Hteo bih da počnem jednim misaonim eksperimentom. Zamislite da ste otišli 4000 godina u budućnost. Civilizacija kakvu poznajemo prestala je da postoji - nema knjiga ni električnih uređaja, ni Fejzbuka ni Tvitera. Sve znanje o engleskom jeziku i alfabetu je izgubljeno. Sada zamislite arheologe koji kopaju po kršu nekog našeg grada. Na šta mogu naići? Možda na nekoliko pravougaonih komada plastike na kojima su neki čudni simboli. Možda na neke kružne komade metala. Možda na neke cilindrične posude na kojima su neki simboli. I možda jedan arheolog odmah postane slavan kada otkrije - zakopane negde u brdima Severne Amerike -- masivne verzije ovih simbola. Zapitajmo se šta takvi artefakti mogu da kažu o nama ljudima za 4000 godina? Ovo nije hipotetičko pitanje. Zapravo, ovo je upravo pitanje s kojim se suočavamo kada pokušamo da shvatimo civilizaciju Doline Inda koja je postojala pre 4000 godina. Indska civilizacija je živela otprilike u vreme mnogo poznatije egipatske i mesopotamijske, ali je zapravo bila mnogo veća od te dve civilizacije. Prostirala se na provršini od otprilike milion kilometara kvadratnih, na prostoru današnjeg Pakistana, severozapadne Indije i delova Avganistana i Irana. S obzirom na to da je bila jako velika, možda očekujete da je imala jako moćne vladare, kraljeve i ogromne spomenike koji su veličali te moćne kraljeve. Zapravo, arheolozi nisu otkrili ništa od pomenutog. Pronašli su male figure, poput ovih. Ovo je primer jedne takve figure. Ovo je, očigledno, samo replika. Ali, ko je ova osoba? Neki kralj? Bog? Sveštenik? Ili možda neka obična osoba poput vas ili mene? Ne znamo. Ali, indski narod je za sobom ostavio artefakte sa natpisima. Ne baš plastične komade. već kamene pečate, bakarne pločice, grnčariju i, začuđujuće, jednu veliku tablu sa znakovima, koja ja pronađena zakopana kod kapije jednog grada. Ne znamo da li na njoj piše Holivud, ili čak Bolivud u ovom slučaju. U stvari, mi čak ne znamo ni šta piše na bilo kom od ovih predmeta i to zato što indsko pismo nije dešifrovano. Ne znamo šta znači nijedan od ovih znakova. Ovi znakovi se najčešće nalaze na pečatima. Tamo gore vidite jedan takav predmet. To je četvrtast predmet sa životinjom nalik na jednoroga. To je jedno stvarno prelepo umetničko delo. I, šta mislite koliki je taj predmet? Možda ovoliki? Ili ovoliki? Sad ću vam pokazati. Evo replike jednog takvog pečata. Veličine je otprilike 2,5 sa 2,5 cm - prilično je mali. I, čemu je on služio? Znamo da su korišćeni za pečatiranje glinenih pločica koje su kačene za svežnjeve robe koja se slala s jednog mesta na drugo. Znate kako izgledaju tovarni listovi koje dobijete na kutiji FedEks pošte? Ovi pečati su korišteni za pravljenje takvih tovarnih listova. Možda se pitate šta se na ovim predmetima nalazi u pogledu teksta. Možda piše ime pošiljaoca ili neke informacije o robi koja se šalje s jednog mesta na drugo - ne znamo. Moramo da dešifrujemo pismo kako bismo odgovorili na to pitanje. Dešifrovanje pisma nije obična intelektualna zagonetka, nego je to postalo pitanje koje je dubinski upleteno u političku i kulturnu istoriju južne Azije. Zapravo, ovo pismo je postalo svojevrsno bojno polje između tri različite grupe ljudi. Prva je grupa ljudi koji su toliko strastveni u svojim uverenjima da indsko pismo uopšte i nije jezik. Oni veruju da su simboli jako slični simbolima na saobraćajnim znacima ili amblemima štitova. Druga grupa ljudi veruje da je indsko pismo jedan indo-evropski jezik. Ako pogledate kartu današnje Indije videćete da većina jezika koji se govore u severnoj Indiji pripada indo-evropskoj porodici jezika. Tako da neki ljudi veruju da je indsko pismo prastari indo-evropski jezik poput sanskrita. Poslednja grupa ljudi