[Art21 "Extended Play"]

Očito je da sam nervozan muškarac
i pišem kao ženski lik,

kroz njezina sjećanja
i njezine priče

Bio je to neki oblik pokusa

pisati sa gledišta
nekoga tko nisam ja

što me zasigurno stavilo u opasnost
[SMIJEH]

["Chris Ware: Netko tko Nisam ja"]

Kada sam pohađao umjetničku školu

Rečeno mi je kako ne znam crtati žene.

To nekako presijeca 
cijelu polovicu stanovnišva.

Jasno se sjećam da mi rekao
jedan moj profesor

"Ako crtaš žene,
ti ih osvajaš svojim očima."

Ne crtaš li žene i onda

održavaš vjernost nekom obliku
iskustva kojeg si samo ti imao?

Ili nastojiš proširiti svoje razumijevanje
i empatiju prema drugim ljudskim bićima?

Kao pisac bijelac kako se
usuđujem uopće pomisliti

da mogu pisati sa gledišta druge osobe.

Što pokušavam ovdje jest nacrtati
pokret žene

lagano češljajući kosu dalje od njenog oka

ali sada izgleda više kao da
ima glavobolju.

Joanne Cole se čudno ponaša
prema mlađim ženama,

zato što misli da je moguće

da je možda povezana sa drugim ženama

jer je izgubljena u 
sjećanjima i mislima--

ali to još nije jasno čitateljima.

Stoga pokušavam uravnotežiti
ovdje nekoliko emocija.

Pokušavam stvoriti osjećaj autentičnosti

a ne samo gomilu gluposti
ili loše izvedbe.

Poseban lik je afroamerički
osnovnoškolski učitelj

koji podučava u privatnoj školi
u 1960-tima i 70-tima.

Nadam se da pratim neke složenosti

koje je možda iznijela
lagano neobična situacija.

Osjećam se vrlo nesigurno
pišući ovakvu priču.

Činim li pravu stvar?
Činim li pogrešno?

Je li riječ o suosjećanju?

Predstavljam li stvari koje ne razumijem?

I tako dalje.

To je složeno pitanje za pisca.

[WARE]
-Hvala što si poslužio.

[MARNIE WARE]
Molim.

[SMIJEH]

[CLARA WARE]
-Tres!



Mnogi moji profesori navodili su
mene i moje kolege studente

da pronađemo jednu stvar
koja nas zanima.

i pišemo o tome.

Nikad nisam to želio.

Želio sam biti sposoban pisati o svemu--

i svačemu--
jer to je život.

[SMIJEH]

--Ne znam kako izgledam kad žvačem

--ali sigurno i ne želim znati.

Na meni je kao umjetniku pokušati odlučiti

koliko mogu pokušati osjećati
kroz drugu osobu

da nadalje to ne bude

pretjerana osjećajnost ili lažnost.

Moram pokušati pomaknuti vlastite granice
i moja shvaćanja

o tome kako osjećam druge ljude
u mome poslu.

I riskiram doživjeti potpun neuspjeh,

ali to je rizik koji moram preuzeti.

Sva je umjetnost u tome
pokušati dokučiti

jesu li osjećaji koje imaš ti
ti isti osjećaji koje imam i ja.