Hteo bih da počnem jednim
misaonim eksperimentom.
Zamislite da ste otišli
4000 godina u budućnost.
Civilizacija kakvu poznajemo
prestala je da postoji -
nema knjiga
ni električnih uređaja,
ni Fejzbuka ni Tvitera.
Sve znanje o engleskom
jeziku i alfabetu
je izgubljeno.
Sada zamislite arheologe
koji kopaju po kršu
nekog našeg grada.
Na šta mogu naići?
Možda na nekoliko pravougaonih
komada plastike
na kojima su neki
čudni simboli.
Možda na neke kružne
komade metala.
Možda na neke
cilindrične posude
na kojima su neki simboli.
I možda jedan arheolog
odmah postane slavan
kada otkrije -
zakopane negde u brdima
Severne Amerike --
masivne verzije ovih simbola.
Zapitajmo se
šta takvi artefakti
mogu da kažu o nama
ljudima za 4000 godina?
Ovo nije hipotetičko pitanje.
Zapravo, ovo je upravo pitanje
s kojim se suočavamo
kada pokušamo da shvatimo
civilizaciju Doline Inda
koja je postojala pre 4000 godina.
Indska civilizacija je živela
otprilike u vreme
mnogo poznatije egipatske
i mesopotamijske,
ali je zapravo bila mnogo veća
od te dve civilizacije.
Prostirala se na provršini
od otprilike milion
kilometara kvadratnih,
na prostoru današnjeg Pakistana,
severozapadne Indije
i delova Avganistana i Irana.
S obzirom na to
da je bila jako velika,
možda očekujete da je imala
jako moćne vladare, kraljeve
i ogromne spomenike koji su
veličali te moćne kraljeve.
Zapravo,
arheolozi nisu otkrili
ništa od pomenutog.
Pronašli su male figure,
poput ovih.
Ovo je primer jedne
takve figure.
Ovo je, očigledno,
samo replika.
Ali, ko je ova osoba?
Neki kralj? Bog?
Sveštenik?
Ili možda
neka obična osoba
poput vas ili mene?
Ne znamo.
Ali, indski narod je za sobom
ostavio artefakte sa natpisima.
Ne baš plastične komade.
već kamene pečate,
bakarne pločice,
grnčariju i, začuđujuće,
jednu veliku
tablu sa znakovima,
koja ja pronađena zakopana
kod kapije jednog grada.
Ne znamo da li
na njoj piše Holivud,
ili čak Bolivud u ovom slučaju.
U stvari, mi čak ne znamo ni
šta piše na bilo kom
od ovih predmeta
i to zato što indsko pismo
nije dešifrovano.
Ne znamo šta znači
nijedan od ovih znakova.
Ovi znakovi se najčešće
nalaze na pečatima.
Tamo gore vidite
jedan takav predmet.
To je četvrtast predmet
sa životinjom nalik na jednoroga.
To je jedno stvarno
prelepo umetničko delo.
I, šta mislite
koliki je taj predmet?
Možda ovoliki?
Ili ovoliki?
Sad ću vam pokazati.
Evo replike jednog
takvog pečata.
Veličine je otprilike
2,5 sa 2,5 cm -
prilično je mali.
I, čemu je on služio?
Znamo da su korišćeni
za pečatiranje glinenih pločica
koje su kačene za svežnjeve robe
koja se slala s jednog mesta na drugo.
Znate kako izgledaju tovarni listovi
koje dobijete na kutiji FedEks pošte?
Ovi pečati su korišteni za
pravljenje takvih tovarnih listova.
Možda se pitate šta se
na ovim predmetima
nalazi u pogledu teksta.
Možda piše ime pošiljaoca
ili neke informacije
o robi koja se šalje
s jednog mesta na drugo
- ne znamo.
Moramo da dešifrujemo pismo
kako bismo odgovorili na to pitanje.
Dešifrovanje pisma nije
obična intelektualna zagonetka,
nego je to postalo pitanje
koje je dubinski upleteno
u političku i kulturnu
istoriju južne Azije.
Zapravo, ovo pismo je postalo
svojevrsno bojno polje
između tri različite grupe ljudi.
Prva je grupa ljudi
koji su toliko strastveni
u svojim uverenjima
da indsko pismo uopšte
i nije jezik.
Oni veruju da su simboli
jako slični simbolima
na saobraćajnim znacima
ili amblemima štitova.
Druga grupa ljudi
veruje da je indsko pismo
jedan indo-evropski jezik.
Ako pogledate kartu današnje Indije
videćete da većina jezika
koji se govore u severnoj Indiji
pripada indo-evropskoj
porodici jezika.
Tako da neki ljudi veruju
da je indsko pismo
prastari indo-evropski jezik
poput sanskrita.
