Evo nekoliko slika skupina galaksija.
I one su upravo to.
One su ogromni zbirovi galaksija,
povezani zajedničkom gravitacijom.
Većina tačaka koje vidite na ekranu
nisu pojedinačne zvijezde,
već zbirovi zvijezda ili galaksija.
Pokazujući vam neke od ovih slika,
nadam se da ćete brzo uvidjeti da su
zbirovi galaksija ovi prelijepi objekti,
ali i više od toga.
Lično mislim da su skupine sazviježđa misteriozne,
da su iznenađujuće
i da su korisne.
Korisne kao najveće laboratorije univerzuma.
I kao kada opisujete laboratorije,
opisati skupine galaksija
znači opisati eksperimente
koje s njima možete raditi.
A ja mislim da postoje četiri
glavne vrste eksperimenata,
a prva vrsta koju želim da opišem
je ispitivanje jako velikog.
Koliko velikog?
Evo slike određene skupine galaksija.
Ova je skupina toliko velika
da se svjetlo koje kroz nju prolazi
savija, deformira
zbog ekstremne gravitacije ovog zbira sazviježđa.
I, zapravo, ako dobro pogledate
vidjet ćete prstenove oko ove skupine.
Da biste dobili predstavu,
ova konkretna skupina galaksija
ima masu veću od jednog miliona milijardi sunaca.
Jednostavno je nepojmljivo
koliko mogu biti veliki ovi sistemi.
Ali, važnija od njihove mase
je njihova dodatna osobina.
One su u osnovi izolovani sistemi,
tako da, ako želimo, o njima možemo razmišljati
kao o umanjenim verzijama cijelog svemira.
Mnoga pitanja koja možda imamo
o svemiru, u širem smislu,
kao na primjer "kako djeluje gravitacija?"
mogu biti odgovorena proučavanjem ovih sistema.
To je, dakle, jako veliko.
Druga stvar je - vrelo.
Ako uzmem sliku skupine galaksija
i s nje uklonim svjetlost zvijezda
ostaje mi ova velika, plava mrlja.
Ovo nije prava boja.
Ovo što vidimo je zapravo
svjetlo rendgenskog zraka.
Sada je pitanje, ako to nisu galaksije,
šta onda emituje ovu svjetlost?
Odgovor je vreli gas,
gas od milion stepeni -
zapravo, to je plazma.
A razlog zašto je tako vrelo
je na prethodnom slajdu.
Ekstremna gravitacija ovih sistema
ubrzava čestice gasa do velikih brzina,
a velike brzine znače i velike temperature.
Ovo je, dakle, osnovna ideja,
ali nauka je grubi nacrt.
Mnoge osnovne osobine plazme
nas još uvijek zbunjuju,
tjeraju na razmišljanje
i pomijeraju granice našeg razumijevanja
fizike vrelog.
Treća stvar: ispitivanje jako malog.
Da bih vam ovo objasnio, moram vam reći
vrlo uznemirujuću činjenicu.
Najveći dio materije svemira
nije sačinjen od atoma.
Lagali su vam.
Najveći dio je sačinjen od nečeg jako,
jako misterioznog,
što se zove tamna materija.
Tamna materija je nešto što ne voli interakciju,
osim kroz gravitaciju,
i, naravno, želimo znati više o njoj.
Ako se bavite fizikom čestica,
želite znati šta se dešava
kada sudarimo dvije stvari.
A tamna materija nije izuzetak.
I kako onda to radimo?
Da bih odgovorio na to pitanje
moram postaviti drugo,
a to je "šta se dešava kada se sudare dvije skupine galaksija?"
Evo slike.
Skupine galaksija predstavljaju
isječke univerzuma, njegove umanjene verzije.
Sačinjene su uglavnom od tamne materije,
i to je ono što vidite u plavo-ljubičastoj boji.
Crvena predstavlja vreli gas,
i naravno, vidite mnogo galaksija.
Ono što se desilo je ubrzivač čestica
na ogromnom, ogromnom nivou.
Ovo je jako važno
jer znači da bi se jako, jako mali
efekti koje bi bilo teško detektovati u laboratoriji
mogli jediniti i jediniti
u nešto što bismo mogli primijetiti u prirodi.
Smiješno je.
Razlog zašto preko skupine galaksija
možemo učiti o tamnoj materiji,
razlog zašto kroz skupine galaksija
možemo učiti o fizici jako malog,
je upravo zato što su tako velike.
Četvrta stvar: fizika jako neobičnog.
Naravno da je sve što sam do sada rekao ludo.
Uredu, ako postoji išta neobičnije
mislim da to onda mora biti tamna energija.
Ako bacim loptu u zrak,
očekujem da će ići gore.
Ono što ne očekujem je da ide gore
sve brže i brže.
Slično tome, kozmolozi razumiju zašto
se svemir širi.
Ne razumiju zašto se širi
sve brže i brže.
Razlog ovog
ubrzanog širenja ima ime,
i zovu ga tamna energija.
I opet želimo znati više o njoj.
Jedno određeno pitanje koje imamo je
kako tamna energija utječe na svemir
na većem planu?
Zavisno od toga koliko je jaka,
možda se strukture formiraju brže ili sporije.
Problem sa velikom strukturom
svemira je taj što je užasno komplikovana.
Pogledajte kompjutersku simulaciju.
Potreban nam je način da je pojednostavimo.
O ovome volim razmišljati koristeći analogiju.
Ako želim razumjeti kako je potonuo Titanik
nije najvažnije
tačno postaviti svaki djelić
koji se odvojio s broda.
Najvažnije je
pronaći dva najveća dijela.
Na sličan način mogu mnogo naučiti o svemiru
na širem planu
prateći njegove najveće dijelove,
a najveći dijelovi su skupine galaksija.
Kako se bližim završetku
možda se osjećate malo prevarenima.
Mislim, počeo sam govorom o tome
kako su skupine galaksija korisne
i naveo sam neke razloge,
ali koja je njihova stvarna korist?
Da bih odgovorio na ovo,
želim citirati Henrya Forda
kada su ga pitali o autima.
On je rekao ovo:
"Da sam pitao ljude šta žele,
tražili bi brže konje".
Danas smo kao društvo suočeni
sa jako mnogo teških problema.
A rješenja ovih problema nisu očigledna.
Ona nisu "brži konji".
Ta će rješenja zahtijevati ogromnu količinu
naučne genijalnosti.
Dakle, da, moramo se fokusirati,
da, moramo se koncentrisati,
Ali isto tako moramo upamtiti da
inovacija, genijalnost, inspiracija -
ove stvari dolaze
kada proširimo svoje vidike,
kada zakoračimo unazad,
kada sagledamo veću sliku.
A ja ne mogu da zamislim
bolji način da se ovo uradi
nego posmatranjem svemira oko nas. Hvala.
Aplauz