i zato svi možemo gledati isto zvjezdano nebo

265
00:12:08,000 --> 00:12:10,000
i vidjeti ovo

266
00:12:10,000 --> 00:12:12,000
i ovo također

267
00:12:12,000 --> 00:12:15,000
a i ovo.

268
00:12:15,000 --> 00:12:18,000
I da, zbog toga neke stvari pogrešno shvaćamo.

269
00:12:19,000 --> 00:12:21,000
Prije 1.200 godina Descartes je rekao poznatu rečenicu

270
00:12:21,000 --> 00:12:23,000
"Mislim, dakle jesam,"

271
00:12:23,000 --> 00:12:25,000
ovaj tip, Sveti Augustin, sjeo je

272
00:12:25,000 --> 00:12:28,000
i napisao " Fallor ergo sum" --

273
00:12:28,000 --> 00:12:32,000
"Griješim, dakle jesam."

274
00:12:32,000 --> 00:12:34,000
Augustin je razumio

275
00:12:34,000 --> 00:12:36,000
da naša sposobnost da zabrljamo

276
00:12:36,000 --> 00:12:38,000
nije neka vrsta sramotnog defekta

277
00:12:38,000 --> 00:12:40,000
u ljudskom sustavu,

278
00:12:40,000 --> 00:12:43,000
nešto što možemo iskorijeniti ili pobijediti.

279
00:12:43,000 --> 00:12:46,000
Ona je temelj onoga što jesmo.

280
00:12:46,000 --> 00:12:48,000
Zato što za razliku od Boga

281
00:12:48,000 --> 00:12:51,000
mi ne znamo što se doista događa vani.

282
00:12:51,000 --> 00:12:54,000
I za razliku od svih drugih životinja

283
00:12:54,000 --> 00:12:58,000
mi smo opsjednuti pokušajima da shvatimo.

284
00:12:58,000 --> 00:13:00,000
Za mene, ta opsjednutost

285
00:13:00,000 --> 00:13:02,000
je izvor i korijen

286
00:13:02,000 --> 00:13:05,000
sve naše produktivnosti i kreativnosti.

287
00:13:05,000 --> 00:13:08,000
Prošle godine, zbog različitih razloga,

288
00:13:08,000 --> 00:13:10,000
slušala sam mnoge epizode

289
00:13:10,000 --> 00:13:12,000
emisije Javnog radija "This American Life".

290
00:13:12,000 --> 00:13:15,000
I tako slušam ja i slušam,

291
00:13:15,000 --> 00:13:18,000
i u nekom sam trenutku počela osjećati

292
00:13:18,000 --> 00:13:21,000
kao da su sve priče o ljudima koji su u krivu.

293
00:13:22,000 --> 00:13:24,000
I moja je prva misao bila,

294
00:13:24,000 --> 00:13:26,000
"Izgubila sam.

295
00:13:26,000 --> 00:13:28,000
Postala sam luda, greškama opsjednuta žena.

296
00:13:28,000 --> 00:13:30,000
Zamišljam to posvuda,"

297
00:13:30,000 --> 00:13:32,000
što se i dogodilo.

298
00:13:32,000 --> 00:13:34,000
Ali nekoliko mjeseci poslije

299
00:13:34,000 --> 00:13:36,000
imala sam priliku intervjuirati Ira Glassa, voditelja emisije.

300
00:13:36,000 --> 00:13:38,000
I spomenula sam mu to

301
00:13:38,000 --> 00:13:41,000
i on mi reče: "Zapravo, to je istina."

302
00:13:41,000 --> 00:13:43,000
"Zapravo", reče,

303
00:13:43,000 --> 00:13:45,000
"ekipa se šali

304
00:13:45,000 --> 00:13:47,000
da baš svaka epizoda našeg šoua

305
00:13:47,000 --> 00:13:50,000
ima istu skrivenu temu.

306
00:13:50,000 --> 00:13:52,000
A ta skrivena tema je:

307
00:13:52,000 --> 00:13:55,000
'Mislio sam da će se dogoditi nešto

308
00:13:55,000 --> 00:13:58,000
a dogodilo se nešto drugo umjesto toga.'

309
00:13:58,000 --> 00:14:01,000
"U biti", kaže Ira Glass, "mi to trebamo."

310
00:14:01,000 --> 00:14:03,000
"Trebamo te trenutke

311
00:14:03,000 --> 00:14:05,000
iznenađenja, i preokrete, i pogrešnosti

312
00:14:05,000 --> 00:14:07,000
da bi te priče imale uspjeh."

313
00:14:07,000 --> 00:14:09,000
A mi ostali, publika,

314
00:14:09,000 --> 00:14:12,000
kao slušatelji, kao čitatelji

315
00:14:12,000 --> 00:14:14,000
mi gutamo takve priče.

316
00:14:14,000 --> 00:14:17,000
Volimo zaplete radnji

317
00:14:17,000 --> 00:14:20,000
i lažne tragove, i neočekivane završetke.

318
00:14:20,000 --> 00:14:23,000
Kada je riječ o našim pričama,

319
00:14:23,000 --> 00:14:26,000
volimo biti u krivu.

320
00:14:26,000 --> 00:14:28,000
Ali, znate, naše su priče ovakve

321
00:14:28,000 --> 00:14:31,000
jer su naši životi takvi.

322
00:14:31,000 --> 00:14:34,000
Mislimo da će se dogoditi jedno

323
00:14:34,000 --> 00:14:37,000
a umjesto toga dogodi se nešto drugo.

