"Okolnosti upravljaju ljudima, a ne
ljudi okolnostima." - Herodot, "Povijesti"

Ogromni mravi koji kopaju zlato,

bijesni kralj koji naređuje da
se more bičuje 300 puta

i dupin koji spašava poznatog
pjesnika od utapljanja.

To su samo neke od priča iz djela
"Povijesti" koje je napisao Herodot,

grčki povjesničar iz 5.st.pr.Kr.

Možda se nije sve dogodilo

onako kako je Herodot opisao,

ali ovo je djelo u potpunosti
promijenilo način bilježenja prošlosti.

Prije Herodota, prošlost se
bilježila kao popis događaja

uz malo ili nimalo pokušaja
da se objasne uzroci

osim na način da je sve to volja bogova.

Herodot je htio bolje i
razumnije objašnjenje

pa se odlučio za drugačiji pristup:

sagledavanje događaja s obje
strane kako bi se razumjeli uzroci.

Iako je bio Grk, Herodotov
rodni grad, Halikarnas,

bio je dio Perzijskog carstva.

Odrastao je tijekom ratova
između moćnih Perzijanaca

i nešto slabijih Grka

te odlučio saznati sve
što može o tim ratovima.

Prema Herodotu, Perzijski
ratovi počeli su 499 g.pr.Kr.

kada su Atenjani pomogli pobunjenim Grcima
koji su živjeli pod perzijskom vlašću.

Godine 490. perzijski kralj Darius poslao
je vojsku kako bi se osvetio Atenjanima.

No u bitci kod Marathona Atenjani
su neočekivano pobijedili.

Deset godina kasnije Perzijanci su se
vratili s namjerom da pokore cijelu Grčku

i to pod vodstvom
Dariusovog sina, Kserksa.

Prema Herodotu, kada je Kserks stigao,

njegovoj milijunskoj vojsci prvo
su se suprotstavile grčke snage

predvođene s 300 Spartanaca u
planinskom klancu Termopilima.

Uz velike gubitke za Perzijance,

Spartanci i njihov
kralj Leonida su ubijeni.

Ovaj herojski poraz i dan danas
služi kao inspiracija svim potlačenima.

Nekoliko tjedana kasnije grčka je
mornarica lukavo uvukla perzijsku flotu

u uski morski kanal blizu Atene.

Perzijanci su poraženi, a Kserks je
pobjegao i nikada se nije vratio.

Kako bi objasnio kako je došlo do
tih ratova i zašto su Grci pobijedili,

Herodot je skupio priče
s cijelog Mediterana.

Zapisao je postignuća
Grka i ostalih naroda

prije nego ih je uništio zub vremena.

"Povijesti" počinju poznatom rečenicom:

"Herodot iz Halikarnasa ovdje
iznosi svoja istraživanja."

Određujući knjigu kao "istraživanje",

Herodot je mogao uvrstiti
mnogo različitih priča,

neke ozbiljne, neke malo manje ozbiljne.

Zabilježio je rasprave perzijskog suda,

ali i priče o egipatskim letećim zmijama

te korisne savjete kako uloviti krokodila.

Grčka riječ za ovakav način
istraživanja je "obdukcija,"

što znači "vidjeti iz prve ruke."

Herodot je bio prvi pisac
koji je proučio prošlost

spajajući različite vrste
prikupljenih dokaza:

opsis ili svjedočenja sudionika,

akoe ili prepričavanje

i ta legomena ili tradicija.

Zatim je upotrijebio gnome ili razum

kako bi došao do zaključka
što se zapravo dogodilo.

Većina prvih čitatelja te
knjige zapravo su bili slušaoci.

"Povijesti" su prvotno
napisane u 28 dijelova,

a za pročitati svaki je
trebalo 4h čitanja naglas.

Kako su Grci postajali
sve utjecajniji i moćniji,

Herodotov stil pisanja i doživljaj
povijesti proširili su Sredozemljem.

Kao prvi pravi povjesničar,
Herodot nije bio bez mana.

Ponekad je bio naklonjeniji
Grcima nego Perzijancima

te je prebrzo povjerovao nekim pričama

što je dovelo do raznih pogrešaka.

No noviji dokazi zapravo su objasnili

neke njegove dotad upitne tvrdnje.

Primjerice, na Himalaji
postoji vrsta svisca

koja tijekom kopanja iza
sebe ostavlja zlatnu prašinu.

Stara perzijska riječ za svisca
veoma je slična riječi za mrava

pa je Herodot možda slučajno krivo preveo.

Sve u svemu, za nekoga tko je
pisao potpuno novim stilom,

Herodot je napravio odličan posao.

Sve do današnjih dana, povijest
je uvijek patila zbog pristranosti

i pogrešaka povjesničara.

Herodotova metoda i kreativnost
donijele su mu naslov

koji mu je rimski car Ciceron nadjenuo
nekoliko stotina godina kasnije:

"Otac povijesti."