Zamislite tople, meke kolačiće,
hrskave slatkiše,
baršunaste kolače,
kornete pune sladoleda.
Ide li vam slina na usta?
Želite li desert?
Zašto?
Što se događa u mozgu
da čini slatku hranu tako neodoljivom?
Šećer je općeniti termin
koji se koristi
za opisivanje vrste molekula
koje nazivamo ugljikohidrati,
i nalazi se u različitim hranama i pićima.
Samo provjerite etikete
slatkih proizvoda koje kupujete.
Glukoza,
fruktoza,
saharoza,
maltoza,
laktoza,
dekstroza,
i škrob
su sve vrste šećera.
Također i kukuruzni sirup s puno fruktoze,
voćni sok,
sirovi šećer,
i med.
I šećer nije samo
u slatkišima i desertima,
dodaje se u umak od rajčice,
jogurt,
sušeno voće,
vodu s okusom,
ili energetske pločice.
Pošto je šećer posvuda,
važno je razumijeti
kako utječe na mozak.
Što se događa kad šećer dotakne jezik?
I da li jedenje malo šećera
čini da ga želite još?
Pojedete pahuljice.
Šećer koji sadrže
aktivira receptore za slatko,
dio okusnih pupoljaka na jeziku.
Ovi receptori šalju signal
u moždano deblo,
i odande, razdvajaju se
u mnoga područja velikog mozga,
jedno od kojih je moždana kora.
Različiti dijelovi moždane kore
obrađuju različite okuse:
gorko,
slano,
umami,
i u našem slučaju, slatko.
Odavde, signal aktivira
sustav mozga za nagrađivanje.
Ovaj sustav je serija
kemijskih i električnih puteva
preko nekoliko regija mozga.
To je složena mreža,
ali pomaže odgovoriti
na podsvjesno pitanje:
trebam li to ponoviti?
Taj topli, meki osjećaj koji dobijete
kada probate bakin čokoladni kolač
To je naš sustav nagrađivanja koji kaže,
"Mmm, da!"
I ne aktivira ga samo hrana.
Druženje,
seksualno ponašanje,
i droga
samo su neki od primjera
stvari i iskustava
koji također aktiviraju
sustav nagrađivanja.
Ali pretjerana aktivacija
ovog sustava nagrađivanja
pokreće seriju nesretnih događaja:
gubitak kontrole,
žudnju,
i povećanu tolerancije na šećer.
Vratimo se na naš griz pahuljica.
Putuje dolje u naš trbuh,
i konačno, do želuca.
I znate li što?
I ondje imamo receptore za šećer.
Nisu okusni pupoljci,
ali šalju signale
koji govore mozgu da ste pojeli dovoljno
ili da vam tijelo treba
proizvesti više inzulina
kako bi se nosilo sa šećerom koji jedete.
Glavna deviza
našeg sustava nagrađivanja je dopamin,
važan kemijski ili neurotransmiter.
Postoje mnogi receptori u velikom mozgu,
no nisu jednako raspoređeni.
Neka područja
imaju gušće nakupine receptora,
i ova žarišta dopamina
su dio našeg sustava nagrađivanja.
Opijati kao alkohol,
nikotin,
ili heroin
šalju dopamin u pretjerane razine,
što dovodi do toga da neki ljudi stalno
traže taj osjeća,
drugim riječima, biti ovisan.
Šećer također uzrokuje
otpuštanje dopamina,
no ne tako nasilno kao droge.
I šećer je rijedak među hranama
koje potiču dopamin.
Brokula, na primjer, nema nikakav učinak,
što također objašnjava
zašto je teško natjerati
djecu da jedu povrće.
Govoreći o zdravoj ishrani,
recimo da ste gladni
i želite pojesti uravnotežen obrok.
Pojedete, i razine dopamina skoče
u sustavu nagrađivanja.
Ali ako jedete isto jelo
puno dana za redom,
razine dopamina će se dizati
sve manje i manje,
na kraju se izjednačavajući.
To je zbog toga što je
kada je u pitanju hrana
mozak razvijen da posebno pazi
na nove okuse.
Zašto?
Dva razloga:
prvi da registrira pokvarenu hranu,
i drugi , što je raznolikija
naša ishrana,
izglednije je da ćemo
dobiti sva potrebna hraniva.
Kako bi se održala raznolikost,
moramo moći prepoznati novu hranu,
i što je bitnije,
moramo htjeti opet jesti novu hranu.
I zato dopamin pada
kada hrana postane dosadna.
Vratimo se na to jelo.
Što se događa ako umjesto
zdravih, uravnoteženih jela,
pojedete hranu punu šećera?
Ako rijetko jedete šećer
ili ne jedete puno odjednom,
učinak je jednak onom
uravnoteženog obroka.
Ali ako jedete previše,
razina dopamina se ne smanji.
Drugim riječima, jesti puno šećera
stvarat će osjećaj nagrađivanja.
Na ovaj način šećer je pomalo kao droga.
To je jedan razlog zbog kojeg
se ljudi doimaju ovisnima
o slatkoj hrani.
Razmislite o svakoj vrsti šećera.
Svaka je jedinstvena,
ali svaki puta kada konzumiramo šećer,
on pokreće domino efekt u mozgu
koji aktivira osjećaj nagrađivanja.
Previše, prečesto,
i stvari mogu biti preopterećene.
Pa, pretjerano konzumiranje šećera
može imati učinke koji izazivaju ovisnost
na mozak,
ali komad kolača tu i tamo neće škoditi.