U nekom trenutku između prvog i petog veka nove ere, hinduistički mudrac Patandžali je počeo kodifikovati drevne, meditativne tradicije koje su se radile duž Indije. Zapisao je tehnike koje su stare skoro koliko i sama indijska civilizacija u 196 priručnika koji se zovu Joga Sutre. Ovi tekstovi su opisali jogu kao "povezivanje" ili suzdržavanje uma od fokusiranja na spoljašnje objekte u nastojanju da se dođe do stanja čiste svesnosti. Tokom vremena, joga je pripojila fizičke elemente iz gimnastike i rvanja. Danas, postoji mnoštvo pristupa modernoj jogi, iako većina i dalje sadrži tri osnovna elementa Patandžalijevih vežbi: držanje tela, vežbe disanja i kontemplaciju. Za ovaj spoj fizičkih i umnih vežbi veruje se da imaju jednistvene zdravstvene prednosti. Kao što su dobijanje na snazi i fleksibilnosti, podsticanje rada srca i pluća, i poboljšavanje opšteg psihičkog stanja. A šta su savremene studije pokazale o benefitima ove stare tradicije? Uprkos pokušajima mnogih istraživača, teško je iznositi posebne tvrdnje o prednostima joge. Njena jedinstvena kombinacija aktivnosti otežava određivanje koja komponenta proizvodi zdravenstvenu korist. Dodatno, studije joge su često sastavljene od uzoraka male veličine kojima fali raznovrsnost, i koje se puno oslanjaju na samoizveštavanje, što čini rezultate subjektivnim. Međutim, postoje neke zdravstvene koristi koje imaju snažniju naučnu podršku nego druge. Hajde da počnemo sa fleksibilnošću i snagom. Uvijanje tela u stavove u jogi isteže mnoštvo grupa mišića. U kratkom roku, istezanje može da promeni vodeni sadržaj mišića, ligamenata i tetiva i da ih načini elastičnijim. Tokom vremena, redovno istezanje stimuliše stem ćelije koje se onda odvajaju i formiraju novo mišićno tkivo, i druge ćelije koje generišu elastični kolagen. Često istezanje takođe smanjuje prirodni telesni refleks da se mišići stežu. Istezanje povećava toleranciju na bol tokom podviga fleksibilnosti. Istraživači nisu ustanovili da jedan oblik joge poboljšava fleksibilnosti više od nekog drugog, tako da je uticaj posebnih stavova nejasan. Ali kao i druge vežbe sa niskim uticajem, joga pouzdano poboljšava sposobnost i fleksibilnosti u zdravim populacijama. Vežbanje se pokazalo da ima potencijalno terapeutske prednosti. U studijama u koje su uključeni pacijenti sa raznim mišićno-koštanim poremećajima, joga više pomaže kod smanjenja bola i poboljšanja mobilnosti nego drugi oblici vežbanja sa niskim uticajem. Dodavanje joge u postojeću rutinu vežbanja može da poveća snagu i fleksibilnost kod poremećaja koji se teže leče, kao hronični bol u donjem delu leđa, reumatoidni artritis i osteoporoza. Mešavina fizičkog vežbanja i disciplinovanog disanja u jogi pokazali su slične terapeutske pogodnosti za zdravlje pluća. Bolesti pluća kao hronični bronhitis, emfizem i astma smanjuju prolaze koji prenose kiseonik, dok oslabljuju membranu koja dovodi kiseonik u krv. Međutim, vežbe disanja kao one kod joge opuštaju mišiće koji sužavaju te prolaze i poboljšavaju difuziju kiseonika. Povećanje količine kiseonika u krvi je posebno korisno kod osoba sa slabim mišićima srca koji imaju poteškoće da upumpavaju dovoljno kiseonika kroz telo. A kod onih sa zdravim srcima, ova vežba može da snizi krvni pritisak i smanji rizične faktore za kardiovaskularne bolesti. Najproslavljenija prednost joge možda je najteža za dokazati: njeni psihološki efekti. Uprkos dugovečnoj povezanosti između joge i opšteg psihičkog stanja, postoji malo ubedljivih dokaza o tome kako vežbe utiču na mentalno zdravlje. Najveća tvrdnja je da joga poboljšava simptome depresije i anksioznih poremećaja. S obzirom na to da dijagnoze ovih stanja variraju kao i njihovo poreklo i ozbiljnost, teško je kvantifikovati uticaj joge. Međutim, postoje dokazi koji sugerišu da joga može da pomogne kod smanjenja simptoma stresa, kao što mogu i meditacija ili opuštanje. Istraživanje efekata joge je i dalje u razvoju. U budućnosti, trebaće nam veće studije, koje uključuju različite učesnike, koji mogu da izmere uticaj joge na osnovu srčanih napada, stopi raka, kognitivnih funkcija i više. Ali za sada, joga može da nastavi svoju drevnu tradiciju kao vid vežbanja, refleksije i opuštanja.