Svijet danas ima mnogo problema. I svi su vrlo komplicirani, međusobno povezani i zamršeni. Ali možemo nešto učiniti. Vjerujem da je obrazovanje djevojčica najdostupnija stvar koju imamo kao učinkovito oružje da nam pomogne riješiti neke od najtežih svjetskih problema. Ali ne morate mi vjerovati na riječ. Svjetska banka kaže da je obrazovanje djevojčica jedno od najboljih ulaganja koje država može poduzeti. Pozitivno utječe na devet od 17 ciljeva održivog razvoja. Sva područja, od zdravlja, prehrane, zapošljavanja -- sve to doživi pozitivan učinak kada se djevojčice obrazuju. Dodatno, istraživači klime nedavno su rangirali obrazovanje djevojčica na šesto mjesto od 80 poteza za zaustavljanje globalnog zatopljenja. Šestim mjestom rangirano je više nego solarne ploče i električni auti. To je zbog toga, kada se djevojčice obrazuju, imaju manje obitelji, a posljedično smanjenje populacije značajno smanjuje ugljične emisije. Ali i više od toga, znate, to je problem koji moramo riješiti samo jednom. Jer dvostruko je vjerojatnije da će obrazovana majka obrazovati svoju djecu. Što znači, ako to učinimo jednom, možemo iskorijeniti nepravnopravnosti roda i pismenosti zauvijek. Radim u Indiji, koja je ostvarila nevjerojatan napredak u činjenju osnovnog obrazovanja dostupnim svima. Međutim, i dalje imamo 4 milijuna djevojčica koje ne idu u školu, jedan od najvećih brojeva na svijetu. Djevojke ne idu u školu zbog, očito, siromaštva, društvenih, kulturalnih čimbenika. Ali postoji i sveobuhvatni čimbenik stanja uma. Upoznala sam djevojku Naraaz Nath. Naaraaz znači "ljuta". Kad sam je pitala, "Zašto se zoveš 'ljuta'?" rekla je, "Zato što su svi bili tako ljuti jer se rodila djevojčica." Druga djevojka, Antim Bala, znači "posljednja djevojčica". Jer su se svi nadali da će to biti posljednja djevojčica koja će se roditi. Djevojka Aachuki. To znači netko tko je stigao. Nije bio željen, nego je stigao. To je taj mentalni sklop koji brani djevojkama školu ili dovršenje obrazovanja. To je vjerovanje da je koza vrijednost a djevojčica je teret. Moja organizacija Educate Girls (Obrazujmo djevojke) radi na promjeni toga. I radimo u nekima od najtežih, seoskih, najudaljenijih plemenskih zajednica. Kako mi to radimo? Prije svega pronađemo mlade, strastvene, obrazovane mlade iz istih tih sela. I ženske i muške. Nazovemo ih tim Balika, balika znači žensko dijete, dakle ovaj tim sastavljamo za žensko dijete. Kada sastavimo tim volontera u zajednici, obučimo ih, dajemo im mentorstvo, pažljivo ih pratimo u radu. Tada započinje naš posao. Prvi korak je identificiranje svake djevojčice koja ne ide u školu. Način na koji to radimo je malo drugačiji i tehnički napredniji, barem ja tako mislim. Svaki pripadnik našeg osoblja na terenu ima telefon. Telefon ima aplikaciju Educate Girls. Ova aplikacija sadrži sve što je potrebno našem timu. Ima digitalne karte područja kamo odlaze provoditi anketu, Ima anketu sa svim pitanjima, kratke upute kako najbolje provoditi anketu, kako bi podaci došli k nama u realnom vremenu i bili visoke kvalitete. Tako opremljeni, naši timovi i volonteri idu od vrata do vrata u svako domaćinstvo kako bi pronašli svaku djevojčicu koja se ili nikada nije upisala u školu ili se jednom ispisala iz škole. Budući da imamo te podatke i tehnologiju, vrlo brzo možemo saznati tko su te djevojčice i gdje se nalaze. Svako od sela je geolocirano i zapravo možemo skupiti te podatke vrlo, vrlo brzo. I jednom kad saznamo gdje su djevojčice, zapravo počnemo s procesom vraćanja u školu. A to je naš proces mobilizacije zajednice, počinje sa seoskim sastancima, susjedskim sastancima, i, vidite, pojedinačnim savjetovanjem roditelja i obitelji, kako bismo mogli vratiti djevojčice u školu. Ovo može potrajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Jednom kada vratimo djevojčice u sustav školovanja, također radimo sa školama da osiguramo da škole imaju osnovnu infrastrukturu kako bi djevojčice mogle i ostati. To uključuje odvojeni toalet za djevojčice, pitku vodu, stvari koje će im pomoći da se zadrže. Ali sve bi to bilo beskorisno ako naša djeca ne uče. Tako da imamo i program učenja. Ovo je dodatan program učenja, i vrlo je, vrlo važan, jer mnoga naša djeca su prvi naraštaj učenika. To znači da im nitko kod kuće ne može pomoći s domaćom zadaćom, nema nikoga tko bi bio podrška njihovom obrazovanju. Njihovi roditelji ne znaju čitati ni pisati. Pa je doista ključno da mi provodimo podršku učenju u učionicama. U osnovi to je naš model u smislu nalaženja, dovođenja djevojčica, osiguravanja da ostaju u školi i uče. I znamo da naš model djeluje. To znamo zato što nedavno proizvoljno kontrolno vrednovanje potvrđuje učinkovitost tog modela. Naš vrednovatelj otkrio je da je u trogodišnjem razdoblju Educate Girls uspio vratiti 92 posto djevojčica koje nisu išle u školu natrag u školu. (Pljesak) Kada je u pitanju učenje, učenje naše djece značajno je poraslo u usporedbi s kontrolnim školama. Toliko je poraslo, da se može mjeriti s dodatnom godinom školovanja kod prosječnog učenika. To je ogromno, ako pomislite na plemensko dijete koje ulazi u obrazovni sustav prvi put. Dakle, imamo model koji djeluje, znamo da je prilagodljiv na većim uzorcima, jer mi već funkcioniramo u 13 tisuća sela. Znamo da je pametan, zbog upotrebe podataka i tehnologije. Znamo da je održiv i sustavan, jer radimo u suradnji sa zajednicom, zapravo ga vodi sama zajednica. I radimo u suradnji s vladom, kako ne bi došlo do stvaranja usporednog sustava obrazovanja. Zbog toga što imamo ovu inovativnu suradnju sa zajednicom, vladom, ovaj pametan model, danas imamo ovaj veliki, odvažni san. To je da riješimo punih 40 posto problema djevojčica koje ne pohađaju školu u Indiji u sljedećih pet godina. (Pljesak) Mislite, to je malo... Znate, kako to da uopće razmišljam o tome, jer Indija nije malo mjesto, to je ogromna zemlja. To je zemlja od preko milijardu stanovnika. Imamo 650 tisuća sela. Kako to da sad stojim ovdje, govoreći kako će jedna mala organizacija riješiti punih 40 posto problema? Zato što imamo ključni uvid. A to je, radi našeg obuhvatnog pristupa, s podacima i tehnologijom, tih 5 posto sela u Indiji imaju 40 posto djevojčica izvan škole. I to je vrlo veliki dio slagalice. Što znači da ne moram raditi po cijeloj zemlji. Moram raditi u tih pet posto sela, oko 35 tisuća sela, kako bih bila u mogućnosti riješiti velik dio problema. I to je doista ključno, jer ova sela ne samo da imaju veliki teret djevojčica izvan škole, nego i mnoge povezane pokazatelje, poput pothranjenosti, ometanog razvoja, siromaštva, smrtnosti novorođenčadi, dječjih brakova. Dakle radeći i fokusirajući se ovdje, možete stvoriti velik umnožavajući učinak unutar svih ovih pokazatelja. To bi značilo da bismo mogli vratiti 1,6 milijuna djevojčica u školu. (Pljesak) Moram reći, radim ovo više od desetljeća, i nikada nisam srela djevojčicu koja bi mi rekla, znate, "Ja želim ostati kod kuće", "Želim voditi stoku na pašu", "Želim se brinuti o braći i sestrama", "Želim biti dječja mladenka". Svaka djevojčica koju sam susrela želi ići u školu. I to stvarno želimo učiniti. Želimo moći ispuniti tih 1,6 milijuna snova. A nije potrebno mnogo. Pronaći i upisati djevojčicu našim modelom košta oko 20 dolara. Kako bismo osigurali da uči i da joj omogućimo program učenja, to je dodatnih 40 dolara. Ali danas je vrijeme da to učinimo. Jer ona je doista najveća vrijednost koju imamo. Ja sam Safeena Husain, i ja podučavam djevojčice. Hvala. (Pljesak)