Pravednost Michael Sandel Ima li život cijenu? Prošli puta diskutirali smo o slučaju Karljica protiv Dudleya i Stephensa, slučaj u čamcu za spasavanje, slučaj kanibalizma na moru, i s imajući na umu argumente slučaja čamca za spasavanje, argumente za i protiv onoga što su učinili Dudley i Stephens, vratimo se na utilitarističku filozofiju Jeremya Benthama. Bentham je rođen u Engleskoj 1748., sa 12 godina pohađao je Oxford, sa 15 se upisao na pravni fakultet. Sa 19 primljen je u Odvjetničku komoru, ali nikada se nije bavio pravom, umjesto toga posvetio je život filozofiji prava i filozofiji morala. Prošli puta počeli smo razmatrati Benthamovu verziju utilitarizma. Glavna ideja, sažeto sročena, je ova: najviši princip morala, bilo osobnog ili političkog morala, je maksimiziranje općeg dobra ili kolektivne sreće, ili ukupne ravnotežu zadovoljstva i boli u izrazu maksimizirane korisnosti. Bentham dolazi do tog principa rasuđujući na sljedeći način: svima nama upravljaju bol i zadovoljstvo, oni su naši suvereni gospodari, pa ih svaki moralni sistem mora uzeti u obzir. Kako ih najbolje uzeti u obzir? Maksimiziranjem i to vodi principu 'najvećeg dobra za najveći broj'. Što bismo točno trebali maksimizirati? Bentham nam govori - sreću ili, preciznije, korisnost. Maksimiziranje korisnosti nije najvažnije samo za pojedince, već i za zajednice i zakonodavce. Na koncu, što je zajednica? - pita Bentham. To je suma pojedinaca koji ju sačinjavaju. I zbog toga, u odlučivanju o najboljim politikama i što bi trebao biti zakon, u odlučivanju što je pravedno, građani i zakonodavci bi se trebali zapitati: Ako zbrojimo sve korisnosti ove politike i oduzmemo sve troškove, ispravna stvar koju treba učiniti je ona koja maksimizira ravnotežu sreće nad patnjom. To znači maksimizirati korisnost. Danas želim ustanoviti da li se vi slažete s tim ili ne. A ta utilitarna logika često dolazi pod nazivom analiza troškova i koristi koju koriste kompanije i vlade cijelo vrijeme. A ono što ona uključuje je pridjeljivanje vrijednosti, obično dolarske vrijednosti, za korisnost troškova i koristi u vezi raznih prijedloga. Nedavno je u Republici Češkoj predstavljen prijedlog za povećanje poreza na trošarinu za pušenje. Philip Morris, duhanska kompanija, ostvaruje veliku dobit u Republici Češkoj. Oni su naručili studiju analize troškova i koristi pušenja u Republici Češkoj. I ono što je ustanovila ta studija analize troškova i koristi, je da vlada ostvaruje dobit zahvaljujući pušenju čeških građana. Pa, kako ostvaruju dobit? Istina je da postoje negativni učinci za financije češke vlade, zbog povećanih troškova zdravstva za ljude koji pate od bolesti povezanih s pušenjem, s druge strane postoje pozitivni učinci, a to su, pribrojeni na drugoj strani bilance, pozitivni učinci su uključivali, najvećim dijelom, razne porezne prihode koje vlada ostvaruje od prodaje cigareta, no također su uključivali uštede u zdravstvu kad ljudi umiru ranije, uštede na penzijama - ne morate plaćati penzije tako dugo - i također uštede u domovima za starije. I kad su bili sumirani svi troškovi i koristi, studija Philip Morrisa je ustanovila da je neto dobit javnih financija u Republici Češkoj 147 milijuna dolara, a u odnosu na uštede u smještaju i zdravstvenoj skrbi i troškovima za mirovine vlada je uštedila preko 1200 dolara za svaku osobu koja prerano umre zbog pušenja. Analiza troškova i koristi. Oni od vas koji brane utilitarizam mogli bi pomisliti da ovaj test nije fer. Philip Morris je bio razapet u štampi i objavio je ispriku za ovu bezdušnu kalkulaciju. Mogli biste reći da je ono što ovdje nedostaje nešto što utilitaristi mogu lako ugraditi, napose vrijednost za osobu i obitelji onih koji umiru od raka pluća. A što je sa vrijednošću života? Neke analize troškova i koristi sadržavaju mjeru za vrijednost života. Jedna od najpoznatijih je slučaj Ford Pinto automobila. Je li itko čitao o tome? To je bilo 1970.