Znači, uzmeš ovu skupinu ljudi i
završe školu i zaposle se
I ubace ih u stvarni svijet i u trenutku
saznaju da nisu posebni,
njihove majke im ne mogu nabaviti
promociju...ummm
Ne dobiješ ništa ako završiš zadnji i
usput ne možeš to dobiti
samo zato što to želiš!
I u trenutku, njihova cijela slika
sebe je razbijena.
I tako imaš cijelu generaciju koja
odrasta sa manje samopouzdanja,
Nego prijašnje generacije
Možda ga prepoznajete sa videa
koji smo radili zajedno,
Koji je doslovno slomio internet,
gdje on odgovara na sada
zloglasno milenijalno pitanje
Još nisam imao govor ili sastanak,
gdje me netko nije pitao
milenijalno pitanje.
Ummm...što je milenijalno pitanje
Navodno, milenijalci kao generacija,
koji su skupina ljudi
Koji su rođeni otprilike 1984. i poslije.
Ummm...teško se sa njima nositi,
i optuženi su za ponos
I narcisizam i samointeres,
dekoncetraciju, lijenost
Ali ponos je ono veliko,
i... zato što preziru vodstvo toliko,
Ono što se događa je da voditelji pitaju
milenijalce
Što vi želite?
A milenijalci govore, želimo
raditi u mjestu sa svrhom
To volimo, "želimo napraviti otisak",
znate, što god to značilo.
Ummm... "želimo besplatnu hranu
i vrećice sa pijeskom za sjedenje".
I tako, netko artikulira nekakvu svrhu,
Ima puno besplatne hrane
I ima vreća sa pijeskom, ali ipak zbog
nekog razloga,
I dalje nisu sretni.
I to je jer nešto nedostaje,
ono što sam ja naučio je:
Postoji: Mogu to razraditi u četiri
dijela, ima četiri stvari jel tako,
Četiri karakteristike, jedna
je odgoj, druga je tehnologija,
Treća je nestrpljivost i
četvrta je okolina
Generacija koju zovemo milenijalci,
previše ih je odraslo podložno:
Nisu moje riječi:
"Neuspijele roditeljske taktike".
Gdje, kao primjer rečeno im je da su
posebni, cijelo vrijeme!
Rečeno im je da mogu imati
što god žele u životu samo zato što
To žele.
Neki su upali u klase visoke časti ne
zato što su to zaslužili
Nego zato što su im se roditelji žalili
i neki su dobivali petice ne zato što
su ih zaslužili, nego zato što se
učitelji nisu htjeli baviti roditeljima.
Djeca su dobila medalju za sudjelovanje,
dobili su medalju za zadnje mjesto!
Znanost iza toga je poprilično jasna,
ona makne vrijednost medalje i nagradu
Za one koji zapravo naporno rade i onda
zapravo se osoba koja dođe na zadnjem
Mjestu, osjeća osramoćeno jer znaju da ju
nisu zaslužili, pa se osjećaju još gore!
Znači, uzmeš tu skupinu ljudi i
završe školu, dobiju posao
I ubaćeni su u pravi svijet i u trenutku
saznaju da nisu posebni,
Majke im ne mogu nabaviti promociju,
da ne dobiju ništa
Kada završe zadnji i usput,
ne možeš to dobiti samo jer
To želiš!
I u trenutku, njihova cijela slika
sebe je razbijena.
I tako imaš cijelu generaciju koja
odrasta sa manje samopouzdanja,
Nego prijašnje generacije.
Drugi problem, da to sažmimo,
odrastamo u svijetu facebook-a
I instagrama, u drugim riječima
dobri smo u stavljanju filtera
Na stvari! Dobri smo u pokazivanju
ljudima da je život čudesan,
Iako sam depresivan!
Jel tako?
I tako svi zvuče žilavo i
svi zvuče kao da imaju sve
razrađeno, ali realnost je da postoji jako
malo žilavosti i ljudi nemaju to razrađeno
I tako kada stariji ljudi kažu:
"Pa što da radimo?"
"Pa evo ovo morate napraviti"!
A oni nemaju pojma. Jel tako?
I tako imaš cijelu generaciju koja
odrasta sa manje samopouzdanja,
Nego prijašnje generacije. Jel tako?
