[Art21 "Extended Play"]
Očito je da sam nervozan muškarac
i pišem kao ženski lik,
kroz njezina sjećanja
i njezine priče
Bio je to neki oblik pokusa
pisati sa gledišta
tko nisam ja,
što me zasigurno stavilo u opasnost
[SMIJEH]
["Chris Ware: Nekog tko Nisam ja"]
Kada sam pohađao umjetničku školu
Rečeno mi je kako ne znam crtati žene.
To nekako odvaja baš tako
cijelu polovicu stanovnišva.
Jasno se sjećam da mi rekao
jedan moj profesor
"Ako crtaš žene,
ti ih nastanjuješ svojim očima."
Ne crtaš li žene i onda
održavaš vjernost nekom obliku
iskustva kojeg si samo ti imao?
Ili nastojiš proširiti svoje razumijevanje
i empatiju prema drugim ljudskim bićima?
Kao pisac sa pseudonimom, kako se
usuđujem uopće pomisliti
da mogu pisati sa gledišta druge osobe.