U nekom trenutku između
prvog i petog veka nove ere,
hinduistički mudrac Patandžali je počeo
kodifikovati drevne, meditativne tradicije
koje su se radile duž Indije.
Zapisao je tehnike koje su stare
skoro koliko i sama indijska civilizacija
u 196 priručnika koji se zovu Joga Sutre.
Ovi tekstovi su opisali jogu kao
"povezivanje" ili suzdržavanje uma
od fokusiranja na spoljašnje objekte
u nastojanju da se dođe
do stanja čiste svesnosti.
Tokom vremena,
joga je pripojila fizičke elemente
iz gimnastike i rvanja.
Danas, postoji mnoštvo
pristupa modernoj jogi,
iako većina i dalje sadrži tri osnovna
elementa Patandžalijevih vežbi:
držanje tela, vežbe disanja
i kontemplaciju.
Za ovaj spoj fizičkih i umnih vežbi
veruje se da imaju jednistvene
zdravstvene prednosti.
Kao što su dobijanje na snazi
i fleksibilnosti,
podsticanje rada srca i pluća,
i poboljšavanje opšteg psihičkog stanja.
A šta su savremene studije pokazale
o benefitima ove stare tradicije?
Uprkos pokušajima mnogih istraživača,
teško je iznositi posebne tvrdnje
o prednostima joge.
Njena jedinstvena kombinacija
aktivnosti otežava određivanje
koja komponenta proizvodi
zdravenstvenu korist.
Dodatno, studije joge su često
sastavljene od uzoraka male veličine
kojima fali raznovrsnost,
i koje se puno oslanjaju
na samoizveštavanje,
što čini rezultate subjektivnim.
Međutim, postoje neke zdravstvene koristi
koje imaju snažniju
naučnu podršku nego druge.
Hajde da počnemo
sa fleksibilnošću i snagom.
Uvijanje tela u stavove u jogi
isteže mnoštvo grupa mišića.
U kratkom roku, istezanje može
da promeni vodeni sadržaj
mišića, ligamenata i tetiva
i da ih načini elastičnijim.
Tokom vremena, redovno istezanje
stimuliše stem ćelije
koje se onda odvajaju i formiraju
novo mišićno tkivo,
i druge ćelije koje generišu
elastični kolagen.
Često istezanje takođe smanjuje
prirodni telesni refleks
da se mišići stežu.
Istezanje povećava toleranciju na bol
tokom podviga fleksibilnosti.
Istraživači nisu ustanovili
da jedan oblik joge
poboljšava fleksibilnosti
više od nekog drugog,
tako da je uticaj
posebnih stavova nejasan.
Ali kao i druge vežbe sa niskim uticajem,
joga pouzdano poboljšava sposobnost
i fleksibilnosti u zdravim populacijama.
Vežbanje se pokazalo da ima
potencijalno terapeutske prednosti.
U studijama u koje su uključeni pacijenti
sa raznim mišićno-koštanim poremećajima,
joga više pomaže kod smanjenja bola
i poboljšanja mobilnosti
nego drugi oblici vežbanja
sa niskim uticajem.
Dodavanje joge u postojeću rutinu vežbanja
može da poveća snagu i fleksibilnost
kod poremećaja koji se teže leče,
kao hronični bol u donjem delu leđa,
reumatoidni artritis i osteoporoza.
Mešavina fizičkog vežbanja
i disciplinovanog disanja u jogi
pokazali su slične terapeutske
pogodnosti za zdravlje pluća.
Bolesti pluća kao hronični bronhitis,
emfizem i astma
smanjuju prolaze koji prenose kiseonik,
dok oslabljuju membranu
koja dovodi kiseonik u krv.
Međutim, vežbe disanja kao one kod joge
opuštaju mišiće koji sužavaju te prolaze
i poboljšavaju difuziju kiseonika.
Povećanje količine kiseonika
u krvi je posebno korisno
kod osoba sa slabim mišićima srca
koji imaju poteškoće da upumpavaju
dovoljno kiseonika kroz telo.
A kod onih sa zdravim srcima,
ova vežba može da snizi krvni pritisak
i smanji rizične faktore
za kardiovaskularne bolesti.
Najproslavljenija prednost joge
možda je najteža za dokazati:
njeni psihološki efekti.
Uprkos dugovečnoj povezanosti
između joge i opšteg psihičkog stanja,
postoji malo ubedljivih dokaza o tome
kako vežbe utiču na mentalno zdravlje.
Najveća tvrdnja
je da joga poboljšava simptome
depresije i anksioznih poremećaja.
S obzirom na to da dijagnoze
ovih stanja variraju
kao i njihovo poreklo i ozbiljnost,
teško je kvantifikovati uticaj joge.
Međutim, postoje dokazi koji sugerišu
da joga može da pomogne
kod smanjenja simptoma stresa,
kao što mogu i meditacija ili opuštanje.
Istraživanje efekata joge
je i dalje u razvoju.
U budućnosti, trebaće nam veće studije,
koje uključuju različite učesnike,
koji mogu da izmere uticaj joge
na osnovu srčanih napada, stopi raka,
kognitivnih funkcija i više.
Ali za sada, joga može da nastavi
svoju drevnu tradiciju
kao vid vežbanja, refleksije i opuštanja.