Ali ne kroz njihovu krivnju. Jel tako?
Dodijeljena im je loša ruka
A sada, ajmo dodati tehnologiju, mi znamo
da angažman sa društvenim medijima
I našim mobitelima, oslobađa kemikaliju
zvanu dopamin.
Zato kada dobijete poruku,
dobar je osjećaj. Jel tako?
Znate svi smo to imali kada se
osjećate malo potišteno i
pomalo usamljeno, pošaljete tih deset
poruka svojim deset prijatelja:
"Bok...Bok...Bok...Bok...Bok"
Jer je dobar osjećaj kada
dobijete odgovor. Jel tako?
Zato brojimo lajkove, i zato se
vraćamo nazad deset puta da vidimo, i ako
nam instagram napreduje sporije
"Jesam li učinio nešto krivo?" ,
"Zar me više ne vole?"
Ta Trauma maloj djeci kada ih netko makne
kao prijatelja. Jel tako?
Jer znamo kada to dobiješ, dobiješ
dozu dopamina, a to je dobar osjećaj.
Zbog tog razloga to volimo i zato se
vraćamo na to.
Dopamin je ista kemikalija zbog koje
se dobro osjećamo kada pušimo,
Kada pijemo i kada se kockamo.
U drugim riječima, ono je vrlo...vrlo
ovisno. Jel tako?
Imamo dobne granice za pušenje, kockanje
i alkohol, ali nijednu dobnu granicu
za društvene mreže i mobitele, a to je
isto kao otvaranje ormarića alkohola
i govorenje našim tinejdžerima, ako te
pubertet potišti:
Ali to je u osnovi ono što se događa,
u osnovi ono što se događa
Imate cijelu generaciju koja ima pristup
ovisnoj i umrtvljujućoj kemikaliji
Zvanom dopamin kroz društvene mreže i
mobitele, dok prolaze
strestno razdoblje puberteta.
Zašto je to bitno?
Skoro svaki alkoholičar,
otkrio je alkohol kada su bili tinejdžeri
Kada smo vrlo, vrlo mladi, jedino
odobrenje koje trebamo je:
Odobrenje naših roditelja, a dok
prolazimo pubertetom, napravimo
tranziciju gdje sada trebamo odobrenje
naših vršnjaka!
Vrlo frustrirajuće za naše roditelje, vrlo
važno za nas, dozvoljava nam
da se okulturimo van bliske obitelji u
šire pleme. Jel tako?
To je vrlo stresni i zabrinuti period
naših života i trebali bi naučiti
Oslanjati se na naše prijatelje.
Neki ljudi pukim slučajem otkriju alkohol
i umrtvljujuće efekte dopamina
Da im pomognu sa strestom i zabrinutosti
puberteta.
Nažalost, to postane čvrsta navika u
njihovom mozgu i ostatak života
kada kada trpe stres okrenuti će se boci!
Društveni strest, financijski stres,
karijerini strest
To su poprilično glavni razlozi zbog
kojih alkoholičar pije. Jel tako?
Ono što se događa je, zbog toga što
dozvoljavamo nesmetan pristup tim
spravama koje proizvode dopamin
i medijima,
U suštini to postaje čvrsta navika i ono
što vidimo dok oni rastu
Previše djece, ne zna kako formirati
duboke i značajne veze.
Njihove riječi, ne moje.
Priznati će da mnoga njihova prijateljstva
su površna.
Priznati se ne oslanjaju na prijatelje,
zabavljaju se sa prijateljima
Ali također znaju da će im prijatelji
otkazati čim nešto bolje dođe.
Duboke i značajne veze nisu tamo jer nikad
ne vježbaju vještine i još gore:
Nemaju mehanizme za suočavanje sa stresom.
Kada se značajan strest krene pojavljivati
U njihovim životima, ne okreću se osobi,
Okreću se uređaju, društvenim mrežama
Okreću se tim stvarima koje nude
kratkotrajno olakšanje.
Znamo, znanost je jasna.
Znamo da ljudi koji provode
Više vremena na facebook-u,
trpe više depresije nego ljudi
koji provode manje vremena na facebook-u.
Jel tako?