veruje da je indski narod predak naroda koji danas žive u južnoj Indiji. Ovi ljudi veruju da indsko pismo predstavlja prastari oblik dravidske porodice jezika, koja je porodica jezika kojima se danas govori u većem delu Indije. Zagovornici ove teorije ukazuju na grupicu ljudi na severu koji govore dravidski jezik, zapravo, u blizini Avganistana, i kažu da se možda nekada u prošlosti dravidskim jezicima govorilo širom Indije, što navodi na pomisao da je indska civilizacija možda takođe dravidska. Koja od ovih hipoteza može biti tačna? Ne znamo, ali, ako bi se ovo pismo dešifrovalo, možda biste mogli da odgovorite na ovo pitanje. Ali dešifrovanje ovog pisma je veoma zahtevan posao. Kao prvo, nemamo "kamen iz Rozete". Ne mislim na program za učenje jezika; nego mislim na prastari artefakt na kome se nalazi isti tekst: jedan poznat i jedan nepoznat. Takav artefakt za indsko pismo nemamo. Štaviše, ne znamo čak ni kojim su jezikom oni govorili. I što je još gore, većina tekstova koje imamo su jako kratki. Kao što sam vam pokazao, oni su obično na ovakvim pečatima koji su vrlo, vrlo mali. Uzevši u obzir ove značajne prepreke, možemo se zapitati i brinuti da li ćemo ikada uspeti da dešifrujemo indsko pismo. U ostatku mog govora ispričaću vam kako sam naučio da prestanem da brinem i da zavolim izazove koji se javljaju uz indsko pismo. Ja sam opčinjen indskim pismom još od kada sam u udžbeniku u srednjoj školi pročitao o njemu. A zašto sam bio opčinjen? Zato što je to poslednje veliko nedešifrovano pismo antičkog sveta Karijera me je odvela put računarske neuronauke tako da u svakodnevnom poslu pravim računarske simulacije mozga ne bih li shvatio kako mozak predviđa, kako mozak odlučuje, kako mozak uči, itd. Ali, 2007. godine put mi se ponovo ukrstio sa indskim pismom. Tada sam bio u Indiji i pružila mi se sjajna prilika da upoznam neke indijske naučnike koji su koristili računarske simulacije kako bi analizirali indsko pismo. I tako sam tada shvatio da postoji šansa da sarađujem sa tim naučnicima te sam tu priliku ugrabio. Hteo bih da opišem neke rezultate na koje smo naišli. Ili, još bolje, hajde da ih zajedno dešifrujemo. Jeste li spremni? Prvo što treba da uradite kada imate nedešifrovan tekst je da probate da odredite smer pisanja. Ovo su dva teksta sa znakovima. Možete li mi reći da li je smer pisanja s desna na levo, ili s leva na desno? Daću vam malo vremena. Dobro. S desna na levo, koliko vas? Dobro. S leva na desno? Skoro 50 prema 50. Dobro. Odgovor je: ako pogledate levu stranu oba teksta, primetićete da su znakovi zbijeni da je pisaru pre 4000 godina, kada je pisao s desna na levo, nestalo prostora. I zato je morao da zbije znakove. Jedan znak je takođe ispod teksta na vrhu. Ovo ukazuje da je smer pisanja verovatno s desna na levo, i to je jedna od prvih stvari koje znamo - da je smer pisanja ključan faktor jezičkih pisama. A indsko pismo sada ima ovu ključnu karakteristiku. Koje druge karakteristike jezika ima ovaj tekst? Jezici imaju šablone. Ako vam navedem slovo P i tražim da predvidite naredno slovo, šta mislite koje će to slovo biti? Većina vas je rekla I, što je tačno. Ako bih vam tražio da predvidite još jedno slovo, šta mislite koje bi to slovo bilo? Ima više opcija. Npr. T. Može biti V. Može biti K, ali svakako ne Đ, NJ ili U, zar ne? Indsko pismo takođe ima slične šablone. Dosta tekstova počinje ovim znakom u obliku dijamanta. Njega obično prati ovaj znak u obliku navodnika. Ovo je vrlo slično primeru sa P i I. Ovaj znak obično prate ovi znakovi u obliku ribe i neki drugi znakovi ali nikad ovi drugi znakovi na dnu. Štaviše, neki znakovi se često javljaju na kraju tekstova, kao ovaj znak u obliku tegle, a ovaj znak, u stvari, je znak koji