U našoj kulturi imamo tendenciju
da seks posmatramo kao nešto
što je važnije muškarcima nego ženama.
Ali to nije istina.
Ono što je istina je da je žene
često više sramota da pričaju o tome.
Više od polovine žena tiho pati
od neke vrste seksualne disfunkcije.
Dosta smo slušali o jazu u orgazmu.
To je nešto slično jazu u platama,
samo malo lepljivije...
(Smeh)
Heteroseksualne žene
obično dostižu vrhunac
prilikom seksa u manje od 60 procenata.
Muškarci dostižu vrhunac u 90 posto
slučajeva prilikom seksa.
Kako bi rešili problem,
ženama se prodaju pogrešni lekovi,
testoteronske kreme...
čak i netestirane genitalne injekcije.
Stvar je u tome da ženska seksualnost
ne može da se popravi pilulama.
Zato što ona nije pokvarena,
već samo pogrešno protumačena.
Naša kultura ima iskrivljenu
i medicinski neispravnu sliku
ženske seksualnosti
i to već vekovima unazad.
Ako više od polovine žena
ima neki seksualni problem,
možda naše viđenje seksualnosti
nije primenljivo kod žena.
Potrebno nam je jasnije razumevanje
kako žene u stvari funcionišu.
Ja sam novinarka
i nedavno sam napisala knjigu
o tome kako naše shvatanje
ženske seksualnosti evoluira.
Seksualnost je, sama po sebi definisana
u vreme kada su muškarci vladali naukom.
Muški naučnici su pokušali
da vide žensko telo
kroz njihov iskrivljen pogled.
Mogli su jednostavno da pitaju žene
o njihovom iskustvu.
Umesto toga, oni su ispitivali žensko telo
kao da je to neka strana teritorija.
Čak i danas raspravljamo
o postojanju ženske ejakulacije i G-tačke
kao da govorimo
o vanzemaljcima ili NLO-ima.
„Da li stvarno postoje?”
(Smeh)
Sve ovo se duplira kada je reč o LGBT
zajednici i ženskoj seksualnosti,
koja je omražena
i izbrisana na određeni način.
Nepoznavanje ženskog tela
se proteže vekovima.
Sve od početaka moderne medicine.
Prebacite svoj um u 16. vek,
vreme naučne revolucije u Evropi.
Ljudi sa idejama su rušili stare dogme.
Pravili su teleskope
kako bi gledali ka zvezdama.
Napredovali smo...
ponekad.
Vidite, očevi anatomije...
a kažem „očevi” zato što,
budimo iskreni, sve su bili tipovi -
su prčkali između ženskih nogu
pokušavajući da klasifikuju ono što vide.
Nisu bili baš sigurni
šta da rade sa klitorisom.
Izgleda da nije imao nikakve veze
sa pravljenjem beba.
Vodeći anatom toga vremena, izjavio je
da je to verovatno
neka vrsta anomalije u vidu izrasline -
(Smeh)
i da je svaka žena, koja je ima
verovatno hermafrodit.
To je otišlo toliko daleko da su roditelji
ponekad odsecali klitoris svojim ćerkama
ako bi procenili da je prevelik.
Tako je.
Nešto što mi danas smatramo
sakaćenjem ženskih genitalija,
je nešto što je praktikovano
na Zapadu sve do 20. veka,
Morate se zapitati:
ako su baš toliko bili
zbunjeni ženskim telom,
zašto jednostavno
nisu pitali žene za malo pomoći?
Verovatno mislite: „To je sve prošlost.
Danas je drugačije.
Žene imaju sve.
Imaju kontraceptivnu pilulu,
imaju seksting, Tinder
i kristale za intimne delove tela”.
(Smeh)
Mora da je situacija sada bolja.
Uprkos tome, medicinsko nepoznavanje
ženskog tela se nastavlja.
Koliko vas prepoznaje šta je ovo?
Ovo je celovita struktura klitorisa.
Mi mislimo da je klitoris kao zrno graška,
a u stvarnosti on ima produžetak
koji je duboko u telu.
Veći njegov deo nalazi se pod kožom.
Sadrži skoro jednaku količinu
erekcijskog tkiva kao i penis.
Divan je, zar ne?
Liči pomalo na labuda.
(Smeh)
Ovo je skulptura umetnice Sofije Voles
i deo je njenog projekta „Kliteratura”.
(Smeh)
Ona smatra
da nam treba više „kliterature”,
i to je istina,
s obzirom da su ova struktura
istraživači mapirali u 3-D
tek 2009. godine.
To se desilo nakon što smo završili
mapiranje celokupnog ljudskog genoma.
(Smeh)
Ovo neznanje ima
stvarne životne posledice.
U medicinskom dnevniku iz 2005. godine,
Dr Helen O'Konol, urolog,
je upozorila svoje kolege
da ova struktura ne može da se nađe
nigde u osnovnim medicinskim časopisisma -
priručnicima
kao što je „Grejova Anatomija”.
