U vidljivom svemiru, postoji 10,000
zvijezda za svako zrno pijeska na Zemlji.
Znamo da postoje trilijuni planeta.
Ali gdje su svi vanzemanjci?
Ovo je Femi Paradoks
Ako zelite saznati vise o njemu,
pogledajte prvi dio.
Ovdje cemo promotriti moguci
razlog Fermi Paradoksa.
Hocemo li biti unisteni
ili nas ocekuje svijetla buducnost?
Putovanje svemirom je tesko, jako je
velik izazov putovati do drugih zvijezda.
Velike kolicine materijala se moraju
donesti u orbitu i sloziti.
Putovanje tisuca godina treba prezivjeti
dovoljno puno ljudi da krenu isponova.
A planet mozda i nije naseljiv kako se
misli kada se promatra iz daleka.
Vec je bilo ekstremno tesko napraviti brod
koji moze izdrzati tezinu putovanja.
Te meduzvjezdano putovanje mozda
nije moguce izvesti
Takodjer uzmite u obzir vrijeme,
Svemir je jako star.
Na Zemlji postoji zivot
barem 3.6 biliona godina.
Inteligentan ljudski zivot postoji
oko 250.000 godina.
Ali samo par stoljeca imamo tehnolo. kojom
mozemo komunicirati na velikoj udaljenosti
Mozda su postojala velika vanzemaljska carstva
koja su se protezala tisucama galaksijskih sustavai postojala milionima godina
te smo ih mozda samo promasili.
Mozda postoje ogromne rusevine
koje trunu na obliznjim planetima.
99% svih vrsta na zemlji su izumrle.
Lako se moze raspravljati da ce ovo biti i
nasa sudbina prije ili poslje.
Inteligentan zivot moze razviti, prosiriti
na par planeta i izumrijeti opet i opet.
Ali galakticke civilizacije
se mozda nikad nece sresti.
Mozda je ujedinjeno iskustvo svom zivotu u svemiru
da gleda u nebo i pita se "Gdje su svi?"
Ali nema razloga pretpostaviti
da su vanzemaljci slicni nama
ili da imamo istu logiku
Moguce je da su nasa sredstva komunikacije
samo ekstremno primitivna i zastarjela.
Zamislite sjediti u kuci te pokusavate poslati poruku
uz pomoc odasiljaca morseovog koda ali nitko vam ne odgovara
te se vi osjecate poprilicno usamljeno,
mozda nas jos oni ne mogu detektirati
te nece ni moci dok
ne naucimo komunicirati na njihov nacin.
A i da upoznamo vanzemaljce mozda cemo biti previse razliciti
da uspostavimo komunikaciju s njima na bilo koji nacin.
Zamislite najpametniju
vjevericu koju mozete,
ma koliko se god trudili, ne mozete joj
objasniti kako funkcionira nase drustvo
Ipak, iz vjevericine perspektive,drvo je sve sto je
njenoj sofisticiranoj inteligenciji potrebno da prezivi.
Tako da je za nju sijeca svih suma ludost,
ali mi ne sijecemo sume zato sto mrzimo vjeverice.
Nego samo zelimo resurse
Vjevericine zelje i brige nas se ne ticu.
Superiornija vrsta kojoj trebaju resursi
bi nas mogla tretirati jednako tako.
Mogu jednostavno isusiti nase oceane
da im bude lakse uzeti sto im treba.
Jedan od njih mozda pomisli na sekundu"Ah, mali sicusni majmuncici...
Izgradili su male slatke gradjevine, Ah koga briga, sad su mrtvi."
prije nego li se teleportiraju
brzonom svjetlosti.
Ali ako tamo negdje postoji vrsta
koja zeli eliminirati druge vrste,
daleko je prece da ce biti motivirani
kulturom nego ekonomijom.
Ionako ce biti puno efikasnije automatizir
at proces konstruiranjem savrsenog oruzja,
samo replicirajucu masu
napravljenu od nano-strojeva.
Oni rade na molekularnoj bazi
jako brzo i smrtonosno,
sa mogucnosti da napadnu
i rastave sve u momentu.
Samo im je potrebno dati cetiri zapovjedi.
Prva: pronadjite planet
na kojemu ima zivota.
Druga: rastavite cijeli planet na
najosnovnije komponente.
Treca: iskoristite resurse da izgradite
novu samoreplicirajucu masu.
Cetvrta: Ponovite.
Takva masina sudnjeg dana bi mogla pokori-
ti cijelu galaksiju u par milijuna godina.
Ali zasto bi proputovali stotine svjetlosnih
godina da pokupite resurse,i pocinite genocid.
Brzina svjetlosti nije
zapravo toliko brza.
Da netko moze putovati brzinom svjetlosti,
i dalje bi mu trebalo 100.000 godina da
proputuje mljecnu stazu jedan puta
A vi bi ste vjerojatno
putovali puno sporije.
Mozda postoje puno ugodnije stvari od
unistavanja civilizacija, i stvaranja carstava.
Interesantan koncept je Matrioskin Mozak.
Mega struktura koja obavije zvijezdu,
racunalo tolike racunalne znage da cijela vrsta moze postaviti svoju
svijest i postojati u stimuliranom svemiru.
Potencijalno, onda bi mogli iskusiti mnostvo emocija bez da
nam je ikad dosadno, ili smo tuzni, perfektan zivot.
Da se izgradi oko patuljastih zvijezda, ovo racunalo bi se
moglo napajati desetcima trilijuna godina.
Tko bi htio osvojiti galaksiju ili stupiti u
kontakt s drugim vrstama da postoji takva opcija.
Sve ove solucije Fermi parakosa
imaju jedan problem.
Ne znamo gdje su granice tehnologije.
Mozemo biti blizu granice,
ili nimalo blizu.
Te nas super tehnologija ocekuje,
Daje nam besmrtnost, prevozi nas u
druge galaksije,dize nas na razinu bogova.
Jedino se moramo suociti s time
da zapravo ne znamo nista.
Ljudska vrsta je potrosila 90%
postojanja kao nomadi.
prije 500 godina smo mislili
da je Zemlja centar svemira.
prije 200 godina smo prestali
koristiti robove kao izvor energije.
prije 30 godina smo imali uperena apokalipticna
oruzja jedni u druge, zbog politickih razlika.
U galaktickoj vremenskoj skali,
mi smo embriji,
dosli smo daleko,
ali nas ocekuje jos puno vise.
Razmisljanje da smo centar svemira
je jos uvijek previse jak kod nas ljudi
tako da nam je lako iznjeti
arogantne pretpostavke o zivotu u svemiru.
Ali na kraju, postoji samo jedan
nacin da otkrijemo, zar ne?
By Diablola. _