Kada sam pristala na ovo, nisam znala

očekuje li se od mene
da govorim ili da pjevam.

Ali kad su mi rekli da je tema jezik,

shvatila sam da moram govoriti
o nečemu, barem na kratko.

Imam problem.

Nije to najgora stvar na svijetu.

Dobro sam.

Nisam se zapalila.

Znam da se neki drugi ljudi u svijetu

moraju nositi s mnogo gorim stvarima,

ali za mene su jezik i glazba

nerazdvojivo vezani u toj jednoj stvari.

Stvar je u tome što mucam.

Možda vam se to čini zanimljivim
s obzirom da provodim

veliki dio svog života na pozornici.

Netko bi pretpostavio da mi je ugodno

u javnoj sferi i ugodno ovdje,

pričajući s vama.

Ali istina je ta da sam 
život do ovog trena,

i u ovom trenu, provela živeći u smrtnom strahu

od javnog govora.

Javno pjevanje, skroz druga stvar.
(Smijeh)

Ali do toga ćemo doći za trenutak.

Nikad prije zapravo nisam pričala

o tome tako otvoreno.

Mislim da je to zato 
što sam uvijek živjela u nadi

da kad budem odrasla,

neću imati taj strah.

Živjela sam zamišljajući da ću
kada odrastem,

naučiti pričati francuski,

i kad narastem, znat ću upravljati novcem,

i kada narastem, neću mucati,

i onda ću moći pričati u javnosti

i možda biti premijer

i sve je moguće, znate.

(Smijeh)

Tako da o tome mogu sada pričati

jer sam dosegla ovu točku, gdje —

mislim, imam 28 godina.

Sigurna sam da sam sad odrasla.

(Smijeh)

I odrasla sam žena

koja provodi vrijeme kao izvođač,

s govornom manom.

Tako da mogu barem biti iskrena oko toga.

Postoje zanimljiva gledišta kada mucate.

Za mene, najgora stvar 
koja se može dogoditi

je upoznati drugu osobu koja muca.

(Smijeh)

To mi se dogodilo u Hamburgu,

kad je ovaj tip - upoznali smo se i 
rekao je,

"Zdravo, m-m-m-moje ime je Joe,"

i ja kažem, 
"O, zdravo, m-m-moje ime je Meg."

Zamislite moj užas kad sam shvatila

da misli da ga ismijavam.

(Smijeh)

Ljudi stalno misle da sam pijana.

(Smijeh)

Ljudi misle da sam im zaboravila ime

kad oklijevam prije nego ga kažem.

I to je vrlo čudno,

jer vlastite imenice su najgore.

Ako ću koristiti 
riječ "srijeda" u rečenici,

i dolazim do te riječi,

i osjećam da ću zamucati ili nešto,

mogu promijeniti tu riječ u "sutra,"

ili "dan poslije utorka,"

ili nešto drugo.

Nezgodno je, ali možete se s tim izvući.

S vremenom sam razvila

zaobilaznu metodu korištenja govora

gdje sve do zadnjeg trena možete

promijeniti stvar i prevariti mozak.

Ali imena ljudi, 
ne možete ih mijenjati.

(Smijeh)

Kad sam puno pjevala jazz,

radila sam s puno pijanista 
koji su se zvali Steve.

Vjerojatno možete zamisliti,

S i T, zajedno ili odvojeno,

moj su kriptonit.

Ali, morala sam predstaviti bend

tijekom uvodne glazbe,

i kad bih došla do Steve,

često bih stala na "St."

Bilo je pomalo neugodno i nespretno 
i to totalno ubije vibru.

Nakon nekoliko ovakvih slučajeva,

Steve je rado postao "Seve,"

i tako smo to svladali. 
(Smijeh)

Bila sam na puno terapija,

i uobičajeni način tretiranja je

koristiti tehniku koja se zove 
glatki govor,

a to je kada gotovo 
pjevate sve što govorite.

Nekako pridružite sve skupa na ovaj

pjevni način, poput učiteljice u vrtiću,

tako da zvučite vrlo smireno, 
kao da ste uzeli puno Valiuma,

i sve je mirno. 
(Smijeh)

To zapravo nisam ja.

I koristim to. Koristim.

Činim to kad moram biti za govornicom,

ili kad moram dati intervju na radiju,

kada je upravljanje 
trajanjem programa najvažnije.

(Smijeh)

Tako to nadilazim zbog posla.

Ali kao umjetnik koji osjeća da se njen rad

temelji samo na platformi iskrenosti

i stvarnosti,

to se često čini kao varanje.

Zbog toga, prije nego zapjevam,

želim vam reći što pjevanje za mene znači.

Više je od pravljenja lijepih zvukova,

i više je od stvaranja lijepih pjesama.

Više je od toga da se osjećate poznato,
ili da vas razumiju.

Više je od toga da
osjećate stvari koje ja osjećam.

Ne radi se o mitologiji,

ili mitologizaciji mene vama.

Nekako, kroz neku čudesnu

sinaptičku funkciju ljudskog mozga,

nemoguće je mucati kad pjevate.

Kad sam bila mlađa, 
to je bila metoda liječanja

koja je bila vrlo uspješna na meni,

pjevanje, tako da sam puno pjevala.

I zato sam danas ovdje.

(Pljesak)

Hvala vam.

Pjevanje je za mene slatko olakšanje.

To je jedini trenutak 
kada se osjećam tečno.

To je jedini trenutak kad ono 
što izlazi iz mojih usta

je točno ono što sam htjela reći.

(Smijeh)

Znam da je ovo TED govor,

ali ja ću sad TED pjevati.

Ovu pjesmu sam napisala lani.

Hvala vam puno. Hvala vam.

(Pljesak)

(Glasovir)

♪ Bila bih ljepotica ♪

♪ ali moj nos ♪

♪ je malo prevelik ♪

♪ za moje lice ♪

♪ I bila bih sanjar ♪

♪ ali moji snovi ♪

♪ su malo preveliki ♪

♪ za ovaj prostor ♪

♪ I bila bih anđeo ♪

♪ ali moja aureola ♪

♪ blijedi u sjaju ♪

♪ tvoje milosti ♪

♪ I bila bih džoker ♪

♪ ali ta karta izgleda blesavo 
kad odigraš ♪

♪ svoj adut ♪

♪ Voljela bih znati ♪

♪ Ima li zvijezda u paklu? ♪

♪ I voljela bih znati ♪

♪ znati možeš li primjetiti ♪

♪ da zbog tebe gubim sve što znam ♪

♪ Da ne mogu odabrati pustiti ili ne ♪

♪ I ostala bih zauvijek ♪

♪ ali moj dom ♪

♪ je malo predaleko ♪

♪ od ovog mjesta ♪

♪ I kunem se da sam pokušala ♪

♪ usporiti ♪

♪ kada hodam uz tvoj korak♪

♪ Ali sve o čem sam mogla misliti ♪

♪ mirujući kroz gradove ♪

♪ izgledam li lijepo 
na kiši? ♪

♪ I ne znam kako zbog nekog♪

♪ tako ljupkog ♪

♪ se osjećam ružnom ♪

♪ Toliko srama ♪

♪ I željela bih znati ♪

♪ Ima li zvijezda u paklu? ♪

♪ I željela bih znati ♪

♪ znati možeš li primjetiti ♪

♪ da zbog tebe gubim 
sve što znam ♪

♪ da ne mogu odabrati 
pustiti ili ne ♪

Hvala vam puno. 
(Pljesak)