Jedan od prvih pacijenata koje sam imala kao pedijatar bila je Sol, prelepa beba od mesec dana, koja je došla u ordinaciju sa simptomima ozbiljne respiratorne infekcije. Nikada do tad nisam videla pacijenta čije se stanje tako brzo pogoršava. Za samo dva dana priključili smo je na respirator, a trećega dana je preminula. Sol je imala veliki kašalj. Nakon diskusije o slučaju, u ordinaciji i nakon izuzetno tegobne katarze, sećam se da mi je šef sale rekao: "U redu, diši duboko, umij se jer sad nam sledi najteži deo, moramo da razgovaramo s roditeljima." U tom momentu na hiljade pitanja vam prođe kroz glavu. Od pitanja: zašto je jednomesečna beba bila tako loše sreće, do pitanja: da li smo mogli nekako da to izbegnemo. Pre vakcina, razne zarazne bolesti su ubijale milione ljudi godišnje. Tokom pandemije gripa 1918. godine umrlo je 50 miliona ljudi. To je više ljudi nego što ih ima današnja Argentina. Možda se malo stariji među vama sećaju epidemije dečje paralize koja je izbila u Argentini 1956. godine. Tada nije bilo dostupnih vakcina za dečju paralizu. Ljudi nisu znali šta da rade. Bili su kao ludi. Izlazili su na ulice i krečili drveće. Stavljali su deci u odeću vrećice s kamforom kao da od toga ima neke koristi. Tokom epidemije dečje paralize umrlo je na hiljade ljudi. I hiljadama ljudi su ostale ozbiljne neurološke posledice. Ja to znam jer sam čitala o tome, jer zahvaljujući vakcinama moja generacija je imala sreće da ne mora da proživljava tako strašnu epidemiju. Vakcine su jedno od najvećih dostignuća javnog zdravlja u XX veku. Odmah nakon pijaće vode, to je intervencija koja je najviše doprinela smanjenju smrtnosti, čak i više od antibiotika. Vakcine su uspešno iskorenile s planete bolest tako strašnu kao što su velike boginje i uspele su da značajno umanje smrtnost od drugih bolesti, poput malih boginja, velikog kašlja, dečje paralize i mnogih drugih. Sve ove bolesti spadaju u grupu bolesti koje se zovu bolestima koje se mogu sprečiti vakcinama. Šta to znači? Da se potencijalno mogu sprečiti, ali da bismo u tome uspeli, nešto moramo da preduzmemo. Moramo da se vakcinišemo. Pretpostavljam da je velika većina, ako ne i svi mi ovde, primila bar jednom u životu neku vakcinu. E sad, ne bih bila tako ubeđena da mnogi među nama znaju koje su to vakcine, iliti imunizatori koje moramo da primimo nakon adolescencije. Jeste li se nekada zapitali koga štitimo kada se vakcinišemo? Šta hoću da kažem? Da li su efekti vakcinacije veći od zaštite nas samih? Dozvolite da vam nešto pokažem. Zamislite na trenutak da se nalazimo u gradu koji nikada nije imao iskustva s određenom bolešću, poput, na primer, malih boginja. Šta želim da kažem? U tom gradu niko nikada nije dolazio u dodir s tom bolešću, to jest ne postoji prirodni imunitet, niti je iko vakcinisan protiv malih boginja. Ako bi se jednoga dana, u tom gradu pojavila osoba koja boluje od malih boginja, bolest ne bi naišla na dovoljan otpor i počela bi da se prenosi sa osobe na osobu, i za kratko vreme zarazila bi celokupnu zajednicu. Za određeno vreme velika većina stanovništva bila bi bolesna. To se dešavalo kada nije bilo vakcina. A sada, zamislite potpuno suprotan slučaj. Nalazimo se u gradu gde više od 90% stanovništva ima izgrađen imunitet protiv malih boginja. Što će reći da su preležali tu bolest i da su stekli prirodni imunitet. Preživeli su. Ili su primili vakcinu protiv malih boginja. I jednoga