324
00:14:37,000 --> 00:14:39,000
George Bush je mislio da će napasti Irak,

325
00:14:39,000 --> 00:14:41,000
pronaći gomilu oružja za masovno uništenje,

326
00:14:41,000 --> 00:14:44,000
osloboditi narod i uvesti demokraciju na Bliski Istok.

327
00:14:45,000 --> 00:14:47,000
A umjesto toga dogodilo se nešto drugo.

328
00:14:48,000 --> 00:14:50,000
I Hosni Mubarak

329
00:14:50,000 --> 00:14:52,000
je mislio da će biti diktator Egipta do kraja života,

330
00:14:52,000 --> 00:14:54,000
sve dok ne bude prestar ili prebolestan

331
00:14:54,000 --> 00:14:57,000
i dok ne bude mogao prenijeti vlast na svog sina.

332
00:14:57,000 --> 00:15:00,000
I umjesto toga dogodilo se nešto drugo.

333
00:15:01,000 --> 00:15:03,000
I možda ste vi mislili

334
00:15:03,000 --> 00:15:05,000
da ćete odrasti i vjenčati se sa starom ljubavi iz školskih dana

335
00:15:05,000 --> 00:15:08,000
i vratiti se u rodni grad i zajedno odgojiti mnogo djece.

336
00:15:09,000 --> 00:15:12,000
I dogodilo se nešto drugo umjesto toga.

337
00:15:12,000 --> 00:15:14,000
I moram vam reći

338
00:15:14,000 --> 00:15:16,000
da sam mislila da pišem izuzetno glupu knjigu

339
00:15:16,000 --> 00:15:18,000
o temi koju svi mrze

340
00:15:18,000 --> 00:15:21,000
za publiku koja nikad neće postojati.

341
00:15:21,000 --> 00:15:23,000
I umjesto toga dogodilo se nešto drugo.

342
00:15:23,000 --> 00:15:25,000
(Smijeh)

343
00:15:25,000 --> 00:15:27,000
Mislim, to je život.

344
00:15:27,000 --> 00:15:29,000
U dobru i zlu,

345
00:15:29,000 --> 00:15:32,000
mi stvaramo te nevjerojatne priče

346
00:15:32,000 --> 00:15:34,000
o svijetu oko nas,

347
00:15:34,000 --> 00:15:37,000
a onda se svijet okrene i zadivi nas.

348
00:15:40,000 --> 00:15:43,000
Bez uvrede, ali cijela ova konferencija

349
00:15:43,000 --> 00:15:45,000
je nevjerojatan spomenik

350
00:15:45,000 --> 00:15:47,000
našeg kapaciteta da stvari odu ukrivo.

351
00:15:47,000 --> 00:15:49,000
Proveli smo cijeli tjedan

352
00:15:49,000 --> 00:15:51,000
govoreći o inovacijama i napretku,

353
00:15:51,000 --> 00:15:53,000
i poboljšanjima,

354
00:15:53,000 --> 00:15:56,000
ali znate zašto trebamo sve te inovacije,

355
00:15:56,000 --> 00:15:58,000
i napredak, i poboljšanja?

356
00:15:58,000 --> 00:16:00,000
Zato što pola od toga

357
00:16:00,000 --> 00:16:03,000
što je najzbunjujuće i najrevolucionarnije --

358
00:16:03,000 --> 00:16:05,000
TED 1998. --

359
00:16:05,000 --> 00:16:07,000
eh.

360
00:16:07,000 --> 00:16:11,000
(Smijeh)

361
00:16:11,000 --> 00:16:13,000
Nije baš ispalo tako kako smo zamišljali, zar ne?

362
00:16:13,000 --> 00:16:15,000
(Smijeh)

363
00:16:15,000 --> 00:16:18,000
Gdje je moje leteće odijelo, Chris?

364
00:16:18,000 --> 00:16:22,000
(Smijeh)

365
00:16:22,000 --> 00:16:27,000
(Pljesak)

366
00:16:27,000 --> 00:16:30,000
I evo nas opet.

367
00:16:30,000 --> 00:16:32,000
I tako to ide.

368
00:16:32,000 --> 00:16:34,000
Lansiramo neku drugu ideju.

369
00:16:34,000 --> 00:16:37,000
Ispričamo neku drugu priču.

370
00:16:37,000 --> 00:16:40,000
Održimo drugu konferenciju.

371
00:16:40,000 --> 00:16:42,000
Tema ove je,

372
00:16:42,000 --> 00:16:44,000
kao što ste dosad čuli već sedam milijuna puta,

373
00:16:44,000 --> 00:16:46,000
je ponovno otkrivanje čuda.

374
00:16:46,000 --> 00:16:48,000
I za mene to znači,

375
00:16:48,000 --> 00:16:51,000
ako stvarno želite ponovno otkriti čudo

376
00:16:51,000 --> 00:16:53,000
morate izići

377
00:16:53,000 --> 00:16:59,000
iz tog malenog, strašnog mjesta ispravnosti

378
00:16:59,000 --> 00:17:02,000
i pogledati uokolo jedni u druge

379
00:17:02,000 --> 00:17:05,000
i pogledati u prostranstvo

380
00:17:05,000 --> 00:17:08,000
i složenost, i misterij

381
00:17:08,000 --> 00:17:11,000
univerzuma

382
00:17:11,000 --> 00:17:14,000
i biti u stanju reći:

383
00:17:14,000 --> 00:17:18,000
"Vau, ne znam.

384
00:17:18,000 --> 00:17:20,000
Možda sam u krivu."

385
00:17:20,000 --> 00:17:22,000
Hvala.

386
00:17:22,000 --> 00:17:25,000
(Pljesak)

387
00:17:25,000 --> 00:17:27,000
Hvala vam.

388
00:17:27,000 --> 00:17:30,000
(Pljesak)