se najčešće javlja u indskom pismu. Na osnovu ovih šablona, imali smo sledeću ideju. Ideja je bila da se koristi računar koji bi naučio ove šablone. te smo postojeće tekstove prebacili u računar. Računar je sastavio statistički model simbola koji se javljaju zajedno i koji simboli slede jedni druge. Uzevši u obzir ovaj računarski model, možemo da ga testiramo postavljajući pitanja. Možemo namerno brisati neke znakove i možemo mu tražiti da predviti znakove koji nedostaju. Evo nekih primera. Ovo se može smatrati možda najstarijom igrom kola sreće. Otkrili smo da je računar bio uspešan u 75% slučajeva predviđanja ispravnog znaka. U ostalim slučajevima je obično drugi ili treći pogodak bio ispravan. Postoji i praktična primena ovog konkretnog postupka. Mnogo tekstova je oštećeno. Evo primera jednog takvog teksta. Računarski model možemo iskoristiti da upotpunimo ovaj tekst i predvidimo najbliži pogodak. Evo primera predviđenog znaka. Ovo može biti vrlo korisno dok pokušavamo da dešifrujemo pismo stvaranjem mnogo više podataka koje možemo da analiziramo. Evo šta možemo uraditi s tim računarskim modelom. Zamislite da majmun sedi za tastaturom. Iz toga se mogu dobiti nasumične skupine ovakvih slova. Za takav nasumični skup slova kaže se da ima vrlo visoku entropiju. To je termin iz fizike i teorije informacija. Ali, zamislite da je to običan nasumični skup slova. Koliko vas je nekad prosulo kafu na tastaturu? Verovatno vam se javio problem zaglavljene tipke -- u suštini, isto slovo koje se neprestano ponavlja. Za ovakav niz se kaže da ima vrlo nisku entropiju zato što uopšte ne postoje varijacije. Jezik, s druge strane, ima srednji nivo entropije; nije ni previše rigidan niti je previše nasumičan. A šta je sa indskim pismom? Ovo je grafik koji prikazuje entropije jednog čitavog niza. Na samom vrhu je ravnomerno slučajan niz, koji je nasumična skupina slova - i, zanimljivo, tu je i niz iz genoma ljudskog DNK i instrumentalne muzike. Oba niza su vrlo, vrlo fleksibilna i zato se oni nalaze u visokom rasponu. Na nižem kraju skale vidite rigidan niz, niz svih A, i vidite i računarski program. U ovom slučaju, na programskom jeziku fortran, koji poštuje vrlo stroga pravila. Jezička pisma su na sredini skale. A šta je sa indskim pismom? Otkrili smo da indsko pismo zapravo potpada unutar raspona tih jezičkih pisama. Kada je to otkriće prvi put objavljeno bilo je vrlo kontroverzno. Bilo je ljudi koji su podigli hajku i nisu uopšte verovali da je indsko pismo jezik. Čak sam dobijao i preteća pisma. Studenti su mi rekli da ozbiljno razmislim o traženju zaštite. Ko bi i pomislio da dešifrovanje može biti opasno zanimanje? Šta ovo otkriće zapravo znači? Znači da indsko pismo ima jednu važnu karakteristiku jezika. Tako da, kao što kaže stara izreka, ako izgleda kao jezičko pismo i ako se ponaša kao jezičko pismo onda možda u rukama stvarno imamo jezičko pismo. Koji su drugi dokazi da indsko pismo možda sadrži neki jezik? Zapravo, jezička pisma mogu da sadrže više jezika Npr. ovo je jedna ista rečenica koja je zapisana na engleskom i holandskom, pri čemu su korišćena ista alfabetska slova. Ako ne znate holandski nego samo engleski, i ako vam kažem neke reči na holandskom, reći ćete mi da te reči sadrže neke veoma neobične šablone. Neke stvari nisu u redu i reći ćete da te reči verovatno nisu engleske. Ista stvar se događa sa indskim jezikom. Računar je našao da nekoliko tekstova - od kojih su dva ovde prikazana - imaju vrlo neobične šablone. Tako npr. u prvom tekstu imamo dva znaka u obliku tegle. Ovaj znak se najčešće javlja u indskom pismu, i jedino se u ovom tekstu javlja u paru. Zašto je to tako? Vratili smo se i pogledali gde su ovi tekstovi pronađeni i ispostavilo