-tih. Sjećate se da je Ford Pinto bio marka automobila? Itko? To je bio mali auto, kompakt klase, vrlo popularan, ali imao je jedan problem, a to je da je rezervoar za gorivo bio straga i kod udarca u stražnji dio rezervoar bi eksplodirao i neki ljudi su poginuli, a neki ozbiljno povrijeđeni. Žrtve tih nesreća tužile su Ford, a na suđenju se ispostavilo da je Ford odavno znao za riskantnost rezervoara za gorivo i da je napravio analizu troškova i dobiti kako bi ustanovio da li bi se isplatilo ugraditi posebni štit koji bi zaštito rezervoar i spriječio da eksplodira. Napravilu su analizu troškova i koristi; cijena po komadu za povećanje sigurnosti Pinta izračunali su da iznosti 11 dolara po komadu. A ovo je analiza troškova i koristi koja se pojavila na suđenju, 11 dolara po komadu za 12,5 milijuna automobila i kamiona iznosi ukupno 137 milijuna dolara za povećanje sigurnosti. A onda su izračunali koristi od ulaganja tog novca u sigurniji auto. Prebrojali su 180 smrti i pridijelili dolarsku vrijednost: 200 tisuća dolara po jednoj smrti. 180 povreda - 67 tisuća dolara; i onda troškovi popravka i zamjene za 2000 vozila, koji bi bili uništeni bez tog zaštitnog dijela, 700 dolara po vozilu. Tako se pokazalo da bi koristi iznosile samo 49,5 milijuna i stoga nisu ugradili tu zaštitu. Nepotrebno je napominjati da kad se taj memo o analizi troškova i koristi kompanije Ford Motor Company pojavio na suđenju, zapanjio je porotnike, koji su dosudili goleme odštete. Je li to protuprimjer za utilitarističku ideju izračuna? Jer Ford je uključio mjeru za vrijednost života. Tko bi od vas želio braniti analizu troškova i koristi u ovom očitom protuprimjeru? Tko ima obranu? Ili mislite da to u potpunosti ruši cijeli utiilitaristički račun? Ja mislim da su opet napravili isti grešku kao u prethodnom slučaju pridijelivši dolarsku vrijednost ljudskom životu ne uzimajući u obzir stvari poput patnje i emocionalnih gubitaka obitelji, koje su izgubile prihode, ali i svoje voljene, a to vrijedi više od 200 tisuća dolara. Čekajte, kako se vi zovete? Julie Roto. Pa, Julie, ako 200 tisuća preniska cifra jer ne uključuje gubitak voljenih i gubitak svih tih godina života, što mislite, koji bi broj bio točniji? Ne vjerujem da mogu dati broj, mislim da se taka vrsta analize ne bi smjela koristiti u pitanjima ljudskog života. Mislim da se to ne može izraziti novčano. Dakle, oni ne samo da su stavili premalu brojku, kaže Julie, nego su pogriješili uopće stavljajući bilo koji broj. U redu, da čujemo nekoga tko ... Morate uzeti u obzir inflaciju? U redu, pošteno. Pa koji bi to onda broj sada bio? To je bilo prije 35 godina. Dva milijuna dolara? Vi bi stavili dva milijuna? A kako se vi zovete? Voicheck. Voicheck kaže, moramo uzeti u obzir inflaciju Trebali bi biti velikodušniji. Bi li tada smatrali da je ovo ispravan način razmišljanja o tom pitanju? Pretpostavljam, nažalost tu negdje treba staviti broj, nisam siguran koji bi to broj bio, ali se slažem da bi se mogao staviti broj na ljudski život. U redu. Dakle Voicheck kaže, i tu se ne slaže s Julie, ... Julie kaže, ne možemo staviti broj na ljudski život u svrhu analize troškova i koristi. Voicheck kaže - moramo jer moramo donositi odluke, nekako. Što drugi misle o tome? Je li itko ovdje spreman braniti analizu troškova i koristi? Kao točnu i poželjnu?