Poslednja grupa ljudi
veruje da je indski narod
predak naroda koji danas
žive u južnoj Indiji.
Ovi ljudi veruju
da indsko pismo
predstavlja prastari oblik
dravidske porodice jezika,
koja je porodica jezika kojima se
danas govori u većem delu Indije.
Zagovornici ove teorije
ukazuju na grupicu ljudi
na severu koji govore dravidski jezik,
zapravo, u blizini Avganistana,
i kažu da se možda
nekada u prošlosti
dravidskim jezicima
govorilo širom Indije,
što navodi na pomisao da je
indska civilizacija možda
takođe dravidska.
Koja od ovih hipoteza
može biti tačna?
Ne znamo, ali, ako bi se
ovo pismo dešifrovalo,
možda biste mogli da
odgovorite na ovo pitanje.
Ali dešifrovanje ovog pisma
je veoma zahtevan posao.
Kao prvo, nemamo
"kamen iz Rozete".
Ne mislim na program
za učenje jezika;
nego mislim na prastari artefakt
na kome se nalazi isti tekst:
jedan poznat i jedan nepoznat.
Takav artefakt za indsko
pismo nemamo.
Štaviše, ne znamo čak ni
kojim su jezikom oni govorili.
I što je još gore,
većina tekstova koje
imamo su jako kratki.
Kao što sam vam pokazao,
oni su obično na ovakvim pečatima
koji su vrlo, vrlo mali.
Uzevši u obzir ove
značajne prepreke,
možemo se zapitati i brinuti
da li ćemo ikada uspeti
da dešifrujemo indsko pismo.
U ostatku mog govora
ispričaću vam kako sam naučio
da prestanem da brinem
i da zavolim izazove koji se
javljaju uz indsko pismo.
Ja sam opčinjen
indskim pismom
još od kada sam u udžbeniku
u srednjoj školi pročitao o njemu.
A zašto sam bio opčinjen?
Zato što je to poslednje veliko
nedešifrovano pismo antičkog sveta
Karijera me je odvela put
računarske neuronauke
tako da u svakodnevnom poslu
pravim računarske simulacije mozga
ne bih li shvatio
kako mozak predviđa,
kako mozak odlučuje,
kako mozak uči, itd.
Ali, 2007. godine put mi se ponovo
ukrstio sa indskim pismom.
Tada sam bio u Indiji
i pružila mi se sjajna prilika
da upoznam neke
indijske naučnike
koji su koristili računarske simulacije
kako bi analizirali indsko pismo.
I tako sam tada shvatio
da postoji šansa da
sarađujem sa tim naučnicima
te sam tu priliku ugrabio.
Hteo bih da opišem neke
rezultate na koje smo naišli.
Ili, još bolje, hajde da
ih zajedno dešifrujemo.
Jeste li spremni?
Prvo što treba da uradite
kada imate nedešifrovan tekst
je da probate da odredite
smer pisanja.
Ovo su dva teksta sa znakovima.
Možete li mi reći
da li je smer pisanja s desna
na levo, ili s leva na desno?
Daću vam malo vremena.
Dobro. S desna na levo,
koliko vas? Dobro.
S leva na desno?
Skoro 50 prema 50. Dobro.
Odgovor je:
ako pogledate levu
stranu oba teksta,
primetićete da su
znakovi zbijeni
da je pisaru pre 4000 godina,
kada je pisao s desna na levo,
nestalo prostora.
I zato je morao
da zbije znakove.
Jedan znak je takođe
ispod teksta na vrhu.
Ovo ukazuje da je
smer pisanja
verovatno s desna na levo,
i to je jedna od prvih
stvari koje znamo -
da je smer pisanja ključan
faktor jezičkih pisama.
A indsko pismo sada ima
ovu ključnu karakteristiku.
Koje druge karakteristike
jezika ima ovaj tekst?
Jezici imaju šablone.
Ako vam navedem slovo P
i tražim da predvidite naredno slovo,
šta mislite koje će to slovo biti?
Većina vas je rekla I, što je tačno.
Ako bih vam tražio da
predvidite još jedno slovo,
šta mislite koje bi to slovo bilo?
Ima više opcija. Npr. T.
Može biti V. Može biti K,
ali svakako ne Đ, NJ ili U, zar ne?
Indsko pismo takođe
ima slične šablone.
Dosta tekstova počinje
ovim znakom u obliku dijamanta.
Njega obično prati
ovaj znak u obliku navodnika.
Ovo je vrlo slično primeru sa P i I.
Ovaj znak obično prate
ovi znakovi u obliku ribe
i neki drugi znakovi
ali nikad ovi drugi
znakovi na dnu.
Štaviše, neki znakovi
se često javljaju na kraju tekstova,
kao ovaj znak u obliku tegle,
a ovaj znak, u stvari,
je znak koji se najčešće
javlja u indskom pismu.
