Ovo je govor o šećeru i raku. Počela sam se zanimati za šećer kada sam bila na fakultetu. Ne ova vrsta šećera. Šećer o kojemu su nas podučavali naši profesori biologije u kontekstu premazivanja stanica. Možda niste znali da su vaše stanice premazane šećerom. Nisam ni ja, također, sve dok nisam slušala te kolegije, ali tada -- i to je bilo u, recimo samo 1980-ima -- ljudi nisu znali mnogo o tome zašto su naše stanice premazane šećerom. I kada sam kopala po svojim bilješkama, primijetila sam da sam zapisala da je šećerni premaz na našim stanicama isti kao šećerni premaz na kikirikiju M&M-a. A ljudi su mislili da je šećerni premaz na našim stanicama kao zaštitni premaz koji je nekako naše stanice učinio snažnijima ili jačima. Ali danas znamo, nakon mnogo desetljeća, da je to mnogo složenije i da su šećeri na našim stanicama u stvari jako složeni. I kada biste se mogli pretvoriti u minijaturni avion, i preletjeti iznad površine svojih stanica, to bi izgledalo nekako ovako -- s geografskim značajkama. Složeni šećeri su ovo drveće i grmlje, tužne vrbe koje se njišu na vjetru i ljuljaju s valovima. I kada sam počela razmišljati o svim tim složenim šećerima kao o vrsti pokrova na našim stanicama, to je postao jedan od najzanimljivijih problema na koji sam naišla kao biolog i kao kemičar. I sada nastojimo razmišljati o šećerima koji nastanjuju površinu naših stanica, kao o jeziku. Sadrže mnogo informacija u svojim složenim strukturama. Ali što nam pokušavaju reći? Mogu vam reći da znamo neke informacije koje dolaze od tih šećera i ispada da su nevjerojatno važne u svijetu medicine. Na primjer, jedna stvar koju nam šećeri govore je vaša krvna grupa. Vaše krvne stanice, crvene krvne stanice, prevučene su šećerom i kemijska struktura tih šećera određuje vašu krvnu grupu. Tako na primjer, znam da je moja krvna grupa 0. Koliko još ljudi ima krvnu grupu 0? Dignite ruke. Prilično je česta pa kada je ovako malo ruku u zraku, ili ne obraćate pozornost, ili ne znate vašu krvnu grupu, u oba slučaja to je loše. (Smijeh) Ali za vas koji dijelite krvnu grupu 0 sa mnom, to znači da imamo ovakvu kemijsku strukturu na površini naših krvnih stanica: tri jednostavna šećera povezana u složeniji šećer. I to je, po definiciji, krvna grupa 0. Sada, koliko ljudi ima krvnu grupu A? Eto. To znači da vi imate enzim u vašim stanicama, koji dodaje još jedan gradivni dio, taj crveni šećer, koji čini još složeniju strukturu. I koliko ljudi ima krvnu grupu B? Dobar dio. Vi imate nešto drugačiji enzim nego osobe iz A grupe pa vi imate nešto drugačiju strukturu, a vi koji imate AB grupu imate jedan enzim od svoje majke, drugi enzim od vašeg oca i sada imate obje te strukture u približno jednakim omjerima. I kada je to otkriveno, sada već u prošlom stoljeću, to je omogućilo jedan od najvažnijih medicinskih postupaka u svijetu, a to je, naravno, transfuzija krvi. I poznavajući svoju krvnu grupu, možemo biti uvjereni, da ako ikad budete trebali transfuziju, da i vaš donor ima istu krvnu grupu, kako se vaše tijelo ne bi susrelo sa stranim šećerima, koji mu se ne bi svidjeli i koje bi sigurno odbacio. Što nam još šećeri na površini stanica pokušavaju reći? Pa, ti šećeri bi nam mogli reći da imate rak. Tako su se prije nekoliko desetljeća počele pojavljivati korelacije u analizi kancerogenog tkiva. I tipičan scenarij je da se pacijentu otkrije tumor, tkivo bude uklonjeno biopsijom i poslano u laboratorij patologije, gdje bi bilo analizirano u potrazi za kemijskim promjenama, koje bi mogle informirati onkologa o najboljem tijeku liječenja. Ono što je bilo otkriveno u takvim studijama, je da su se šećeri promijenili kada su se stanice transformirale iz zdravih u bolesne. I te su se korelacije uvijek iznova pojavljivale. Ali veliko pitanje bilo je: Zašto? Zašto rak ima drugačije šećere? U čemu je važnost toga? Zašto se to događa i što mi možemo učiniti s tim ako se ispostavi da su povezani s procesom bolesti? Pa, jedna od promjena koje smo proučavali je povećanje gustoće određenog šećera, koji se zove sijalična kiselina. I ja mislim da će to biti jedan od najvažnijih šećera našeg vremena, pa bih ohrabrila sve da zapamte tu riječ. Sijalična kiselina nije onaj šećer koji jedemo. To su drugačiji šećeri. Ovo je vrsta šećera koja je zapravo nađena u