se da su pronađeni vrlo, vrlo daleko od Doline Inda. Pronađeni su u današnjem Iraku i Iranu. A zašto su pronađeni baš tamo? Nisam vam rekao da je indski narod bio vrlo, vrlo preduzimljiv. Trgovali su sa ljudima koji su bili veoma udaljeni od područja u kome su živeli, i, u ovom slučaju, plovili su morem čak do Mesopotamije - današnjeg Iraka. Čini se da se ovde desilo to da su indski trgovci koristili ovo pismo da pišu stranim jezikom. Isto kao u našem primeru sa engleskim i holandskim. To bi objasnilo te čudne šablone koji se vrlo razlikuju od šablona u tekstu koji je nađen u Dolini Inda. Ovo navodi na zaključak da se isto pismo, indsko pismo, može koristiti u pisanju različitih jezika. Dosadašnji rezultati ukazuju na zaključak da indsko pismo verovatno jeste jezik. Ako jeste, kako da onda čitamo znakove? To nam je sledeći veliki izazov. Primetićete da su mnogi simboli nalik na slike ljudi, insekata, riba, ptica. Mnoga antička pisma koriste princip rebusa, koji koristi slike koje predstavljaju reči. Npr. evo jedne reči. [eng. belief - verovanje] Možete li da je zapišete pomoću slika? Daću vam nekoliko sekundi. Jeste li uspeli? Dobro. Odlično. Evo mog rešenja. Može se koristiti slika pčele [BEE] koju sledi slika lista [LEAF] i to je "belief", je l' tako? Postoje i druga rešenja. U slučaju indskog pisma, problem je obrnut. Treba da se otkriju zvuci svake ove sličice tako da čitav niz ima smisla. Isto kao kod osmosmerke, samo što je ovo majka svih osmosmerki, zato što je ulog za njeno rešavanje jako visok. Moje kolege, Iravatam Mahadevan i Asko Parpola, napravili su određen pomak u rešavanju ovog problema. I daću vam kratak primer Parpolinog rada. Evo jednog vrlo kratkog teksta. Sadrži sedam vertikalnih linija iza kojih je ovaj znak nalik na ribu. I treba da spomenem da su ovi pečati korišteni za pečatiranje glinenih pločica koje su bile zakačene za svežnjeve robe, tako da je vrlo verovatno da su te pločice, ili bar neke od njih, sadržale imena trgovaca. Ispostavilo se da u Indiji postoji duga tradicija imena zasnovanih na horoskopskim znacima i sazvežđima koja su bila na nebu u trenutku rođenja. U dravidskim jezicima, reč za ribu je "meen", i ona zvuči isto kao reč koja označava zvezdu. I tako sedam zvezda bi moglo označavati "elu meen", što je dravidska reč za sazvežđe Veliki medved. Slično tome, postoji drugi niz od šest zvezda koji se prevodi kao "aru meen", što je starodravidski naziv za zvezdano jato Plejade. I konačno, postoje i druge kombinacije, poput ovog znaka u obliku ribe sa nekakvim krovom odgore. To se može prevesti kao "mey meen", što je starodravidski naziv za planetu Saturn. Ovo je bilo vrlo uzbudljivo. Izgleda kao da smo na tragu nečeg. Ali, da li ovo dokazuje da ovi pečati sadrže dravidska imena zasnovana na planetama i sazvežđima? Još uvek ne. Nemamo način da potvrdimo ova tumačenja, ali, ako sve više ovih tumačenja počnu da imaju smisla, i ako se ispostavi da sve duži nizovi budu tačni, onda ćemo znati da smo na dobrom putu. Danas, možemo da napišemo reč kao što je TED koristeći egipatske hijeroglife i klinasto pismo zato što je i jedno i drugo dešifrovano u devetnaestom veku. Dešifrovanje ova dva pisma omogućilo je da nam se njihove civilizacije neposredno obrate. Maje su nam se obratile u dvadesetom veku, ali je indska civilizacija još uvek nema. Zašto bi nas bilo briga? Indska civilizacija ne pripada samo južnim i severnim Indijcima ili Pakistancima; ona pripada svima nama. To su naši preci - i vaši i moji. Oni su ostali nemi zbog pukog slučaja tokom istorije. Ako dešifrujemo ovo pismo, omogućili bismo im da nam se ponovo obrate. Šta bi nam mogli reći? Šta bismo mogli saznati o njima? O nama? Jedva čekam da saznam. Hvala. (Aplauz)