Na osnovu ovih šablona,
imali smo sledeću ideju.
Ideja je bila da se koristi računar
koji bi naučio ove šablone.
te smo postojeće tekstove
prebacili u računar.
Računar je sastavio
statistički model
simbola koji se javljaju zajedno
i koji simboli slede jedni druge.
Uzevši u obzir ovaj
računarski model,
možemo da ga testiramo
postavljajući pitanja.
Možemo namerno brisati neke znakove
i možemo mu tražiti da
predviti znakove koji nedostaju.
Evo nekih primera.
Ovo se može smatrati
možda najstarijom igrom
kola sreće.
Otkrili smo da je
računar bio uspešan
u 75% slučajeva
predviđanja ispravnog znaka.
U ostalim slučajevima
je obično drugi ili treći
pogodak bio ispravan.
Postoji i praktična primena
ovog konkretnog postupka.
Mnogo tekstova je oštećeno.
Evo primera jednog
takvog teksta.
Računarski model možemo
iskoristiti da upotpunimo ovaj tekst
i predvidimo najbliži pogodak.
Evo primera predviđenog znaka.
Ovo može biti vrlo korisno dok
pokušavamo da dešifrujemo pismo
stvaranjem mnogo više podataka
koje možemo da analiziramo.
Evo šta možemo uraditi
s tim računarskim modelom.
Zamislite da majmun
sedi za tastaturom.
Iz toga se mogu dobiti
nasumične skupine ovakvih slova.
Za takav nasumični skup slova
kaže se da ima vrlo
visoku entropiju.
To je termin iz fizike i
teorije informacija.
Ali, zamislite da je to običan
nasumični skup slova.
Koliko vas je nekad prosulo
kafu na tastaturu?
Verovatno vam se javio
problem zaglavljene tipke --
u suštini, isto slovo koje
se neprestano ponavlja.
Za ovakav niz se kaže da
ima vrlo nisku entropiju
zato što uopšte ne
postoje varijacije.
Jezik, s druge strane, ima
srednji nivo entropije;
nije ni previše rigidan
niti je previše nasumičan.
A šta je sa indskim pismom?
Ovo je grafik koji prikazuje
entropije jednog čitavog niza.
Na samom vrhu je
ravnomerno slučajan niz,
koji je nasumična skupina slova -
i, zanimljivo, tu je i
niz iz genoma ljudskog DNK
i instrumentalne muzike.
Oba niza su vrlo,
vrlo fleksibilna
i zato se oni nalaze
u visokom rasponu.
Na nižem kraju skale
vidite rigidan niz, niz svih A,
i vidite i računarski program.
U ovom slučaju, na
programskom jeziku fortran,
koji poštuje vrlo stroga pravila.
Jezička pisma
su na sredini skale.
A šta je sa indskim pismom?
Otkrili smo da indsko pismo
zapravo potpada unutar
raspona tih jezičkih pisama.
Kada je to otkriće
prvi put objavljeno
bilo je vrlo kontroverzno.
Bilo je ljudi koji su podigli hajku
i nisu uopšte verovali
da je indsko pismo jezik.
Čak sam dobijao
i preteća pisma.
Studenti su mi rekli
da ozbiljno razmislim o
traženju zaštite.
Ko bi i pomislio
da dešifrovanje može
biti opasno zanimanje?
Šta ovo otkriće zapravo znači?
Znači da indsko pismo
ima jednu važnu
karakteristiku jezika.
Tako da, kao što
kaže stara izreka,
ako izgleda kao jezičko pismo
i ako se ponaša kao jezičko pismo
onda možda u rukama stvarno
imamo jezičko pismo.
Koji su drugi dokazi
da indsko pismo možda
sadrži neki jezik?
Zapravo, jezička pisma mogu
da sadrže više jezika
Npr. ovo je jedna ista rečenica
koja je zapisana na engleskom
i holandskom,
pri čemu su korišćena ista
alfabetska slova.
Ako ne znate holandski
nego samo engleski,
i ako vam kažem neke
reči na holandskom,
reći ćete mi da
te reči sadrže
neke veoma neobične šablone.
Neke stvari nisu u redu
i reći ćete da te reči
verovatno nisu engleske.
Ista stvar se događa
sa indskim jezikom.
Računar je našao da
nekoliko tekstova -
od kojih su dva
ovde prikazana -
imaju vrlo neobične šablone.
Tako npr. u prvom tekstu
imamo dva znaka
u obliku tegle.
Ovaj znak se
najčešće javlja
u indskom pismu,
i jedino se u ovom tekstu
javlja u paru.
Zašto je to tako?
Vratili smo se i pogledali gde
su ovi tekstovi pronađeni
i ispostavilo se da
su pronađeni
vrlo, vrlo daleko
od Doline Inda.