određenim razinama na svim stanicama u vašem tijelu. Zapravo je jako učestala na vašim stanicama. Ali iz nekog razloga, stanice raka, barem u uspješnoj, progresivnoj bolesti, naginju većim razinama sijalične kiseline od normalnih, zdravih stanica. Zašto? Što to znači? Pa, ono što smo naučili je da je to povezano s vašim imunološkim sustavom. Reći ću vam malo o važnosti vašeg imunološkog sustava tijekom raka. I to je nešto što je, čini mi se, često u vijestima ovih dana. Znate, ljudi se počinju upoznavati s izrazom "imunoterapija u liječenju raka." I neki od vas možda i znaju ljude koji imaju koristi od tih posve novih načina tretiranja raka. Ono što znamo sada je da vas vaše imunološke stanice, bijele krvne stanice, koje teku vašim krvotokom, štite na dnevnoj bazi od toga da sve pođe po krivu, uključujući i rak. Na ovoj slici, ove male zelene kuglice su vaše imunološke stanice, a ova velika ružičasta stanica je stanica raka. Te imunološke stanice idu uokolo i kušaju sve stanice u vašem tijelu. To je njihov posao. I u većini slučajeva, stanice su OK. Ali ponekad, neka stanica nije u redu. Nadajmo se da je to stanica raka i kada te imunološke stanice osjete loš okus, lansiraju totalan napad i ubiju te stanice. To je ono što znamo. Također znamo da ako možete potencirati to kušanje, ako možete ohrabriti te imunološke stanice da uistinu zagrizu te stanice raka, imate više šanse u zaštiti od raka svaki dan, a možda čak i u njegovom liječenju. Trenutno je na tržištu nekoliko lijekova koji se koriste u liječenju raka, a koji se ponašaju točno tako. Aktiviraju imunološki sustav kako bi nas on snažnije štitio od raka. Zapravo, jedan od tih lijekova možda je malo produžio život predsjedniku Jimmyju Carteru. Sjećate li se, predsjednik Carter je imao maligni melanom, koji je metastazirao u mozak i dijagnoza mu je bila jedna od onih obično popraćenih brojkama kao što su "mjeseci života." Ali je bio liječen jednim od tih imunostimulatora i sada je njegov melanom u fazi remisije, što je izvanredno, uzimajući u obzir situaciju od prije samo par godina. Zapravo, to je toliko izvanredno, da provokativne izjave poput ove: "Rak doživljava penicilinski trenutak," govore ljudi o tim novim imunoterapijskim lijekovima. Mislim, nevjerojatno je odvažno reći tako nešto o bolesti, s kojom se dugo borimo i protiv koje najčešće gubimo bitku. Pa, ovo je jako uzbudljivo. Sada, kakve to ima veze s šećerima? Pa, reći ću vam što smo naučili. Kada se imunološka stanica priljubi uz stanicu raka kako bi je probala, ona traži znakove bolesti, i ako pronađe takve znakove, stanica se aktivira i pokreće raketni udar te ubije stanicu. Ali ako ta stanica raka ima gustu šumu tog šećera, sijalične kiseline, njen okus počinje biti prilično dobar. Postoji protein na imunološkim stanicama koji grabi sijaličnu kiselinu, i ako se taj protein zadrži na toj sinapsi između imunološke stanice i stanice raka, on uspava imunološku stanicu. Sijalične kiseline govore imunološkoj stanici, "Hej, ova stanica je u redu. Nemaš što za vidjeti, nastavi dalje. Pogledaj negdje drugdje." Drugim riječima, sve dok naše stanice imaju debeli omotač sijalične kiseline, izgledaju fenomenalno, zar ne? To je nevjerojatno. A što ako biste mogli skinuti taj omotač i maknuti taj šećer? Pa, vaš imunološki sustav bi možda mogao vidjeti tu stanicu raka onakvom kakva je ona zaista: kao nešto što treba biti uništeno. I to je ono što mi radimo u mom laboratoriju. Razvijamo nove lijekove koji su u osnovi površinske stanične kosilice, molekule koje dolaze do površine tih stanica raka i samo odrežu tu sijaličnu kiselinu, kako bi imunološki sustav dostigao svoj puni potencijal u eliminiranju tih stanica raka iz našeg tijela. I za kraj, samo da vas podsjetim: vaše stanice su premazane šećerima. Šećeri govore stanicama oko te stanice je li ta stanica dobra ili loša. I to je važno, jer naš imunološki sustav treba ostaviti dobre stanice na miru. U suprotnom, imali bismo autoimune bolesti. Ali, s vremena na vrijeme, rak dobije mogućnost da manifestira te nove šećere. I sada kada razumijemo kako ti šećeri obmanjuju imunološki sustav, možemo osmisliti nove lijekove da probude te imunološke stanice, da im kažu, "Ignorirajte šećere, pojedite stanicu i uzmite ukusan zalogaj raka." Hvala vam. (Pljesak)