dana, u tom gradu se pojavi osoba bolesna od malih boginja. Bolest će da naiđe na mnogo veći otpor i neće moći toliko da se prenosi sa osobe na osobu. Širenje će, najverovatnije, da bude obuzdano i neće doći do epidemije malih boginja. Želim da vam skrenem pažnju na nešto. Vakcinisane osobe, ne samo da štite same sebe, već i sprečavaju širenje bolesti unutar zajednice, oni, indirektno, štite osobe iz zajednice koje nisu vakcinisane. Oni formiraju svojevrstan štit koji nevakcinisane čuva od kontakta s bolešću, te oni ostaju zaštićeni. Taj efekat indirektne zaštite nevakcinisanih osoba unutar zajednice, samo zbog toga što su okruženi vakcinisanim pojedincima, se zove kolektivni imunitet. Mnogi unutar zajednice zavise, gotovo isključivo, od kolektivnog imuniteta da bi se zaštitili od bolesti. Ti ljudi nisu prosto hipoteze u nekoj animaciji. Ti ljudi su naša rodbina, naša deca, koja su možda isuviše mala da bi primila svoje prve vakcine. To su naši roditelji, naši bližnji, naši poznanici, koji možda imaju neku bolest ili primaju neki lek koji im narušava imunitet. Takođe postoje ljudi koji su alergični na određenu vakcinu. Takođe, među nama se nađu i oni koji se vakcinišu, ali kod kojih vakcina ne postigne željeni efekat. Jer nisu sve vakcine uvek 100% efikasne. Svi ti ljudi zavise, gotovo isključivo, od kolektivnog imuniteta da bi se zaštitili od boesti. Da bi se postigao efekat kolektivnog imuniteta potrebno je da značajan procenat stanovništva bude vakcinisan. Taj procenat se zove prag. Prag zavisi od mnogo varijabli. Zavisi od karakteristika klice, od karakteristika imunološke reakcije koju prouzrokuje vakcina. Ali svi imaju nešto zajednčko: ako je procenat vakcinisanog stanovništva u jednoj zajednici ispod vrednosti praga, bolest počinje da se širi slobodnije i može da pređe u epidemiju u toj zajednici. Takođe i bolesti koje su u ovom trenutku pod kontrolom mogu ponovo da se vrate. Ovo nije puka teorija. Ovo se dešavalo i dešava se i dalje. Godine 1998, jedan britanski istraživač je objavio članak u jednom od najuticajnijih časopisa iz medicine u kome je tvrdio da MMR vakcina, koja se daje protiv malih boginja, zauški i rubeole, uzrokuje autizam. Ovo je imalo trenutni učinak. Ljudi su odustajali od vakcinacije, prestali su da vakcinišu svoju decu. I šta se desilo? Broj vakcinisanih u mnogim zajednicama u svetu je pao ispod vrednosti praga. Imali smo epidemiju malih boginja u mnogim gradovima u svetu. U SAD-u, u Evropi. Mnogi ljudi su oboleli, a neki su i umrli od malih boginja. Šta se desilo? Ovaj članak je izazvao ogromnu pometnju unutar zdravstva. Desetine naučnika odlučili su da provere da li je ovo uistinu tačno. Ne samo da niko nije mogao da pronađe uzročno-posledičnu vezu između MMR vakcine i autizma na nivou populacije, već su i otkrili da sam članak sadrži brojne neistine. I ne samo to, već i da je u pitanju obmanjivanje. Obmanjivao je javnost. Kao posledica toga, časopis se javno ogradio od tog članka 2010. godine. Jedan od glavnih razloga i izgovora za nevakcinisanje, u ovom trenutku su negativna dejstva. Vakcine, kao i lekovi, mogu da imaju negativna dejstva. Većinom se radi o blagim i privremenim dejstvima. Ali korist je uvek veća od potencijalnih komplikacija. Kada smo bolesni, želimo što pre da se izlečimo. Većina nas ovde, kada imamo neku infekciju, uzmemo antibiotike. Ako imamo povišen pritisak, uzimamo antihipertenzive. Uzimamo lekove za