Pronađeni su u
današnjem Iraku i Iranu.
A zašto su pronađeni
baš tamo?
Nisam vam rekao da
je indski narod bio
vrlo, vrlo preduzimljiv.
Trgovali su sa ljudima koji su bili veoma
udaljeni od područja u kome su živeli,
i, u ovom slučaju,
plovili su morem
čak do Mesopotamije -
današnjeg Iraka.
Čini se da se ovde desilo to
da su indski trgovci
koristili ovo pismo da
pišu stranim jezikom.
Isto kao u našem primeru
sa engleskim i holandskim.
To bi objasnilo te
čudne šablone
koji se vrlo razlikuju od
šablona u tekstu
koji je nađen u Dolini Inda.
Ovo navodi na zaključak da se
isto pismo, indsko pismo,
može koristiti u
pisanju različitih jezika.
Dosadašnji rezultati
ukazuju na zaključak da
indsko pismo verovatno
jeste jezik.
Ako jeste,
kako da onda
čitamo znakove?
To nam je sledeći
veliki izazov.
Primetićete da su
mnogi simboli
nalik na slike ljudi, insekata,
riba, ptica.
Mnoga antička pisma
koriste princip rebusa,
koji koristi slike koje
predstavljaju reči.
Npr. evo jedne reči.
[eng. belief - verovanje]
Možete li da je zapišete
pomoću slika?
Daću vam nekoliko sekundi.
Jeste li uspeli?
Dobro. Odlično.
Evo mog rešenja.
Može se koristiti slika pčele [BEE]
koju sledi slika lista [LEAF]
i to je "belief", je l' tako?
Postoje i druga rešenja.
U slučaju indskog pisma,
problem je obrnut.
Treba da se otkriju zvuci
svake ove sličice
tako da čitav
niz ima smisla.
Isto kao kod osmosmerke,
samo što je ovo majka
svih osmosmerki,
zato što je ulog za njeno
rešavanje jako visok.
Moje kolege, Iravatam Mahadevan
i Asko Parpola,
napravili su određen pomak
u rešavanju ovog problema.
I daću vam kratak primer
Parpolinog rada.
Evo jednog vrlo
kratkog teksta.
Sadrži sedam vertikalnih linija
iza kojih je ovaj znak nalik na ribu.
I treba da spomenem da
su ovi pečati korišteni
za pečatiranje glinenih pločica
koje su bile zakačene
za svežnjeve robe,
tako da je vrlo verovatno da su
te pločice, ili bar neke od njih,
sadržale imena trgovaca.
Ispostavilo se da u Indiji
postoji duga tradicija
imena zasnovanih na
horoskopskim znacima
i sazvežđima koja su bila
na nebu u trenutku rođenja.
U dravidskim jezicima,
reč za ribu je "meen",
i ona zvuči isto kao reč
koja označava zvezdu.
I tako sedam zvezda
bi moglo označavati "elu meen",
što je dravidska reč
za sazvežđe Veliki medved.
Slično tome, postoji drugi
niz od šest zvezda
koji se prevodi kao "aru meen",
što je starodravidski naziv
za zvezdano jato Plejade.
I konačno, postoje
i druge kombinacije,
poput ovog znaka u obliku ribe
sa nekakvim krovom odgore.
To se može prevesti kao "mey meen",
što je starodravidski naziv
za planetu Saturn.
Ovo je bilo vrlo uzbudljivo.
Izgleda kao da smo na tragu nečeg.
Ali, da li ovo dokazuje
da ovi pečati sadrže
dravidska imena
zasnovana na planetama i sazvežđima?
Još uvek ne.
Nemamo način da potvrdimo
ova tumačenja,
ali, ako sve više ovih
tumačenja počnu da imaju smisla,
i ako se ispostavi da sve duži nizovi
budu tačni,
onda ćemo znati
da smo na dobrom putu.
Danas,
možemo da napišemo
reč kao što je TED
koristeći egipatske hijeroglife
i klinasto pismo
zato što je i jedno i
drugo dešifrovano
u devetnaestom veku.
Dešifrovanje ova dva pisma
omogućilo je da nam se njihove
civilizacije neposredno obrate.
Maje
su nam se obratile
u dvadesetom veku,
ali je indska civilizacija
još uvek nema.
Zašto bi nas bilo briga?
Indska civilizacija
ne pripada
samo južnim i severnim Indijcima
ili Pakistancima;
ona pripada svima nama.
To su naši preci -
i vaši i moji.
Oni su ostali nemi
zbog pukog slučaja
tokom istorije.
Ako dešifrujemo
ovo pismo,
omogućili bismo im
da nam se ponovo obrate.
Šta bi nam mogli reći?
Šta bismo mogli saznati
o njima? O nama?
Jedva čekam da saznam.
Hvala.
(Aplauz)