Ovo bi moglo da ima
ozbiljne posledice za hirurgiju.
Zapamtite ovo.
Gospodo,
zamislite da ste u opasnosti
da izgubite svoj penis
zato što doktori nisu baš sigurni
gde se on nalazi
ili kako izgleda.
Potpuno očekivano,
mnoge žene takođe nisu baš upoznate
sa anatomijom svojih genitalija.
Ne možete ih baš ni kriviti.
Klitoris često nedostaje i na mnogim
dijagramima iz seksualnog obrazovanja.
Žene osećaju da njihova kultura, najblaže
rečeno gleda zbunjeno na njihova tela,
a u najgorem slučaj,
sa prezirom i gađenjem.
Mnoge žene i danas smatraju svoje
genitalije prljavim ili neadekvatnim.
Sve češće porede svoju stidnicu
sa onim malim koje vide u pornografiji.
To je jedan od razloga zbog koga je
labioplastika postala toliko popularna
kod žena i tinejdžerki.
Neki ljudi misle
da je ovo nebitan problem.
Dok sam pisala knjigu,
bila sam na nekoj zabavi
i neko je rekao: „Nije li seksualnost
nebitan problem?
Zar se žene širom sveta
ne bave mnogo važnijim problemima?”
Naravno da se bave.
Ali ja smatram da je nagon da se seks
učini nebitnim, takođe deo problema.
Živimo u kulturi
koja je očigledno opsednuta seksom.
Koristimo ga da bi prodali sve i svašta.
Govorimo ženama
da je najvažnije izgledati seksi.
Ali ono što u stvari radimo
je omalovažavanje seksa.
Mi ga svodimo na bledu senku
onoga što seks u stvari jeste.
Seks je više od čina.
Pričala sam sa dr Lori Broto,
psihologom koja leči
seksualne poremećaje kod žena.
uključujući i one koje
su preživele neku traumu.
Ona tvrdi da stotine žena koje viđa
ponavljaju jednu te istu stvar.
One kažu: „Ne osećam se kompletna.”
Osećaju kao da su izgubile vezu
sa svojim partnerom i samom sobom.
Šta je onda seks?
Definisali smo čin seksa
kao linearan proces,
orjentisan postizanju cilja.
To je nešto što počinje sa požudom,
nastavlja se petingom
i ima srećan završetak.
Samo što ga mnoge žene
ne doživljavaju tako.
Za njih je to više kružni
nego linearan proces.
Ovo je novi model
uzbuđenja i želja kod žena,
koji je razvila dr Rozmari Bason.
On govori o mnogo čemu,
uključujući i činjenicu da žene mogu
započeti čin iz brojnih razloga
a ne samo želje,
npr radoznalost.
Mogu imati jedan ili više vrhunaca,
ili zadovoljstvo bez vrhunca.
Sve opcije su normalne.
Neki ljudi postaju pobornici
šire definicije seksualnosti.
Bilo da se deklarišete kao muškarac,
žena ili nijedno od polova,
seks je u stvari naš odnos prema čulima.
Reč je o usporavnju,
slušanju tela,
fokusiranju na sadašnji momenat.
Reč je o našem
celokupnom zdravlju i dobrobiti.
Drugim rečima,
seks u svojoj osnovi nije skrnava,
već sveta stvar.
To je jedan od razloga zbog koga žene
danas redefinišu svoju seksualnost.
Pitaju se: Šta za mene predstavlja seks?
Eksperimentišu sa praksama koje su manje
okrenute srećnom završetku -
a više osećaju celovitosti.
Isprobavaju duhovne seksualne vežbe -
radionice masturbacije -
čak snimaju i svoje porno filmove
u čast različitosti stvarnih tela.
Za sve one koji još uvek smatraju
ovo nevažnim problemom, razmislite:
razumevanje svog tela
je od presudnog značaja
za ogroman problem
seksualnog obrazovanja i pristanka.
Znajući u dubini duše
kakav dodir vam prija,
koji pritisak, koja brzina, kontekst,
bolje možete prepoznati
koji dodir je pogrešan
i imati samopouzdanje da to izgovorite.
Ovde nije reč o tome da žene
imaju više seksa ili bolji seks.
Niti o tome da se osigura da žene imaju
isti broj orgazama kao muškarci.
Reč je o prihvatanju sebe
i svog jedinstvenog iskustva.
O tome da vi postanete ekspert svog tela.
O definisanju zadovoljstva
pod vašim uslovima.
Ako to znači da ste najsretniji bez seksa,
i to je u redu.
Ako definišemo seks kao deo
opšteg zdravlja i dobrobiti,
onda je podrška ženama i devojkama
da ga u potpunosti poseduju
najznačajniji korak ka jednakosti.
Ja smatram da bi svet bio bolji,
ne samo za žene,
nego za sve.
Hvala vam.
(Aplauz)