srce. Zašto? Zato što smo bolesni i želimo da brzo ozdravimo. I ne razmišljamo previše. Zašto nam je toliko teško da suzbijamo bolesti, tako što ćemo da brinemo o sebi dok smo zdravi? Brinemo se o sebi mnogo kada smo bolesni ili se pazimo neposredno pred trenutnom opasnošću. Pretpostvaljam da se većina vas ovde seća pandemije gripa koja se desila ovde u Argentini, i u celom svetu, 2009. godine. Kada su prvi slučajevi obelodanjeni, kod nas u Argentini je počinjala zima. Ništa se nije znalo. Sve je bilo haotično. Ljudi su s maskama izlazili na ulice, hrlili smo u apoteke da bismo kupili alkohol u gelu. Ljudi su formirali redove u apotekama da bi primili vakcinu, a da nisu ni znali da li ih ta vakcina štiti od ovog novog virusa. Apsolutno ništa se nije znalo. Ja sam tada, pored toga što sam stažirala na Institutu za novorođenčad, radila kao kućni pedijatar za jednu privatnu medicinsku kompaniju. Sećam se da bih započela dežurstvo u osam ujutru i već u osam sati sam dobijala listu od pedeset zakazanih poseta. Bilo je haotično, ljudi nisu znali šta da rade. Sećam se da su mi privukle pažnju odlike pacijenata koje sam gledala. To su bili pacijenti nešto stariji od onih koje smo navikli da gledamo tokom zime, s groznicom koja je duže trajala. I sećam se da sam to pomenula mom mentoru kod kog sam stažirala, a on je čuo, od jednog kolege, da je veliki broj trudnica i mladih ljudi poslato na intenzivnu negu s ne baš tako dobrim izgledima. Tada smo odlučili da pokušamo da dokučimo šta se to dešava. U ponedeljak, čim je svanulo, ušli smo u auto i odvezli se do bolnice u predgrađu Buenos Ajresa u koju su upućivani slučajevi novog virusa gripa. Stigli smo u bolnicu, koja je vrvela od ljudi. Svi medicinski radnici su bili obučeni u zaštitna odela, poput NASA-inih. A mi smo imali po maskicu u džepu. Ja, hipohondar, nisam disala dva sata. Ali bilo nam je jasno šta se dešavalo. Istog trena smo stupili u kontakt s pedijatrima iz šest bolnica u Buenos Ajresu i iz predgrađa. I predložili smo da, u najkraćem roku, otkrijemo kako se manifestuje ovaj novi virus kod naše dece. U jednom maratonskom poduhvatu, za manje od tri meseca, mogli smo da vidimo kakve su odlike ovog novog virusa H1N1 kod 251 deteta, hospitalizovanog zbog ovog virusa. Mogli smo da vidimo koja deca su najozbiljnije obolela, a to su bili mlađi od četiri godine, naročito oni mlađi od godinu dana, pacijenti s neurološkim oboljenjima, mališani s hroničnim plućnim bolestima. Identifikovati te rizične grupe, bilo je izuzetno važno kako bismo mogli da ih obeležimo kao prioritetne grupe za primanje vakcine protiv gripa, ne samo ovde u Argentini, već i drugde gde još uvek nije stigla pandemija. Godinu dana kasnije, kada je vakcina protiv gripa H1N1 već bila dostupna, želeli smo da vidimo šta se dešava. Nakon obuhvatne kampanje za vakcinaciju, usmerene na zaštitu rizičnih grupa, u ovim bolnicama, gde je 93% vakcinisanih iz rizičnih grupa, nismo imali ni jedan slučaj hospitalizacije zbog pandemije virusa H1N1. (Aplauz) Godine 2009: 251 slučaj. Godine 2010: nula. Vakcinacija je čin lične odgovornosti, koji ima ogroman uticaj na društvo. Ako se vakcinišem, ne štitim samo sebe, takođe štitim druge. Sol je imala veliki kašalj. Sol je bila isuviše mala i još uvek nije bila primila svoju prvu vakcinu protiv velikog kašlja. Ja se i danas pitam, šta bi se desilo da su sve osobe u Solinom okruženju bile vakcinisane. (Aplauz)